Hemendex se sastoji iz četveročlanog kolektiva, čiji članovi dolaze iz raznih krajeva Hrvatske. Osnovan je 2008. godine. I od tada su imali poprilično uspješnu putanju. Imali su zajedničke nastupe s bendovima kao što su Ladytron, Handsome Furs i The Young Gods. Također, dosada su izdali jedan digitalni single Waiting in line, te jedan 7" vinyl EP po imenu Reset 1 i kompilaciju live snimaka nazvanu Life is not a soundcheck Vol. 1. Prekjučer, 05. rujna, izdavačka kuća Geenger Records je objavila i njihov najnoviji mini album Reset 2. Album sadrži pet pjesama. Kompletnog trajanja od nekih osamnaest minuta.

Stil Hemendexa vuče svoje korijene iz new wavea i synth-popa osamdesetih, ali stavljen u vremensku mašinu i katapultiran ravno u dvadeset i prvo stoljeće. Gdje je potom, pod raznim utjecajima industriala, electro-rocka i post-punka, poprimio svoj konačni oblik futurističnog "electroclasha". Koji se nezaustavlja i neograničava isključivo na proizvodnji, transportu i dostavi zvuka, već obraća veliku pažnju i na svoj "visual identity". I u sebi sadrži elemente VJinga (visual jockey). I na taj način u svojim live nastupima putem manipulacije svjetla i uprizorenja raznih slika sinkronizira audio s vizualnim. Takva korporativna filozofija i kombiniranje audio-vizualnog nameće samo po sebi jednu bitnu spoznaju, koja je od odlučujeće važnosti za razumijevanje njihovog stila i glazbe. A ona je naime ta, da su pod utjecajem VJinga i same kompozicije obogaćene i proširene jednom vrlo atmosferičnom i slikovitom komponentom. Ta činjenica govori gotovo sama za sebe odmah u prvoj skladbi "Miniwelle (tanz der tudjman)". U kojoj se miješaju brzi, kompulzivni i duboki mehanički ritmovi bubnjeva i elektro-estetična osnovna synth melodija. Po kojoj se, poput laserskih zraka, šire razne i nepregledne zvučne sekvence. Koje su, čini se, vođene nekom svojom intuitivnom i improvizatornom logikom. Sve skupa stvara jedan osjećaj prisustvovanja nekom bizarnom, mračnom i tajanstvenom balu. Ali sa kojeg se, uprkos svemu, ne želi pobjeći. Možda je upravo zato ova skladba i odabrana kao prva. U skladbi "Reset this place" dočekuje nešto sporiji elektronski tempo bubnjeva i Miami bas beatom nadahnute, brze, hipnotičke i duboke funky bas linije. Između kojih se ističu vrlo dinamične, kroz razne modulacijske efekte, jako izobličene melodije gitare. Tvoreći jednu vrstu surealnog prizora "catwalka". Na kojem nastupaju i naizmjenično se "resetiraju" životi, stilovi, tijela, mjesta, imena...U skladbi "Milk with satan" cijelim trajanjem dominiraju različiti kaotični i vrlo prostrani "spacey" zvukovi synthesizera i agresivne, trans-distorzirane gitare. Praćeni izrazito brzim i dinamičnim elektro-mehaničkim tempom bubnja. Koji skupa reflektiraju neku misterioznu konfrontaciju između nespojivih kontrahenata. Skladba "Have a nice weekend" ima karakteristike ranih radova Depeche Moda. Posebno njen početak i upečatljiva retro-synth melodija. Koja se proteže dalje u dubinu skladbe i čini njenu osnovnu ritmičnu strukturu. Kojoj se pridružuju vrlo melodični rifovi gitare, raznorazni impulzivni sintetički zvukovi i minimalistički ali brzi i plesni beatovi bubnja. I na taj način čine jednu zvučnu sintezu koja pruža izvjesni nadrealni ugođaj zatečenosti u nekom tamnom, prepunom plesnom klubu. Za zadnju skladbu "Microscope" je također napravljen i službeni video spot. Sastoji se iz dva dijela; jednim repetitivnim sintetičkim, na ritam orijentiranim, osnovnim dijelom. I drugim, koji se sastoji iz kreativne interakcije psihodeličnih elektronskih samplova. Kao i kaotičnih, skoro do nepripoznatljivosti, nelinearnih zvukova gitare. Koji, kao blicevi sijevaju pred unutarnjim okom, i kratkoćom jedne milisekunde, uzastopno prikazuju mnoštvo svakojakih kamera. Koje su neprestano uperene u sve nas, prate i snimaju nas 24/7. Potrebno je također napomenuti i ulogu vokala u cijeloj ovoj zvučnoj slici. Koji se, svojim lascivnim ali punkerski energičnim karakterom, idealno uklapa u postojeću stilsku šemu skladbi. Velika opsežnost na raznim sekvencama, samplovima i zvukovima, koji se gotova pa podsvjesno, i na prvi mah skoro pa neprimjetno provlače kroz sve skladbe, svjedoči o tome da je na ovom mini albumu rađeno jedno poduže vrijeme. Čija je kvaliteta, s tehničke strane gledano, odlična. Naslovnica i poleđina albuma su utopljeni u neonsku žutu boju. Preko koje se nalazi jedna simetrična rešetka, koja se sastoji iz mnoštva, sitnih i identičnih hexagona. Hexagon (šesterokut) je ujedno i zaštitini znak Hemendexa (članovi benda sami sebe nazivaju radilicama, a šesterokut upravo asociira na osinjak). Znači, jedan futurističko nadahnuti dizajn, koji u sebi oslikava identitet benda. Unutrašnjica je držana prikladno vrlo minimalističkom. Sa crnom pozadinom i bijelim slovima. Nadalje, kao popratni materijal, tu su audio i video zapisi live snimaka, te bonus mp3ce, slike za isprintati, wallpaperi i drugo.

Za ovdašnju scenu Reset 2 je jedan vrlo osvježavajući i neobičan album. Koji najavljuje svojevrsni "futurizirani" revival osamdesetih. Koji u sebi spaja derivate digitaliziranih Joy Division, od prekomjerne patetike ogoljenog i revitaliziranog (mladog) Depeche Mode, te inkarnirane New Order. I u svakom slučaju je odlična i prijeko potrebna infuzija za electro scenu.

z. marković // 07/09/2011

PS: Cd će slušati Ivan Šćapec čim nam pošalje svoju adresu!