Baš kao vino - što stariji, to bolji

Večer je otvorio hrvatski četverac imena Hemendex - sa mjuzom na tragu Bilka, ranih Depeche Mode i gitara New Ordera, predstavili su svoju ideju "kako bi netko iz 1983. godine zamišljao muziku bliske budućnosti". Na momente zvučavši sjajno, močno, energično i onako elektronski plesno, na momente za naš ukus malo previše tangirajući s onom pop stranom 80ih godina prošlog stoljeća (par klavijaturskih dionica ponajviše), Hemendex su pokazali da će se o njima još čuti. Potrebno je spomenuti i vrlo kul vizuale (računalne projekcije koje se vrte po članovima benda i pozadini) te prisutnost i njihovih artikala na, inače, vrlo bogatom YG merch štandu. Nakon kraće pauze, dvorana se puni (iako niti izdaleka u potpunosti, čemu je vjerojatno pridonijela izuzetno bogata koncerta ponuda s jedne strane, novčana kriza s druge, te činjenica da su Young Godsi relativno česti posjetitelji ovih prostora) za zvijezde večeri u sastavu Franz Treichler, Al Comet, Bernard Trontin te već neko vrijeme punopravnog člana benda Vincenta Hännija. Ovi švicarski "electro-industrial bogovi" iza sebe imaju vrlo bogatu i plodnu karijeru, još tamo od albuma prvijenca iz 1987. godine. Ipak, za razliku od većine bendova takvog staža, njihov nastup se nije bazirao na par novih komada i presjeku best of hitova kojih u njihovoj pjesmarici ne nedostaje, već u najvećoj mjeri upravo na novim pjesmama. Izdašno, dakle, predstavljajući odličan zadnji album "Everybody Knows", te "Super Ready/ Fragmente" iz 2007., Young Godsi su nam tako uživo pokazali kakvu energiju i moć ritmične meditacije posjeduje zadnji album, ako to već nismo doživjeli slušajući istog. Bazirajući se na jednostavnim ponavljajućim ritmovima, sjajnom glasu Franza Treichlera, te za njih značajnim semplovima i efektima, "Everybody Knows" uživo je pogodak u centar! Odlična "Introducing", žešća "No Land's Man", zatim "Miles Away" ili pak skladbe mirnijeg tempa poput "Mr. Sunshine", su samo dio izvedenog repertoara koji vjerujem nikog od posjetitelja nije ostavio ravnodušnog. Dolje potpisanima je recimo već prva skladba odpihnila umor dugog radnog dana, a da o daljnjem toku koncerta niti ne pričamo. Prvi bis donosi i stare dobre hitove, što publika gromoglasno pozdravlja, a Franz počinje još više skakati po pozornici. Inače, njegovo efektno poigravanje sa svjetlošću (jedan reflektor u podnožju mikrofona prema gore, drugi na klavijaturama pa prema njemu) je bila priča za sebe, pa smo od više posjetiteljica kasnije čuli opaske o "sexy stasu", "karizmi" i "sjajnoj pojavi na pozornici". Publika se nije dala, tako da smo dobili i drugi bis nakon kojeg je ovaj kvartet zadovoljno napustio pozornicu, a mi dvoranu. S time da će nam koncert još dugo ostati u glavi, i to ne samo zbog bučnih tonova koji su razvaljivali Šišku tu večer...

špela + sale // 13/02/2011

> vidi sve fotke // see all photos