Grupa RAMIREZ relativno je novo ime na hrvatskoj glazbenoj sceni, dolaze iz Zagreba, od važnijih koncerata ističu Finale HGF-a (2000.), nastup na Art & music festivalu u Puli (2001.) finale Inkubatora (2002.), Best of College Radio (2004.) a najvažnije od svega je to da su snimili odličan nastupni album, uz Denikena (Denis Mujadžić) kao producenta i mentora. (na kompilacijskom albumu "Denyken 15" povodom Denikenovih 15 godina rada uvrštena je i njihova pjesma "Iste cipele"). Iako album još nije objavljen o grupi "Ramirez" ugledni hrvatski kritičari već sada iznose same pohvale, primjerice "Ramirez je izvrstan bend, njihov prvijenac ne zvuči kao prva ploča, puno je jači, bolji i zreliji od toga - Ante Perković", ili "Ramirez se doimaju kao jedan od rijetkih osobenih i upečatljivih indie-rock bendova u nas - Aleksandar Dragaš". Uz premijerno preslušavanje ovog albuma (za nas), vama, prenosimo ekskluzivan razgovor s Aljošom, skladateljem, tekstopiscem, vokalom i gitaristom zagrebačkog Ramireza. Za početak, tko su sve članovi, otkad postojite i zašto ime RAMIREZ - ima li nekog skrivenog značenja??

Članovi su: Saša (gitara), Ozren (bas gitara), Goran (bubnjevi), Aljoša tj. Ja (vokal, akustična). Recimo da postojimo od 2000 god iako smo se i prije nešto motali oko ovog benda, tu smo godinu uzeli kao start jer je onako fino okrugla i značajna, baš dobra godina za početak.

Povijesno gledano ti (Aljoša - tekstopisac i pjevač) si pjesme počeo pisati tek kada je bivši tekstopisac/skladatelj otišao iz grupe - svako zlo za neko dobro, reklo bi se?!

Istina je, taj lik je (btw još uvijek jedan od mojih dobrih prijatelja) bio glavni autor,a ja sam do tada pisao samo tekstove i recimo da bi se jednom godišnje usudio napisat kompletnu pjesmu koju bi onda sav plah kakav jesam odsvirao bendu. Radilo se o kraju 2002. godine, počeli smo snimat neke pjesme i došlo je do toga da smo počeli pucat po šavovima, svugdje je curilo, ja nisam dobro pjevao, neke instrumente je trebalo ponovno snimat i povrh svega, naravno nije više štimala ni ona prijateljska linija, sve je postalo jako jako naporno. Zapravo smo se u tom trenutku bili raspali. S obzirom da mi je bend bio i još uvijek jest sve na svijetu, zatvorio sam se doma i jednostavno je buljuk (kako kaže Gall) pjesama izašao iz mene u roku 10 dana, znam da zvuči otrcano, ali je doista bilo tako. Onda sam počeo razmišljat tko su ljudi koje bih htio zvat da to sve odsviraju i došao do spoznaje da su to još uvijek goran i ozren, našli smo gitaristu i nakon puno puno teških pregovora odlučili ostavit staro ime (ja sam bio kategorično protiv toga, ali eto nije moja zadnja). Inače na našem albumu se nalaze i dvije pjesme koje smo ja i goran skupa napisali, tako da nisam jedini autor u bendu.

Nakon objavljivanja pjesme "Iste cipele" na CD-u Denyken 15, u medijima ste sve više i više spominjani kao "nove nade HR scene" - osjećate li tu promjenu i povećani interes medija i smatrate li to dobrim vjetrom u leđa?

Definitivno se nešto mijenja, uhvatim našu pjesmu na radiju i još uvijek se osjećam nestvarno. Dobili smo zaista dobar feedback za tu pjesmu, iako je potpuno netipičan singl, zavrtila se prilično, bili smo dva tjedna 2. na ceneru, prvi na rtl-ovoj top listi, zadovoljan sam.

Za istu pjesmu snimili ste i spot. Da li ste sve to financirali vlastitim sredstvima ili ste uspjeli doći do sponzorskih sredstava?

