Peti po redu Dimensions festival počeo je na najbolji mogući način, prepunom Arenom i odličnim izdanjima "hype" jazzera Kamasi Washingtona i legendarnih trip-hopera Massive Attack.
Nepotrebno je pričati o ljepoti ovog dvijetisuće godina starog rimskog amfiteatra, koji samom svojom pojavom ulijeva strahopoštovanje, a svaki kamen u njemu mogao bi ispričati stotine i stotine priča. Sve češće taj isti amfiteatar služi svojoj prvobitnoj svrsi, a to je zabavi za raju. Načini svih tih predstava razlikovali su se kroz povijest, ali svrha je uvijek ostala ista. Zabaviti raju, da zaboravi na probleme.
Tako je bilo i neku večer, kada su nas na ulazu svojim DJ setom dočekali tzv Leftfood DJs, a siguran sam da je baš svatko ušavši u Arenu izrekao jedan, makar u sebi, "Vau!".
Kamasi Washington @ Arena Pula © Edita Sentić
O Kamasiju će nešto bolje napisati naš Mario, pa Stay tuned, a ja se odmah bacam na pol11 i Massive Attack. Iako se očekivalo da će oni predstaviti dobar dio novog materijala, to se baš i nije dogodilo. Jedine nove pjesme koje su odsvirali bile su Ritual Spirit i Take it There koje je na sebi svojstven (lijen) način otpjevao Daddy G. Njegov vokal čuli smo još i na pjesmi Eurochild.
Massive Attack @ Arena Pula © Edita Sentić
Odličan bend s dva bubnjara, gitaristom i basistom, te gomilom sintova i elektro pomagala kojima su se okružili Del Naja i Daddy G, rezultirao je "masivnim" zvukom kakav se i očekuje od takvog benda.
Započeli su s Hymn of the Big Wheel, koju je otpjevao šezdesetpetogodišnji jamajkanski pjevač Horace Andy, opet na sebi svojstven način, a koji ih prati na ovoj turneji. Horace je osim ove pjesme otpjevao Girl I Love You, Pray for Rain, Angel i Man Next Door.
Massive Attack @ Arena Pula © Edita Sentić
Osim glazbenog dijela, znase da Massive Attack puno polažu u vizualni dio i to za svaki koncert posebno. Uvijek su tu poruke na jeziku zemlje u kojoj je svirka, pa ni ovaj puta nije bio izuzetak. Gledali smo jake poruke o smislu života, recentne naslove iz novina, ali i razne svjetske zastave koje su se pretvarane u nazive stranaka, imena ljudi... Sve je to bilo smišljeno i dobro postavljeno. Trebali bi pogledati snimku pa sve te dijelove poloviti i poslagati, no oni kojima je uspjelo proniknuti u bit priče, doživjeli su prosvjetljenje.
Massive Attack @ Arena Pula © Edita Sentić
Enivej, set lista je bila sastavljena od provjerenih komada, ali i nekih starijih pjesama koje se nisu baš vrtile često. Tako smo čuli izvrstan nabrijani instrumental United Snakes ili pak Future Proof sa "100 window", na kojoj smo u pozadini mogli gledati razigranu igru binarnih brojeva. Ovdje je glavni vokal preuzeo Del Naja, kao i na Risingson te rasturačkoj Inertia Creeps, na kojoj je situacija u publici već bila dovedena do vrenja. Nešto tako moćno i efektno već dugo nisam vidio i čuo.
Massive Attack @ Arena Pula © Edita Sentić
Na zadnjoj pjesmi im se pridružila Deborah Miller, koja je, pogađate, otpjevala Safe from Harm, zapalila vatru i naravno pobjegla. No, znali smo da to nije kraj. Nakon par minuta skandiranja i pozivanja, vratili su se da bi na najljepši mogući način zatvorili ovu predivnu večer. Unfinished Sympathy, jednostavno je rođena za završetke koji nisu završeni, jer siguran sam da će nam se Massive Attack vrlo brzo prikazati ponovno. Ako ništa drugo da nam ipak predstave novi materijal.
Massive Attack @ Arena Pula © Edita Sentić
Siguran sam da nije bilo lako nakon ovog Moodymanu doći na pozornicu, i početi vrtjeti pjesme, no on je krenuo nepretenciozno s gomilom poznatih dub i reggae hitova, a mi smo polako krenuli u noćne filozofske rasprave o smislu života, Renati Sopek, Mariu Staniću, "usrašama" i google translatoru...
pedja // 26/08/2016
> vidi sve fotke // see all photos