Nakon što su upriličili masovku u Domu Sportova te kulturnu večer u Gaveli, nekako je bilo i logično da se ovim klupskim nastupom vrate korijenima. Srećom Psihići su bend koji zna dostojanstveno stariti pa umjesto da su pokušali vratiti mladost i zvuk koji su imali početkom osamdesetih, nastup su prilagodili svojim godinama. Tako su umjesto očekivanog punk-rocka prizvali atmosferu pub-rocka čemu je najviše pridonio Brada sa svojim kanaliziranjem Wilka Johnsona. Osim toga, nije bilo Kuzme pa je i posao zamjene klavijatura, puhačkih i ostalih instrumenata pao na Bradu koji je odradio maestralan posao. Ne treba zaboraviti ni Tigrana, Šparku i dodatnog perkusionista koji su suvereno držali publiku u konstantnom gibanju. Naravno, sve to ne bi ništa značilo da vječiti adolescent Gobac nije frontmen. On je nešto kao Ozzy Osbourne, ne treba ništa posebno činiti, malo skakuće, malo ubaci koji komentar između pjesama i pušta da karizma, dosadašnji rad i beskompromisnost odrade svoje. Davno su prošli dani kada je skidanjem na pozornici i ostalim ekscesima tražio pozornost. Zbog tog svoga načina djelovanja gotovo je nemoguće da će ikada postojati tribute band Psihića. Jel možete zamisliti da itko drugi pjeva bilo koju pjesmu Psihića? Repertoar se očekivano sastojao od već provjerenih favorita iz ranije faze poput Telagram Sam-a, Volim Crtane Filmove, Rano Jutro, Ramona, Sexy Magazin, Volim Samo Sebe, Nema Nje, Ona Odlazi, Osjećam se Haj, Natrag u Garažu, Pinokio, Leteći Odred... Frida je bila odsvirana u dvije verzije, jednoj laganoj jazz verziji i drugoj sa Unpljugda. Da ne žive na staroj slavi, pokazali su odsviravši dosta pjesama sa najnovijeg albuma i to Ona Ludo Pati, Donna, Supstance, Totalno Sam Lud, Bejbi... Koncert benda ovakvog statusa je nemoguće zamisliti bez sudjelovanja publike. Većina pjesama je već dosta dugo dio kolektivne podsvijesti pa publici nije bio nikakav problem otpjevati prateće vokale ili u posebno inspiriranim trenucima zaglušiti bend. Budući je bio ograničen broj karata, KSET je bio taman ispunjen, usprkos vrućini moglo se disati i kretati što je uostalom i znak dobrog koncerta, nema ništa gore nego kada je u koncertom prostoru hladnije nego vani. Jedina zamjerka bi se mogla uputiti trajanju koncerta od nešto manje od dva sata i izostavljanju nekih starih favorita poput Kad sam Imao 16 ili Ponekad, ali to su sitnice u inače besprijekorno odrađenom nastupu. Psihići su dokazali da sa iskustvom i agilnošću mogu pokoriti bilo koji prostor. Samo neka tako nastave.

tomislav // 13/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos