Malo sam se zeznuo kad su prvi na stage oko 21.30h izašli zagrebački
WECREATE misleći da su ThroaTTwister promjenili frontmena jer mi je promaklo njihovo ime u najavi (na plakatima ih nije bilo). Srećom, pitao sam nakon svirke upravo basistu benda za ime, aha, sad znam...
We Create © horvi
KSET je bio jako dobro popunjen, kasnije je zavladala i sveopća katarza, a možda i nebitno da se te večeri paralelno na Jelačić placu odvijao koncert protiv referenduma o onoj šašavoći zvanoj šta je brak i kaj treba upisati u ustav. A interesantno, tog dana, oko podneva sam prolazio pored Lisinskog gdje je bio red ljudi dugačak pa dobrih pola kilometra što su strpljivo, po 4 sata čekali ulaznice za koncert Đorđe Balaševića. Činilo mi se usljed svih onih faca koje sam vidio među kojima je bilo i mnoštvo dugokose armade, da ću možda večeras u KSET-u naići na šačicu ljudi, onih koji se nisu razasuli po nekim drugim destinacijama...
Nevermind, metalci ne šmirglaju zabavnjake i estradne dinosaure s Trga, Bogu hvala. Elem, WeCreate imaju mladića na vokalu, frontmena s ogromnom frizurom mikrofonkom kojoj i sam King Buzzo iz Melvinsa može pozavidjeti. Štrucu ti tvoju, na njegovoj glavi ima više kose nego što je ima ostatak benda, a gitarist i bubnjar imaju duge, dok drugi gitarist klasičnu 'beatles' frizuru. Jedino je plavokosi basist posve kratko ošišan. Kad bi im se sva kosa skupila na vagu, frontmenova cifra bi ih nadmašila za jedno 200-300%... Kako ih ranije nikad nisam slušao i gledao, ovaj prvi susret s njima mi je bilo iznenađujuće oduševljenje. Sviraju nešto nalik djentu Meshuggah, vraški su nabrijani, groov-ačine imaju sukladno s količinom frontmenove impozantne zurke pri čemu najviše kumuje odlična ritam sekcija. Basovi su sjajno usklađeni i posebno naglašeni, te nose drajving kroz svaku pjesmu u vrlo kratkim obrascima od svega 3 minute. Ne preferiraju neke pretjerane konfiguracije i nekakve tehnički zahtjevne vragolije, ali imaju opako moćan šus. Na set-listi su kroz svega pola sata nafilali čak 7 pjesama - "Our own reality pt.1", "Jeffrey", "123123", "Madness", "Stranger (565)", "Last chance" i "Our own reality pt.2", malo su zaigrali prve redove na šutku i mosh-pit pogačinu, bacili su jednu majicu u publiku i sprašili odličnu svirku. Treba svakako baciti uho na njih...
Cold Snap © horvi
THROATTWISTER imaju već popriličan staž, sviraju sedmu godinu, a od posljednjeg susreta s njima, prerasli su u peterac proširivši postavu s još jednim gitaristom, tj. umjesto Brune sada su na žicama Sandro Bahtić i Jasmin Mišić. Zanimljivo, prvi puta sam ih gledao prije 5 i pol godina na ovome istome mjestu zajedno sa Cold Snap (plus Sepal i Frozen Solid, točnije 19.VI 2008.), a od tada se praktički po imageu i po samom izgledu nisu ništa osobito promijenili. Basist Domagoj Kreč je ošišao dugu kosu, no i dalje se doimaju kao dvadesetogodišnjaci mada su neki od njih, čini mi se, prevalili i 30-tu. A frcaju sjajno transparentnim groove-metalom djelomično prošaranim hardcore elementima, te dakako, i oni imaju ubitačnu ritam sekciju, a posebice prilično kompleksne aranžmane nekih kompozicija. Posve su modernog zvuka, nadodavši i djenta kojeg su imali i prije, te su s vremenom očvrsnuli i postigli zavidan nivo kompaktnosti. Treba spomenuti i odličnog meštra za tonskim pultom koji konta njihov stil i odnose tonaliteta, tako da se točno i prilično čisto čulo sve što ova petorka izvodi na pozornici. Odšarafili su novu verziju "Affliction" ("Aff 2"), zatim tri-četiri odranije poznate pjesme "Body bag/ fag", tromiju "Minus humanity" i "She's all V8", te na kraju raspametili sa starom "Mammoth" koja se izgleda sada zove "Mamuti (mamu ja tebi)". Tu je u repertoaru bilo još jedno 2-3 novije stvari, a možda su i stare, no meni osobno nisu znane ("Icarus", "Unborn", "End"). Malo mi je zasmetala statičnost frontmena Gorana Pavlice - Twistera, kao da je bio kondicijski blago indisponiran, nije onako mahnito skakao ko' što zna... Ne vjerujem da se radilo o tremi, nije bio niti vidljivo pod gasom (koliko sam primijetio, svi bendovi su večeras na bini cugali samo sokove), vjerojatno je premor od radnog dana ili nekih drugih aktivnosti učinio svoje, ali je zato vokalno dao vrlo dobar krik iz duše. Kako su svoj zadnji rad, EP "Humanity" objavili lani, za očekivati je da će novo djelo imati još bolje karakteristike jer su znatno napredovali u tehničkim detaljima.
