Ljubav je očito postala alternativa. Sve manje je prisutna u našim životima. Zaokupljeni smo nizom drugačijih stvari: poslovnim, socijalnim, egzistencijalnim, političkim i društvenim problemima, imamo stalne nerazmirice i koškanja upravo zbog društvenog neoliberalnog modela. Svašta nas ždere iznutra i izvana; zaboravili smo voljeti.

Atrij kafića Jutro u samom srcu metropole sa starinskim šlihom zagrebačkog karakterističnog i pomalo zaboravljenog noblesa u kome se osjećaju natruhe pop-arta i suvremene umjetnosti bio je idealno mjesto za promociju najnovijeg albuma "Buđenja" s kojeg je izvedeno 5 pjesama. Usput, u Jutru se čuje jako dobre alternativne, probrane mjuze. Ako ne znate gdje u zagrebačkom kafiću možete svakodnevno čuti Goribor, Pixies, Radiohead, Nick Cavea i PJ Harvey uz kavicu ili pivicu, onda vas put mora navesti u Teslinu 9.

Zvoneta sam već nekoliko puta gledao toliko me impresionirajući svojom jednostavnošću, da sam se skoro svaki puta razniježio do suza jer mi je pogodio 'živac'. Onaj mirni dio mene koji voli, trpi i stenje zbog nesavršenosti ljubavi. Njegove pjesme su praćke koje mi neprekidno šalje u glavu, srce i dušu; da budem iskren, davno sam imao idealnu ljubav punu romantike, no danas je sasvim druga stvar preopterećena surovom svakodnevicom. On me podsjeća na fantaziju onoga što sam proživio i što možda više nikad u životu neću pronaći - iskrenost jednostavnosti. U sebi i bliskoj okolini.
Na njega se uistinu nije teško koncentrirati. Pjesme mu pršte ljubavima i emocijama, onom ljepotom proživljene senzibilnosti, romantikom trubadura koji je spreman i svoj život dati za ljubljenu ženu, fascinacijama malih stvari, fikcijskim maštarijama i uvjerenjima da je, karikirano govoreći, "Love song" Simple Minds najbolja ljubavna pjesma svih vremena. On čak, pretpostavljam i ne zna za "Love song", a nije mu niti važna, a možda ne zna niti "Love will tear us apart", ali sklada upravo takve pjesme. Pogađaju u dušu i srce.

Ne trabunja nekakve trivijalnosti o hotelima i srceparajućim empatijama 'ne plači'. On se hrabro suočava između nelogičnosti ove šašavoće društvenog sistema i potisnutih osjećaja čovjeka zarobljenog u kontradikcijama na emotivan način. Iz njegovih pjesama prštre bujice slika iza kojih stoje stvarni prizori bez ikakve prevelike metafore. Na ovome nastupu odsvirao je ukupno 27 autorskih pjesama što malo koji bend ili izvođač uspije, a svaka od njih su mala remek djela koja govore upravo o tome što nas sve skupa muči i proganja u ljubavi.

Nije stvar u perfekcionizmu jer Zvonimir je standardno u klišejima - polovicu pjesama svira čisti legato, a pola staccato (katkad kombinirajući i obje tehnike istovremeno bez klasičnih solaža) ili u njegovom polumelodičnom vokalu koji i nije osobit, nego je činjenica u tome da se on apsolutno odnosi prema pjesmama kao prema svetinjama. U svakoj se trudi na maksimalno iskreni način sa što manje patetike dočarati emotivnu karakteristiku balade. Ovaj puta to mu je u potpunosti uspjelo; izgleda da se okupilo ciljano društvo koje je bilo upravo slušateljski pripremljeno bez onih nezainteresiranih prodavanja zjaka i žamora na koje se nailazi kad su akustični kantautorski nastupi u pitanju. Samo u jednom dijelu ovog vrlo tihog nastupa zvučnu kulisu su omeli smetlari nabijajući s kantama smeća koje su iz haustora tovarili u kontenjer deponijskog kamiona. A djelovalo je to tako kao da sveti obred prekine lavež pasa. Duboku unutarnju meditaciju razbije kočijaški žargon. Oh, ah ... i izbaci te iz predane individualne mantre.
Ne bih sad izdvajao pjesme, uostalom set-lista je priložena, no povremeno je ovu melankoličnu seansu nabio čvrstim rokačinama poput punkerske "Što da radim" u kojoj bi dobro pristajala i poneka žestoka solaža jer smo drmusali glavama u brzom tempu ili sa "Ne brini se" koja ima i blagi angažirani ton 'ja sam ovdje da se brinem za cijeli svijet'. "Sve što sam bio" s melodijskim referencama "Bella ciao" dozvolila je lagano tapkanje nogama, no meni osobno najviše se dojmio komad "Pomoli za nas" u kojoj je Zvone isprepleo vokalne i instrumentalne dionice držeći dinamiku izmjenama tiših i glasnijih registara. Od staccato komada najsjajniji rad prikazao je u prvom dijelu repertoara sa "Nemam", te kasnije u "Ti i ja, i moj san", a prema očekivanju, himne "Zora Bjelousov" i "Dinamo" uvrstio je kao injekcije - prvu na samoj sredini koncerta, a drugu pred sam konac svirke.
Uz odličan feedback i jako dobro prilagođen izbor pjesama, mogla se kupiti Zvonetova zbirka poezije "Poljubac budućnosti" s prigodnim instrumentalnim cd-om za svega 20 kuna. O tome u dogledno vrijeme...

Set-lista: 1.Ispod kože, 2.Sanjat, 3.Vrtim se u krug, 4.Rekli su mi, 5.Nitko nije kriv, 6.Nemam, 7.Što da radim, 8.I kad ništa ne kažeš, 9.Volim, 10.O, da!, 11.Zvukovi, 12.Pomoli za nas, 13.Zora Bjelousov, 14.Soba puna leda, 15.Kako se ljudi vole, 16.Ne brini se, 17.Zaljubljen u prošlost, 18.Gubim kontrolu, 19.Sve što sam bio, 20.Ti i ja, i moj san, 21.A srce leti, 22.Savska 66, 23.Voli, 24.Bliže, 25.Dinamo, 26.Kako si sama, BIS - 27.Danima

horvi // 15/10/2013