Ja nemam živaca za moljakanje, nikad mi to nije išlo, sve što smo postigli, postigli smo sami, svojom voljom i svojom lovom, hvala Bogu svi radimo, tako da nam nije o glavu. Blesavo, znam, bolje da skupljam markice i značke, ili da se recimo učlanim u šahovski klub, to je puno jeftiniji hobi…

U spotu glumi Ante Perković - ugledni glazbeni kritičar - zbog čega baš on? BTW što mislite o grupama "Djeca", "Smijeh", "Pun kufer", "Svadbas" - čini nam se da ste u tom društvu jedna nova djetelina s 4 lista ZG scene (ako izostavimo "Svadbas" kao nešto stariji band)…

Ante je prijatelj, i to jako dobar prijatelj, zapravo se desilo da jedan naš drugi prijatelj koji je trebao glumit taj vikend nije mogao, a on je imao bradu i onda razmišljajući koga još znamo s bradom, a da je cool, došli smo do posve logičnog zaključka - Ante … Djeca su sjajan bend, pogotovo ovaj novi album, pjesme kao što su "Krevet, kauč, frižider", "Sve o čemu sanjam" i "Veliki bijeg" su nešto najbolje što sam čuo u hrvatskom popu još od pipsa i njihova "Boga". Smijeh sam imao priliku čut sasvim slučajno na jednom koncertu u ksetu i znam da sam promislio kako je dobro da ima novih bendova koji još uvijek paze na tekst i zapravo o nečem pjevaju, a da ne slažu riječi u melodiju kao nužno zlo, tek toliko da ne pjevaju la la la, biffel (pun kufer) isto tako ima sjajnih stihova, a Svadbas su za mene najbolji i ujedno najpodcijenjeniji bend u Hrvatskoj i bio sam presretan kad je jura (klavijaturist i autor) pristao snimit klavijature za skoro 9 pjesama na našem albumu i još je k tome rekao da mu se jako sviđa to što radimo, to je bio stvarno lijep dan…

Tko ti/vam se sviđa u HR/svjetskim okvirima? Poneki kritičari vas uspoređuju s "Coldplay", "Pixies", "Grant Lee Buffalo"…

U bendu se sluša jako puno različite muzike, ali smo se svi našli u nekom gitarističkom popu. Ja inače najviše volim bendove s klasičnom pjesmom koja je onda zapakirana u malo drugačiji, uvjetno rečeno alternativniji aranžman, a to najbolje rade bendovi kao što su REM, U2, Coldplay, Radiohead. Ono što me razvaljuje u zadnjih nekoliko mjeseci je album irskog kantautora "Damien-a Rice-a" , album je "O" i svi koji puše dobre tekstove i fenomenalne melodije, jednostavno moraju nabavit taj album!

Vaš rad je autorski, pjesme su na hrvatskom jeziku, mogli bismo reći da su tekstovi zahtjevniji za slušanje od prosjeka nam scene - smatrate li sve navedeno olakšavajućim ili otežavajućim okolnostima za "proboj" relativno nepoznate grupe?

Svi me uvjeravaju da je to izrazito otežavajuća okolnost, da "ko će sad slušat tu neka tvoja sranja o životu i vezama?". Ja drugačije ne znam i osobno uvijek prije nego što preslušam album, otvorim cd, prvo pomirišem pa onda i pročitam knjižicu s tekstovima. To mi je fetiš …

Ponekad vam je tekst sličan formi stripa, kao da kadrirate pjesmu nizajući sličice, a glazba čini detalje zvučne slike (primjer je pjesma "Buđenje i mlijeko" gdje srednji dio glazbeno-produkcijski dočarava košmar oko glavnog lika pjesme) - slažete li se s ovom konstatacijom? …Ja u nekim stihovima primjećujem recimo i sitne srodnosti s izričajem Danijela Žeželja, svjetski poznatog i priznatog strip autora… Volite li stripove?

Super si to primijetio, taj dio je ušao na intervenciju denykena i skroz je pogođen. Ja i pišem tekstove kao sličice, kratke kadrove iz života, nisam neki storyteller, pa se držim onoga što radim bolje, ukradem trenutak i zamrznem ga. Iskreno, čuo sam za žeželja, ali nisam ga nikad čitao, nisam neki veliki fan stripa, ostao sam na Alanu Fordu i Asterixu, nešto kasnije je dosao i Corto Maltese.

