Večer ponedjeljkom? Zvuči dosta sumorno, no kada je ova večer bila u pitanju, obilježena je sjajnim nastupom kao prvo - "predgrupe" - Lutajućim DJ Zdenom. Ovaj freak je prošao sito i rešeto u svom životu, bio je jedan od pionira nezavisnog izdavaštva u ex-Yu, objavljivao neke od najznamenitijih izvođača hrvatskog (a i svjetskog undergrounda), da bi koncem prošlog stoljeća započeo svoju avanturu prvo kao pjevač opskurne rock skupine Loši dečki, a potom se okušao i kao solo artist kroz karijeru u kojoj je Štulićevskom snagom objavio strahovito mnogo albuma u vrlo kratkom vremenu. Njegovi koncerti i nastupi svode se na glazbu koju reproducira sa matrice (cd), dok vokalom pokriva svoj scenski dio performancea. Gledao sam ga nekoliko puta i uvjek je bio potpuno miran i staložen, bez ikakvih scenskih kerefeka i suvišnih prenemaganja, a često je znao i sjediti na barskom stolcu na pozornici izvikivajući svoje tekstove. Večeras je Zdenko konačno dobio onu "pravu priliku" da nastupi u odličnom (a i možda najboljem klubu u Zagrebu) pred krcatim auditorijem, te je izveo svega nekoliko kompozicija koje su samo poslužile kao uvertira za njegove "štićenike" sa njegove etikete Slušaj najglasnije. Naslovi koje je Zdena izveo bili su "Blondi bluz", "Gospodari sveta", "Rasprava sa bogom", a pravo iznenađenje je usljedilo kada su se članovi Goribora popeli na stage i sa njime izveli i odsvirali skladbu "Blatnjavi puti" u fantastičnoj i plesno okupanoj dance-rock-funk varijanti. Ali ono što je poslije toga slijedilo vrijedi opisati samo u superlativima... Goribor, sastav kojeg je Zdenko počeo objavljivati prije tek nekoliko mjeseci već se nametnuo sjajnim kritikama na ovim našim stranicama, zapeo je za oči i uši publici nedavnim nastupom u Puli, a možete si misliti kakvu tek kvalitetu imaju u sebi dok su im fanovi tipovi poput Viktor Vilića (nekadašnji recenzent demo scene u magazinu "Heroina, nova") i Sale Dragaš koji je na koncert došao kako bi ovaj sastav pokušao odvući u sam vrh ex-Yu estrade. Njihova osobita kvaliteta jest u tome da oni na možda i metaforički način parafraziraju sistem rock sastava (imaju gitaru, bas, vokal i laptop), međutim, glazba koju proizvode je fantastičan plesni minimalistički rock. Albumom "Hoću kući" nametnuli su se kao nova i friška snaga iz Srbije koja na neki određeni način nastavlja tradiciju sjajnih izvođača od Idola, ranog Električnog orgazma, Šarlo
akrobate, sve do novijih (i ne tako novih) imena poput Neočekive sile i Van Gogh, a poredba sa hrvatskom Marinadom ili tuzlanskom Machinom također nije za odbaciti. Sve je to tu negdje... Koncert su otvorili sa odličnim instrumentalom "Gori", nakon čega je slijedila hit kompozicija "Nije da nije" (koju je između ostaloga vrtio i zagrebački Studentski radio), pa slijede "Sjajne niti", "St. blues", "Nestajem", "Dalaj Lama", "Vreme", zatim nova skladba "Početka", da bi završnicu ovog sjajnog koncerta okončali sa "Tko sam", "Glupo", "Mislim" i odličnom improvizacijom "Hoću da
živim" u koju su gitarističkom interpretacijom napravili spoj sa skladbom "Bez". Tijekom koncerta pokazali su se kao izvanserijski rock-stroj koji fantastično funkcionira i otvara nove puteve prema
pojmu r'n'r sastava u 21. stoljeću, a oduševljena publika u Kset-u pozvala ih je na bis u kojem su ponovno izveli dvije najupečatljivije kompozicije - "Nije da nije" i "Hoću da živim". Posebnost njihove
glazbe jest u tome što su na koncertu opako žestoki, ali i istovremeno vrlo pribrani. Ritam sekcija (laptop i bas gitara) su melodiozni dio svirke, dok vokal i opaka gitara šaraju sve do krajnjih granica izdrždljivosti. Fakat su moderni, sjajni, bez dlake na jeziku i osim toga su veliki ljudi po karakteru. Tekstualno besprijekorni (individualne, emocionalne, političke, socijalne, lokalne, globalne i ine teme), doveli su publiku u stanje velikog transa koje može jedino da se opiše sa pojmom "zajedničke boli". U tome posebno mjesto zauzima trip-hop kompozicija "Bez" gdje se govori "...ja sam vernik bez crkve, ritam bez bunjara, građanin bez grada, ljubavnik bez žene..." što je publika u KSET-u vrlo dobro primjetila da se radi o potpunoj iskrenosti i neiskvarenosti jednog rock sastava. Veličanstveno! Drugi dan nakon koncerta nakratko sam porazgovarao sa njima putem mobitela, njima je ovaj koncert značio veoma mnogo, osjećali su se vrlo dobro u KSET-u i začudio ih je veliki broj publike koji je došao na njihov koncert. Dojam je bio sjajan, pa je Zdena odmah u srijedu otputovao s njima u Beograd kako bi nastavio svoj "misionarski" rad prosvjetitelja glazbene rock underground kulture. Nije na odmet spomenuti da je ovom prilikom Zdena prodao SVE cd-ove koje je donio sa sobom. Ne treba čuditi, Goribor su sastav koji će vjerojatno napraviti i mnogo više. Oni su sposobni prodavati tisuće, hiljade, pa i usuđujem se reći stotine tisuća albuma na račun svoje iznimne iskrene, originalne i vješto skrojene kvalitete koja se nalazi u njihovim kompozicijama. Oni su sušta suprotnost Koji, a vrlo su istovremeno bliski, jer oni su bend kojeg je "lijepo slušati i gledati, a i lako ih je razumjeti". Jednostavni, direktni, nesofisticirani i posve pristupačni.

Fantastično! Bravo momci! Još jedna "črčka" pa da postanete moj domaći best album godine! Slušajte ih i uživajte... Goribor su jednostavna definicija novog r'n'r-a koji podjednako zahvaljuje i
pop glazbi, rocku, a i undergroundu.I konačno... kad će hrvatski izvođači konačno početi raditi ovakvu glazbu?

horvi // 06/10/2006