Sveukupno već peti dolazak švicarskih legendi industriala u Zagreb (prvi puta su nastupili još u doba SFRJ, 1990., zadnji put u KSET-u 2011.), a treći posjet Močvari nakon 2005. i 2007. bio je prije svega regularno obavljanje promocije najnovijeg, devetog studijskog albuma "
Data Mirage Tangram" objavljenog koncem veljače 2019. na kome im se ponovno pridružio originalni suosnivač
Cesare Pizzi. On je u bendu proveo prve 4 godine, radio na prva dva albuma "The Young Gods" (1987) i "L'Eau Rouge/ Red Water" (1989), a potom se gotovo povukao iz glazbenog svijeta.
Cesare Pizzi - The Young Gods, 5.04.2019., Močvara, Zagreb © Ramona
Njegov ponovni povratak u bend bio je uzrokovan odlaskom Al Cometa nakon sjajnog prethodnog albuma "Everybody Knows" (2010) kada se ekipa počela upuštati u različite eksperimente - akustične svirke po ulicama, nastupe s Dälek i lociranim egzibicijama za festivale na kojima su si davali oduška ka slobodnim jammovima tražeći izvorišta novih inspiracija. Shodno svoj onoj elektronskoj aparaturi koju je Comet dva desetljeća vukao za sobom po turnejama, izgledalo je minorno minimalistički čudno da je Pizzi za ovu turneju sa sobom uzeo samo minijaturni synth opskrbljem kompresiranim pomagalima, međutim, pokazalo se da je meštar od zvanja i znanja kojeg je sve dublje i jezgrovitije dočaravao kako je koncert odmicao.
Franz Trichler - The Young Gods, 5.04.2019., Močvara, Zagreb © Ramona
Nadalje, bend je s pravom ispoštovao zacrtane reference promotivnog nastupa. Jer, kada gro izvođača ide na takozvanu promotivnu turneju, redovito se dešava da isporuče na početku koncerta 2-3 nove pjesme, a onda usljedi best of šaranje i šamaranje, no The Young Gods kao što se može vidjeti i po set-listama na ovoj turneji, prvenstveno izvode novi materijal zaokruživši ovu najnoviju, daleko mirniju fazu karijere, pa su nam tako više od 3/4 koncerta koji je s bisom trajao gotovo sat i pol praktički izveli čitav album (čini mi se da jedino nisu izveli "Everythem"). Počeli su, očekivano lagano i psihodelično s "
Entre en matière" stavivši u fokus najnoviju ulogu frontmena
Frantza Trichlera kao gitarista. Oni koji se sjećaju ranijih nastupa, rijetko se primao gitare tek samo za potrebe 2-3 pjesme jer je stari ortak Comet sve te dionice imao u onim svojim elektronskim kutijama i procesorima iz koji ih je emitirao ubrizgavajući punkersko-noiserske terror injekcije. Ovaj puta sve je to analogno izvedeno na žice s kojima Frantz impozantno vješto barata koristeći slide-efekte, obilje psihodelije, ambijentalnih staccata (u drugoj po redu izvedenoj "
Figure sans nom"), a odvalio je i povremene praskove eksplozija prilikom izvedbi "
Tear up the red sky" (nedavno objavljen i kao video-spot) i mračne trance psihodelije "
All my skin standing", te je potom odložio gitaru i usnom harmonikom popratio eksperimentalno uznemirujuću laganicu "
Moon above".
The Young Gods, 5.04.2019., Močvara, Zagreb © Ramona
Daljnji tijek koncerta je uglavnom bio u znaku bubnjara
Bernarda Trontina i maestra Pizzija na tom maleckom synthu; Trontin je odvalio hardcoreaške dijafragme, a ovaj potonji se sve više prikazivao superiornim manipulatorom koji je počevši s laganijom "
You gave me a name", preko "
About a time" i "
Kissing the sun" formirao kompletnu jezgru bas linija, harmonija, gitarskih riffova i inih efekata, elem čitave infrastrukture kojom je bez ikakvih problema zamijenio barem 3-4 instrumentalista. Naravno, niti ovaj puta završnica nije mogla proći bez ultimativno gromkih hitova "
Gasoline man" i "
Skin flowers", odnosno, taj drugi dio koncerta omogućio je Frantzu da se ponovno unese u one svoje karizmatične specifičnosti frontmena koji održava maksimalno pribranu komunikaciju s publikom bez ikakvih prenemaganja, a na samom kraju je mikrofonskim stalkom s ugrađenom prodornom svjetiljkom obasjao publiku ponovno pokazavši čudnovatu narav njihovog iluzionističko-mračnog, podsvjesno mističnog, zagonetnog, konfuznog i umjetnički eksperimentalnog, te avangardnog pristupa.
The Young Gods, 5.04.2019., Močvara, Zagreb © Ramona
Usljedio je i jedan kraći bis snenog ambijentalnog opuštanja, taman onako kako je koncert i započeo - prijatnim povjetarcem kojeg im je udahnuo povratnik Pizzi. Nikako ne treba sumnjati da je s ovom friškom naslagom mirnijih i psihodeličnih fragmenata bend izgubio na svojim čarima; ostarjeli su fizički, no zato su pomladili svoju topografiju prepunu nekonvencionalnih idioma ne gledajući retrospektivno i ne glumatajući nikakve zvijezde. Svaki, pa tako i ovaj posljednji album su umjetnička djela sama za sebe koja prilikom izvedbe iziskuju kompletan tretman poput premjere nekog kazališnog ili opernog komada u kome bi bilo nesuvislo izbaciti pojedine stavke jer tada to onda i ne bi mogla biti recentna promocija. Il' šta da vam na premjeri nekog filma kino operater izreže dionice koje su mu dosadne ili mu se ne sviđaju? Ajoj. A baš upravo takve greške rade mnogi bendovi i izvođači na neutemeljeno nazvanim promotivnim turnejama i koncertima što, na svu sreću The Young Gods ne prakticiraju revijalnim defiliranjem po repertoaru iz impozantne karijere.
horvi // 07/04/2019