Pomalo začuđujuće da njih dvojica sarađuju, rekli bismo kad je već suprotnost mišljenja moguća, što da ne, jer ona na određeni način opterećuje različite stavove koji se žele liberalizovati. Na kraju slušamo njih dvojicu, osjećaj nije dovoljno prijatan. Na prvo slušanje sam zaspao, dešavali su se snovi kao da sam bio zarobljen u razmišljanju djeteta, snovima koje dijete samo može da sanja. Sve što čovjek želi reći, spoznajom ili targetiranjem nekoga ko ima takav san, a on je možda i posljedica slušanja albuma, predstavlja resurs u koji su muzičari investirali stvarajući umjetnost. Tako da ako pokušamo da shvatimo njih dvojicu, prihvatimo izdanje u potpunosti, vrlo lako prilazimo velikim temama o kojima možemo da razmišljamo. Apsurd jednog industrijalca kao što je Final i noise umjetnika kao što je Ramirez su veliki izazov da shvatimo kako svijet danas funkcioniše, njegove providne namjere. Određena "masa" u muzičkom smislu pruža mogućnost tinejdžerskom kolekcionarskom duhu, uzrastu, da jedno ovakvo izdanje bude dio njegove kolekcije, što više, da imamo jednog tinejdžera pored sebe da razmišljamo zajedno sa njim slušajući ovo izdanje bili bismo prijatno iznenađeni osjećajem slobode, na kraju krajeva što smo pametniji da shvatimo drugačije, da nismo pod nadzorom. Praistorijski evolutivni kramp naređan po veličini, njih četiri na jednom držalu koje je metalna šipka, četiri različita krampa bez eksera u sredini naslonjeni na zid sa paučinom koju je obojala, ako se nije nakupila, vatra. Povratak na sliku, omot, je revolucionaran, isti kao kad su postojali samo diskovi, kasete, ploče.

Naslovi:
1.Slow Decay 12:07
2.Mummified Money 12:19
3.We Were Never Seen Again 10:07
4.Vault 11:52

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 02/10/2023