Svirate li obrade? Ako da, koje izvođače/pjesme?

Nismo nikad pretjerano voljeli svirat obrade, ali par puta smo svirali Radiohead, jednu pjesmu od Ryana Adamsa (ne od Bryana, ne daj Bože :) , sjećam se da smo skinuli i Weezerov Hash pipe.

Opišite nam na koji ste način došli do Denykena i koliko je (ako nije tajna) koštao njegov rad?

Denykena smo upoznali još prije nekih dvije tri godine, svirali smo kao predgrupa Vatri, a onda kad smo trebali konačno nešto snimit jednostavno sam ga nazvao, čovjek je dosao na probu, nasli smo se na istoj valnoj duljini i tako je to krenulo. Ne bih o lovi, ali recimo da je u toj nekoj našoj razmjeni, sigurno on prošao lošije od nas, s obzirom na njegov način rada, trud, iskustvo i činjenicu da smo ga snimali dobrih 4 mjeseca ako se ne varam i što je najvažnije postao je i prijatelj i mentor benda.

Koliko je, prema vama, Denykenova produkcija usklađena s vašim idejama i pjesmama i koliko ste zadovoljni finalnim rezultatom te na koji način Denyken bazira svoj rad i prožimanje s autorima/sviračima?

Denyken je jedini producent u Hrvatskoj, koliko ja znam, koji prije samog snimanja provede s bendom na probama nekih mjesec dana, postaje bukvalno član benda i na neki čudan način takvim ga smatram i danas nakon što je album snimljen. On sigurno vuče na svoju stranu, dovoljno je jak da kontrira nama četvorici, ali se na kraju uvijek nađemo na pola puta. U svakom slučaju naš album je uvelike "popičniji, ( bolje zvuči "popastiji" :) zbog Denykenova tretmana, ali mislim da nije loše da je tome tako za prvi album…

Sada kada je album snimljen, finaliziran, vi krećete u potragu za izdavačem. Zar ne bi trebalo biti drugačije? Zašto su autori u podređenom položaju?

Po meni je to sociološki problem, kako Ante Peković kaže. Ja kužim izdavače, nema publike, ništa se ne prodaje, a i nema dobrih bendova (osim onih prije nabrojenih), tako da oni (izdavači) u sve to ulaze s velikom zadrškom i to je jedan zatvoreni krug. Mislim da prvo treba stvorit kritičnu masu dobrih bendova, pa će onda i publika, nadam se, reagirat. Ako ne reagira, onda stvarno imamo sociološki problem. Dakle, imamo publiku (mladu) koja sluša Škoru, Thompsona, i Severinu, a s druge strane imamo dosta tzv. Indie snobova koji na svaki bend na hrvatskom jeziku koji je imalo pomaknut ka mainstreamu frkću nosom i gledaju na to s visine. Uzmi za primjer samo koncert Lambchopa u Sc-u, da se razumijemo meni sjajnog benda, koji su preko sat vremena svirali lagane, uspavljujuće stvari (većina njihovih pjesama i je takva). E sad, da je u pitanju neki novi, hrvatski bend, ja rezem desno mudo, ako pola ljudi ne bi otislo na pivo, a druga polovica bi pocela glasno pricat i dobacivat ili bi jednostavno otišli doma, ali svirao je lambchop, a to je kul, kuzis? tako da si mogao cut sebe kako misliš tih prvih sat vremena. Hrvatski bendovi nemaju taj tretman, pa, pobogu pipse još uvijek traže da sviraju dinamovu himnu i to sad, zadnji put kad su svirali u Spitzu, usred fucking Londona!

Koje uvjete tražite a što kao grupa nudite eventualnom izdavaču?

Ne tražimo ništa previše, nismo u ovom zbog love, to je valjda logično, tu nema love! Stvar je u tome što smo se mi stvarno nategnuli s kreditima, snimili smo i spot od svoje love, tako da će izdavač morat pomoć oko slijedećeg ili slijedećih spotova i to je to. Moram reć da smo u pregovorima s dvije diskografske kuće trenutno i album sigurno, ajd da ne ureknem, vjerojatno izlazi krajem devetog mjeseca.

Kojeg izdavača priželjkujete?

Onog koji će odradit dobar PR, jer smo bez toga mrtav bend!

