Prvi dan Nove 2005. godine "Ozon" je radio punom parom odradivši prvi koncert u novoj sezoni koja je počela veoma pesimistično. Naime, na veliku feštu dočeka Nove godine došla je tek šačica ljudi, pa su sasvim opravdane bile skepse i sumnje u totalni kolaps koncerta Ramireza slijedeće večeri. I ništa u početku nije moglo da pokaže ohrabrujuću statistiku - oko 20,30 klub je bio gotovo prazan, ako ne računamo posade dva rock sastava, njihove prijatelje koji su doputovali zajedno s njima, te desetak ljudi iz osoblja samog kluba.

Oko 21h skupili su se uglavnom svi oni koji su karte kupili u predprodaji, a bilo ih je oko dvadesetak... Do 22h još je pristiglo dvadesetak ljudi, no sve je izgledalo poluprazno i ne suviše optimistično za Spice Boyse koji su trebali prvi startati kao predgrupa i početi svirati oko 21,30. Zbog slabog odaziva publike sav termin se otegnuo na 22,30h kada se sakupilo pedesetak posjetitelja tako da je "Ozon" djelomično ipak ostavljao kakav-takav dojam da nije prazan. Koprivnički gosti su ovom prilikom prepričavali dogodovštine sa svojeg dočeka 2005. Kažu, dočekali su je u ludoj, ludoj gužvi kluba "Kugle" (kako koji) uz upad od 120 kn za što se dobio ogroman švedski stol i dva koktela. Zbog toga se nisu mogli načuditi kako to da u "Ozonu" nije bilo nikoga jer 30 kn za doček Nove godine je više nego smiješna cijena...

Svirka... Spice Boys su otprašili svoj dio programa od nekih četrdesetak minuta u kojem su prevladavale brze i oštro nabrušene punk-rock kompozicije otpjevane na engleskom jeziku. Njihova mješavina glazbe može se slikovito predočiti kao nastavak poznate koprivničke sage garažnog rock-punka koji uz nedvojbene utjecaje Overflowa (odakle je došao gitarist Mali iliti Anorexic Spice koji je sada bubnjar) i Don't-a, prepliće i dio dobro znanog američkog opusa etiketa Touch & Go, Discord, te donekle i Epitapha iz vremena ranih devedesetih, kao i neke konotacije rokerski tvrđih oblika brit-popa. Od cijelokupnog prezentiranog materijala izdvajaju se uglavnom brze (i još brže) kompozicije koje donekle i mirišu na hard-core ritmove koji su ovdje nešto blaži jer i same godine i svjetonazor Spaceovaca u dobroj mjeri više nije toliko okrenut ka h/c ritmovima kao što je to bio slučaj prije desetak i više godina. U svoj repertoar uvrstili su i jednu vrlo laganu kompoziciju koja je potpuno odskočila od ostalog materijala, te mi se osobno učinila najdorađenijom njihovom skladbom koja se ne nalazi na njihovom demo cd-u. (zašto?) Posebno bih izdvojio odličnog bas-gitaristu koji svira melodične dionice koje u rock sastavima obično pripadaju gitari ili klavijaturama. Scenski su dosta živi i energični, no mišljenja sam da je vrijeme ovakvog stila daleko bliže prošloj dekadi nego li početku 21. stoljeća, no to u ovom slučaju i nije toliko bitno. Premda su teoretski kao ime pred medijima početnici, no (radili su u različitim bendovima - Kaos, Analna psorijaza, Dorothy's Knees, te spomenuti Overflow), Spice Boys imaju veliku i bogatu prošlost koju su ovdje upriličili kao vlastiti spomenar na minulo desetljeće tako da ih je publika u "Ozonu" sasvim solidno prihvatila.

Za vrijeme nastupa Spice Boysa, klub se djelomično popunio tako da je otprilike bilo prisutno stotinjak ljudi koji su ipak smogli snage da nakon raznih tuluma dočeka Nove godine i velikog mamurluka smognu snage i pojave se na koncertu. Oko 23,10h na pozornicu "Ozona" izlaze Ramirez i koncert otvaraju s "Barcelonom", a zatim slijede "Brodovi", "Mogu", "Korisno"... Tehnički su potpuno savršeni i dotjerani, svirački koncizni i uigrani, a također i vrlo dobro kontaktiraju s publikom koja ipak još uvijek nije dovoljno dobro upoznata s njihovim materijalom, no na račun svih tehničko-glazbenih finesa s kojima Ramirezi barataju, dobili su odličan feedback u publici. Naravno, pravo slavlje je uslijedilo kada su na sredini koncerta zasvirali "Iste cipele" i "Sve je o.k." dokazavši da nisu sasvim slučajno izuzetno čvrst komercijalan sastav koji se neće zaustaviti na samo jednom albumu. Sam Aljoša je izjavio da su sada momentalno u fazi laganih kompozicija i da će vjerojatno naredni album biti možda žešći i orijentiran na koncertne kompozicije. Treba napomenuti da prije svega nisu dosadni premda je koketiranje s monotonijom i stalnim izmijenama aranžmana nakon 5-6 kompozicija nekim ljudima već počeli pomalo ići na živce, no njihova snaga se nalazi upravo u toj magiji koju prenose u svoj zvuk i odašiljaju preko glazbe. Zvuk i svirka električne gitare je fantastična, te se upravo ističe na onim djelovima koji se upuštaju u dijalog s monotonijom, dok je vokal upravo onakav kako i zvuči na albumu. Čuo sam prije koncerta komentar jednog posjetitelja koji je rekao da ga baš zanima što je to "odlično?!" u njima jer on sam ne voli niti brit-pop, niti Radiohead ili R.E.M., već sluša samo punk i garažni rock, te da ga zanima "kako će Ramirezi uspjeti odsvirati sve one preproducirane kompozicije"... Nisam ga uspio pitati za konačno mišljenje nakon koncerta, ali po reakciji sam vidio da je ostao poprilično zbunjen jer očito ne razumije njihov stil također isto kao i još desetak zbunjenih faca na večerašnjem koncertu ... Ramirez stoga imaju publiku koju još uvijek moraju izgrađivati jer gotovo nitko prije njih na ovim prostorima nije uspio u ovako kratkom vremenu s ovakvim urbanim glazbenim stilom. (Posljednji album Pipsa je prošao katastrofalno). Ovom prilikom su izveli cijelokupni materijal sa svojeg debija i predstavili se u odličnom svijetlu, a na bisu su odsvirali hitove premda sam primjetio da bi radije htjeli na repertoar postaviti nešto posve drugo. No, ono što publika poznaje su još uvijek (samo) dva hita i trebati će pričekati na još poneki singl s albuma da bi zaživjeli u narodu.

Elem, sve skupa je bilo fantastično što se tiče Ramireza i njihove svirke bez obzira štogod tko smatrao o njima barem ovdje u Sisku, a donekle popunjen klub ipak je na određeni način pokazao da to i nije (ili jeste) toliko proprosta (ne)urbana sredina koja (ne)zna kakav se moderni rock svira u ovim vremenima. Interesantno je da je određena količina publike stigla u "Ozon" nakon koncerta jer im je 25 kn očito bilo previše dati za koncert dva potpuno različita rock sastava. Što će se tek dogoditi 22. siječnja kada je na redu koncert Angelusa, potpuno novog rock sastava mr. Gudelja (nekadašnjeg klavijaturista Jinxa), osobno me veoma plaši... A, možda će se ipak netko i pojaviti jer je bubnjar siščan...

horvi // 03/01/2005

PS: Fotke su zapele negdje u mreži. Možda dođu, a možda i ne.