Debi album varaždinskog groove-metal seksteta koji sve pjesme izvodi na engleskom jeziku. Solidan album pun velikih riječi i ne pretjerano žestokih glazbenih vibracija.

Ako nikad nisi osjetio patnju rata, agoniju muke, skapavao od gladi i izgubio slobodu, ti si jedan od sretnih 500 milijuna ljudi u svijetu. Ako možeš doći u crkvu bez straha od stalnih napada, uhićenja, mučenja ili smrti, ti si sretniji od 3 miljarde ljudi u svijetu. Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom i krevet, bogatiji si od 75% populacije na Zemlji. Ako imaš nekakav novac na bankovnom računu ili u novčaniku, te ako možeš nešto lijepo promjeniti, ti si među 8% bogatih, a ako ovo možeš pročitati, ti si sretniji od 2 miljarde ljudi koji ne znaju čitati. Ovo je uvodnik koji se nalazi na prvoj stranici ovitka ovog albuma.

Varaždinski groove metal sastav Cold Snap počeo je s radom 2003., te su nakon pet godina strpljivog rada, brojnih koncerata, jednog demo materijala i stečenog kultnog statusa na domaćoj metal sceni uspjeli dogurati do svojeg prvog zvaničnog albuma. Kao djelomično angažirani sastav s dva solo vokala koji upire prstom na aktualni svjetski socio-društveni i politički nesklad, album otvaraju programatskom laganicom "We are" gdje odmah u epicentar stavljaju zapadnjačko društvo preko sofisticiranog teksta o 'nasmješenim ubojitim mašinama, crnim svjetlima i razbijenim dijamantima'. Prvi dio skladbe više odgovara nekom rangu psihodeličnog post-rocka sa zborskim pjevanjem šesteročlanog ženskog Protesting Choir, no drugi dio je nabrušeniji i umjereniji nu-metal. Skladbe "The structure of moshpit", "Sleep with rage", "Lost temptation", "Take and hide" i "Dying day" su tipični Cold Snap groove-metal primjerci sa plesnim ritmovima, snažnim gitarskim riffovima (ima tu i kontra efekata, upadica koje asociraju na gitarski scratch), zatim izmjenjivih aranžmana brzo-sporije, glasnije-tiše, kao i cijelo brdo povremenih enigmatskih tekstova o skrivenim tajnama, emotivnim preokupacijama ili metafizičkim raspravama gdje počinje povijest i završava budućnost. Čisti hitoidni komadi su "Insurrection" i "Flithy lies" (s dvosmislenim tekstom) koji uz snažnu melodičnost, naglašene bas dionice i gitarske solaže a'la scratch prožimaju rap vokale, dok se u one emotivnije skladbe mogu svrstati "Worthless", buntovna "Alone" sa refrenom 'možda je mržnja moj jedini put' i "Nikada" koja je lagana tema i jedina otpjevana na hrvatskom jeziku, te je izabrana za završnicu albuma gdje im se ponovno priključuje ženski Protesting Choir. Imaju i zanimljiv pokušaj dodira s death-metal sintagmama u "Mea culpa" (barem po načinu korištenja jednog dijela ritmike), a skladba je moguće nastala inspirirana nakon dobre pijanke gdje se cugao amaro koji je stvorio 'svijet bez poretka'. Apolitična tema je instrumentalno podosta zvrzlana i zahtjevna "Bury the hatchet" gdje se lirski dodiruju socio-društvenog statusa. Dobar dio albuma sadrži i elektronske pozadinske samplove koje je uobličio stanoviti Herbie.

Cold Snap su ovim albumom ravnopravno s pripadajućom domaćom suvremenom metal scenom napravili značajni korak unaprijed izostavivši tipične metal utjecaje iz '70-tih i '80-tih. Njihova glazba seže u žanr hardcore/metal korijena od RATM, prvog albuma Senser, Biohazard i Sick Of It All, preko Machine Head, Korn, Slipknot, Incubus sve do novijih imena sa skandinavske ili američke scene. 50 vrlo dobrih minuta koje ulijevaju povjerenje u ovaj sastav i novodolazeću pripadajuću scenu koja ima prave odgovore na Zeus Faber, Father ili slovenski Anavrin.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/06/2008