I omot za album je gotov, također je vidljiv utjecaj stripa, jer svaka pjesma ima slikovnu podlogu - kompletan ste band sa gotovim proizvodom, o svemu vodite brigu i u svemu imate stila - što očekujete od budućnosti?

Omot je radio naš dobar prijatelj, Vjekoslav Crnojevac iz firme "Fajndizajn" i stvarno je sjajan. S ovim albumom očekujemo da u svakom gradu steknemo bar 50-60 fanova, skromno za početak, ali tako stvari stoje. U budućnosti, pa recimo da bi se stvari mogle počet razvijat na bolje tamo negdje od 3. albuma nadalje. Hladno pivo je tek sad nakon 15 godina počelo solidno zarađivat od muzike, tako da nam želim samo strpljenja, puno strpljenja…

Na www.pipschipsvideoclips.com u sekciji forum pohvalio vas je i Dubravko Ivaniš rekavši da ste "najperspektivniji band od … pipsa!" i da je vaš bubnjar trebao svirati s pipsima ali da je nakon 2 probe nestao. Prvo molim komentar komplimenta a zatim odgovor na pitanje zašto je bubnjar nestao?

Dubravko ima najbolji album u državi, drveće i rijeke su proizvod koji može stajat uz bok albumima najboljih alter pop bendova u svijetu, a kakav tretman imaju pipsi kod nas? Nikakav, tužan i naravno da se onda pitaš, jebote ako oni s takvim albumom tako prolaze pa kako ćemo mi jadni … a da ne govorim kakav katalog pjesama imaju iza sebe, ne trebam ni počet nabrajat.
Što se tiče gorana (bubnjara), recimo da je skužio da se rad u pipsima (oni stvarno imaju ubitačan ritam proba) ne bi nikako uklapao u ritam ramireza i mislim da je isto tako shvatio kako funkcioniraju stvari :). Vjerujem da je donio dobru odluku.

Što vam predstavlja rad u grupi "Ramirez"?

Sve! Da nema benda, ja bih bio "numb" totalno, ok, radim, imam super vezu, imam dobar život sve u svemu, ali znam da bih prije ili kasnije puko da nema benda i da ne mogu stvarat muziku.

Kako zvučite uživo? Svirate li isključivo vas 4 ili zovete i gostujuće glazbenike?

Gle, na promociji i na važnijim koncertima će sigurno bit dodatnih muzičara, ali ovako inače, samo smo nas 4, zvučimo malo grublje i žešće, ali to nije nužno loše, dapače.

Na vašim promo fotografijama slikali ste se u prirodi, ako se ne varamo i vinograd je u pozadini - ima li u mjestu fotkanja i neke simbolike? Volite li prirodu, šume, brijege, vinograde? (kad je moj prijatelj koji se također nekoć bavio autorskom glazbom vidio slike odmah je rekao "ovaj band ne može biti loš!"

Htjeli smo izbjeć ono klasično fotkanje u garaži i ne ić se na silu slikat u nekom urbanom okruženju jer mi smo kao bend iz Zagreba i tako to, taj session je bio jedan jako lijep izlet u Gorski kotar i slike su dobro ispale, što je najvažnije.

Vjerojatno imate i novih pjesama - može li koji stih kao ekskluziva za naše čitatelje?

Pjesama ima, brdo, mislim da je tako svakom bendu koji snimi prvi album, to nikako da se snimi, pa se nakupi toga. Moram priznat da tekstove pišem uvijek zadnje, jer mi je to i najteže, melodija se često dogodi u par minuta, ali tekstovi se porađaju, boli brate, stvarno, fizički. Ne želim da zvuči ko neko kvaziumjetničko preseravanje,ali zaista je tako, barem meni. Tako da još uvijek nemam gotove tekstove za nove pjesme, par skica da, ali to još nije za javnost

Za kraj, kako RAMIREZ planira provesti ljeto?

Godišnji će se iskoristit na moru, naći ćemo se svi u jednom tjednu u osmom i sjedit na plaži pod suncobranima. Što se tiče svirki možda nešto i uleti, vidjet ćemo, u svakom slučaju ne planiramo svirat ozbiljnije prije nego što album izađe.

okhrk // 13/07/2004