A za
COLD SNAP se i moglo pretpostaviti da će rasturiti KSET. Dotjeranom scenografijom (crni veliki transparent benda ispred bine i s desne strane izvješen na galeriju) koncert su zapoćeli premijerom video spota "Silent killer" na ogromnom platnu koje je bilo postavljeno na zid ogledala s lijeve strane, tik pored pozornice. Ova prva dva benda sam odgledao baš ispod toga platna koje je svima nama smetalo zbog one dugačke donje metalne šipke u koju su nas stalno nabijali mosh-piteri. Bilo je nekoliko pokušaja da se ta vražja štanga ukloni ili barem podigne iznad glave, taman je lupala po tikvi, što zbog naguravanja, a što zbog vrata one sobice u kojoj se prodaju ulaznice. I k tome, ne znam za kojeg đavla dok su takve gužve ona studentska mlađarija ksetovaca stalno mora ulaziti i izlaziti stvarajući još veći džumbus jer je ta dugačka gvožđurija baš bila baždarena da je smetala otvaranju vrata. Enivej, spot je jako komičan i brutalan, a u njemu se pojavljuje i stari otkačeni i pomahnitali Kerekeš (Janov otac) kojeg na kraju zbog injekcija dopinga zatuče cijeli bend, hahaha...
Startali su s najnovijom laganicom "Doomsday", a onda naredali glavne adute s "World War 3" albuma - žestoki otvarač "Straight to hell", "Carnival", samplirani elektronski industrial "Fredoom" koji im je poslužio kao uvodnik u "Silent killer" nakon čega više nije bilo nikakve dvojbe da su već u startu ostvarili fantastičan feedback i interakciju s publikom. Vođa Jan se ošvicao ko' tegleći konj u tih petnaestak minuta, ruke su gotovo tokom cijelog koncerta neprestano bile u zraku, mosh-pit je svaki čas zarolao po podiju i onda sam shvatio da više nema smisla kilavo stajati blizu bine kad ionako nisam spreman na tancanje po nogama i primanje đonki u rebra, glavu i pleksus s obaveznim niskim udarcima u osjetljivo mjesto.
Činjenica jest da je ove Varaždince daleko bolje doživjeti uživo nego li ih slušati na albumima koji su popeglani, a katkad su im poneke pjesme i pretjerano klišeizirane, pa čak i suvišno mainstreamovski koncipirane. Međutim, na koncertu to funkcionira fenomenalno jer su taman prilagođene za različite performanse; malo gruvačine, pa malo predaha, pa onda kompleksniji zahvati s ponešto eksperimenata i tako mic po mic cijeli nastup se pretvori u orgazam zvuka, stila, energije i sveobuhvatno odlične atmosfere kakvu malo koji domaći metal bend uspije ostvariti. Njihove pjesme u refrenima se pjevaju i skandiraju kao da smo na koncertu Pantere, Korn ili Slipknot, te je nemoguće izbjeći opći dojam superiornosti kojom pršte.
Cold Snap © horvi
Kroz tijek svirke naredali su nekoliko stvari s odličnog debija "Empty Promises" - "The structure of moshpit", "Bury the hatchet" i "Mea culpa", te sa drugog "Perfection" - "Intro", "Genocide", obaveznu himnu "Bongo Bong" koja je puno bolja uživo, te pred sam konac "Snap". Pokazali su kako dobro zvuče i nove stvari "Dead guardian", "Chameleon" i na samom kraju "Rise again" koje su na albumu pune promijenjivih razpoloženja, dok je ovakva živa svirka jedna sasvim drugačija i puno bolja priča.
Na očekivanom bisu naredali su eksperimentalnu "Unleash" s pretapanjem u "Monster", zatim "Court is corrupted", a okončali sa starim adutima "Friend" i hitoidnom "Insurrection" koja se očekivala od samog početka, te je Jan podijelio besplatno cd-ove i majice u prve redove. Sve skupa, ovo je bio više nego sjajan nastup Cold Snap u kome ničega nije manjkalo. Jan je uistinu jedan od naših najkarizmatičnijih i najupečatljivijih metal frontmena, pun je energije i teatralno izgrađene vještine za prirodnost i prisnost, fleksibilno se ponaša u svakom trenutku, zna točno šta u kome trenutku treba nešto pametno ili satirično zajebantski reći, a bend je postavljen i posložen u markantno opskrbljenim detaljima. Zvuk, to treba također posebno naglasiti, bio je iznenađujuće fantastičan za KSET u kome naši metal bendovi znaju zvučati tako traljavo kao da ih radi gluhi prdonja, no Cold Snap su imali svojeg tehničara koji ih poznaje u svim strukturnim tančinama. Ni preglasno, ni mlako, taman onoliko koliko treba da bi se razdvojila i istaknula sva ta njihova kompaktnost, a i kompleksnost ponekih pjesama.
Cold Snap © horvi
Oni se definitivno ne moraju starati za svoj prosperitet; osim što su stilski, scenski i svirački sjajan i moderan bend na pozornici koji elegantno umije pravom mjerom isporučiti gotovo kompletan materijal s najnovijeg albuma (nisu izveli samo "My emptiness"!), imaju veliku naklonost i odanost publike, kao i starih fanova koji ih znaju još iz vremena kada su bili demo grupa. Razvijaju se nevjerojatno krupnim koracima, funkcioniraju poput svjetskih vedeta, spremni su za najveće svjetske pozornice što su i dokazali u niz navrata svirajući po velikim festivalima (zaboga, pa zašto ih se ne zove već jednom na InMusic?), te imaju ogroman raspon audijencije od tinejdžera do starih raga što već imaju i pedeset godina na plećima. Nema zamjerke ovom nastupu, još jednom: puno, puno su bolji i impresivniji uživo nego na albumima. Anjc a!
horvi // 30/11/2013