Zagrebački klub Močvara ovog tjedna bio je poprište jednog rođendana koji je mnogo značio riječkom bendu pasi - ali ne samo njima, već njihovim brojnim fanovima. Koncert je započeo u 21h nastupom predgrupa. Zagrebački punk bend Kiper nastojao je zagrijati publiku za nastavak, a igrom sudbine našao sam se pred binom upravo dok su izvodili pjesmu Ljubav je zakon. Ovaj bend s dugogodišnjim stažem na sceni nije bog zna kako aktivan - malo ljudi zna za njih, još manje ih sluša, a sami koncerti su rijetki, stoga upravo u tome leži razlog malog broja ljudi koji su se skupili pred binom i promatrali nastup. Druga predgrupa bili su koprivnički Suho grlo nos, bend koji već 6 godina svijetom širi radost svojom svirkom i poluzajebantskim-poluozbiljnim tekstovima. Momcima nije ovo prvi zagrebački koncert, a svirkom su promovirali novi album Gregor sam sa Suho grlo nos, koji su izdali za Dop records. U svirci koje je trajala nešto više od pola sata kombinirali su nove (La vie, Petar pan) i stare pjesme (Ljudske gamadi, 17-ica, Pepo...), a u novom materijalu moglo se nazrijeti kako im je zvuk iz klasičnog punk rocka prešao u pop punk. Nije to nimalo loše, jer nisu izgubili svoj originalni "štih". Da li su se prilagodili mainstream sceni, ili možda publici, nije niti bitno - napravili su korak naprijed u izgradnji svoje kvalitete, a uz energičan i živopisan nastup definitivno ih se isplati pogledati. Malobrojna publika nagradila je svaku pjesmu aplauzom. Inače nerijetko od zagrebačkih punkera čujem komentare kako im SGN baš "i nije nešto", pa bih im preporučio da ih bar jednom pogledaju uživo i razmisle još jednom. Ono, po sistemu "ako ide ide, ako nejde nejde". Posljednja stvar koju su odsvirali bila je Zlobna vila, za koju se svojedobno, u neka bolja vremena, vrtio i spot na HRT. Nakon što se frontman Bruno iz SGN zahvalio publici i Pasima, na scenu su nastupili Riječani koji već 15-ak godina pronalaze sebe u melodičnom punk rocku, slavljenici i zvijezde večeri. Unatoč slavljeničkom koncertu atmosfera je bila daleko od prošlogodišnjeg koncerta u rasprodanom KSET-u. Močvara baš i nije bila puna, atmosfera pomalo mlaka, a tek nekoliko entuzijastičnih fanova pogalo je pred binom, dok su ostali gledali sa strane i cugali pivo, lupkajući nogom u ritmu. Svirka nije ni dugo trajala - oko sat vremena, jer je program limitiran do ponoći. Možda je problem u radnom danu (srijeda), možda nije, ne znam ni sam. U tih sata vremena dobre svirke Pasi su izredali u repertoaru stare (jebo te bog, Debeli, Degeneral) i nove stvari (Kada umrem, Filistarski pločnici), te na kraju završili cijeli taj kaos sa On i on, te poemom Oda. Dodo se zahvalio publici na dolasku i najavio idući koncert u listopadu - nadajmo se da će trajati dulje i da će se okupiti više ljudi, jer Pasi svakako to zaslužuju. Inače 15 godina rada proslavit će turnejom po cijeloj Hrvatskoj, a dosad su nas uveseljavali na bezbrojnim koncertima, nerijetko nastupajući i kao predgrupe velikim bendovima koji su se zaustavljali u ovoj našoj maloj banana-državi. Svojom kvalitetom, za razliku od mnogih s istim stažem, privukli su mnogo fanova (koji su, eto, baš te srijede nekako zakazali), a pri spomenu "Pasi" mnogima se usne razvuku u osmijeh i automatski kerće pitanje "Kada i gdje sviraju"? Nakon koncerta pričao sam malko s dečkima o Pasima i našoj neizmjenroj ljubavi prema simpatičnim Riječanima uvijek sklonima zajebanciji, te smo skontali da nam je prvi njihov koncert bio davne 2003. godine u Močvari, kada su nastupali s rovinjski Titos bojs. Ne znam ni sam da li se dobro sjećam ili sam sanjao, davno je to bilo, al čini mi se da su svirali i obradu od NOFX Decline. Bio je to totalni kaos od koncerta, dabogda se ponovilo!

Ovaj koncert Pasa ipak neću pamtiti po dobrom. Po povratku doma u sitne sate, u blizini mog mjesta stanovanja iz grmlja sam začuo stravično skvičanje. Da li je netko ostavio dijete koje se svježe izleglo, da li je to bila neka životinja ili Gospodar tame osobno, nemam pojma. Znam samo da sam u panici otrčao doma, zaključao vrata i još se za svaki slučaj pokrio dekom preko glave, uvjeren da je bog poslao nekakvo biće da me likvidira jer sam nenormalno uživao u pjesmi Jebo te bog. Ma čuda!

matej perkov // 14/04/2011