Moram priznati da nikada nisam bio ljubitelj MTV-eve unplugged serije. Uvijek mi se činilo kako svaki album iz serije služi kao nekakvo dokazivanje autorima kako njihove pjesme ispod sve te distorzije i buke posjeduju bezvremensku ljepotu koja nije ograničena prostorom. Što se mene tiče, u većini slučajeva tome ipak nije tako. Na valu tih i takvih albuma je nastao originalni Unpljugd koji je izvukao Psihomodo pop iz gliba u kojeg su ga ubacili nadirući mladi bendovi koji su bolje razumjeli zbivanja oko sebe.
Psihomodo Pop © tomislav
Kako ne bi ispalo da pljujem po nečemu o čemu nemam pojma, bio bi red da provjerim kako to izgleda uživo. Ova nova serija unplugged koncerata je više posljedica ponovne relevantnosti izazvane pozitivnim odjekom albuma Čiribu čiriba nego pokušajem stjecanja naklonosti. To se vidi i u karakteru samog nastupa. Dok je originalni Unpljugd bio više salonski tip nastupa sa pjesmama radikalno izmijenjenima kako bi se uklopile u takav tip ambijenta, ovaj nastup je bio akustičan samo u smislu ograničenja Gavelle kao koncertnog prostora dok se u svakom ostalom pogledu radilo o punokrvnom, rekao bih čak i CBGB-evskom, rock koncertu koji je ponekad čak dosezao visine slavnog londonskog dočeka 1978. godine u režiji Ramonesa.
Psihomodo Pop © tomislav
Koncert je odmah počeo žestoko sa Natrag u garažu, Kad sam imao 16, Ja sam i ostalim klasičnim uspješnicama. Publika se u tom periodu još uvijek ponašala kazališno tj. pristojno je pljeskala na kraju svake pjesme. Prvo veće uzdizanje se dogodilo na Fridi nakon čega je uslijedio kratki set laganica za vrijeme kojih je između publike i pozornice bio spušten prozirni zastor na kojem su se puštale psihodelične animacije. Moram posebno pohvaliti izvedbu pjesme Ponekad koja je u izvedbi sa kombinacijom harmonike i gitare bila pretvorena u rijetko lijepu šansonu. Nakon toga se ubacilo u petu brzinu i nije stajalo do Letećeg odreda tj. samoga kraja. Osjećam se haj, Ramona, Pinokio, Mila... sve već punkerske himne koje su publiku napokon u cijelosti digle na noge. Bend i gosti (perkusionist, Napalm djevice, Mozartine, brass sekcija, lutkarica) su bili u formi života.
Psihomodo Pop © tomislav
Posebno treba spomenuti gitarista Bradu koji je ne znam po koji put pokazao kako suzdržanost ponekad daje veće rezultate nego virtuoznost, zatim multitasker Kuzma koji je za vrijeme nastupa svirao preko deset instrumenata, nerijetko dva i više istovremeno te na kraju Gopca koji je pokazao kako se iza maske klauna, redikula i šarlatana krije okorjeli profesionalac koji unatoč godinama (51, ako se ne varam) može iznijeti dvosatni nastup sa osobnim pečatom bolje nego velika većina mladih kolega, najbolji domaći frontmen uz Prlju.
Psihomodo Pop © tomislav
Uglavnom, ovo je bio dokaz da unplugged koncerti ne moraju biti tihe ispovijedi uz prebiranje po akustičnoj gitari već punk-rock veselice za mase. Psihići su se još jednom pokazali kao vrstan i potentan live bend koji unatoč tridesetogodišnjem postojanju još uvijek nije za otpis.
tomislav // 06/12/2015