Mišljenja sam da je Abergaz vrhunski punk bend o kojem će ozbiljne priče krenuti tek kad njegova jedina konstanta, Davor Hranjec - Njec, odustane od bavljenja glazbom. Mi smo takva nacija, treba nam puno previše vremena da shvatimo nešto što je trenutno dobro. Zato nemojte živjeti u prošlosti ili budućnosti, dođite večeras u KSET i osjetite sirovu i iskrenu punk energiju!

Pozdrav, Njec. Znao sam te već viđati na terapijskim koncertima, ali s druge strane bine. Sad je ta greška ispravljena. Što nam Abergaz sprema za terapijski rođendan?
Zdravo, spremamo set pjesama, što starih, što novih i da se u svakoj izbijemo skupa sa drugim prisutnima čim bolje možemo i da pritom razgibamo i one možda zakržljale vijuge u glavi, jer "ubaci neku ispriku".



Nedavno je izašao i posljednji album Abergaza, 'Snošaj faktora'. To je album koji si kompletno solo odsvirao. Kako to da nisi imao pratnju?
Ne bih ga nazvao posljednjim, jer bi to insuiniralo da ne radim već i sljedeći, tako da bih ga nazvao aktualnim. Da, odsvirao sam ga solo, jer smatram da mi je tako najlakše i pokazati live ekipi o čemu se radi u pjesmama, prilikom uvježbavanja repertuara, što se pokazalo i točnim. Bez te snimke da sam im išao pokazivati kako šta - ovaj album bi se snimao sljedećih dvije godine, a ovako je u svojem najkrnjem obliku za sva ljudska vremena, nakon sedam samostalnih snimalačkih sesija uz producenta Doringa - dostupan već i sada. Budući da je i koncept #SF-a upravo opisati i ove aktualne tokove i dosege misli, a bogami i djela - sada - čime i nakon prethodnog "Proboja biti postojanja", i unazad pobrojanih "Prejebeno", "Minimalizam Megalomanije" i "bunt?" albuma, ti sa najnovijim pjesmama i zaokružujem taj put sazrijevanja i spoznavanja života oko sebe i u sebi, kao i sa formulama kako nikada postati star, upravo cijeloživotnim odrastanjem, a bogami i rokanjem punka iz ćuke, duše i uma.
Sve sam ja ovo rekao i tadašnjoj aktualnoj postavi Abergaza, a oni mi rekli samo rokaj i da imam njihovu podršku - nazdravili - i ja nakon posla dostavljača krenuo do Dinka Doringa to rokat i to ti je to.

Ne pamtim bend koji je imao veću borbu u potrazi za stalnim članovima, posebno bubnjarom. Zašto je tako teško naći konstantnog bubnjara za Abergaz? Imaš li neki podatak koliko je ljudi ukupno prošlo kroz Abergaz?
Podatak je zapisan u životopisu nastupa i doživljaja, i da ti sada idem brojati točno - evo ne bih znao ovako odmah iz bulje sve, a ne bih htio nikoga izostaviti, jer mi je najbitnije u toj cijeloj priči, što je 90% tih ljudi upravo i Abergaz pomogao da promjene svoje živote na bolje i prilikom obitavanja i u ovakvom sustavu, koji se sve više urušava.
Druga stvar je što u Abergazu sam od početka jedino ja konstanta, jer Abergaz je izmišljeni bend, sa stvarnim ljudima koji ga čine i trenutno obitavaju u Zagrebu ili gdje već idemo svirati, tako da ti nekad bude da kad recimo Ogi nije u mogućnosti, da uleti Žikk na bubnjeve, ili da ako nisu niti jedan ni drugi u mogućnosti, da onda Luka i ja skupa sa ritam mašinom odsviramo koncert, kao što je to bilo recimo ovog kolovoza u Umagu.
Teško je ikoga naći za drugu i treću konstantu takvog nečega kao što je Abergaz, budući da njega neizbježno stvara i moj vlastiti ego, ali i to što ljudi naprave djecu te se zbog istih moraju posvetiti poslu da prežive i plate sve ili da si ostvare sa istim sve šta si žele ili pak odluče napraviti neki svoj autorski bend, zbog čega i ima danas toliko bendova koji su upravo imali svoje prve nastupe i studijske snimke sa Abergazom i zbog toga mi je iznimno drago.

Koliko si zadovoljan sa 'Snošajem', ima li stvari koje bi sad s odmakom malo drugačije uradio ili se jednostavno ne osvrćeš unatrag?
Jako sam zadovoljan i djelom ponosan na taj album i iznimno zahvalan Dinku Doringu na vremenu i njegovoj "no-bullshit" produkciji snimaka, zbog čega smo i vrlo brzo se razumjeli oko zvuka snimaka i svega drugog potrebnoga da se ovakvo što napravi.
Također, iznimno mi je drago bilo snimati kod njega u Svemiru, jer je i to i više nego prikladan detalj za album čija je skračenica #SF, a Ana Gezi je napravila prejeben strip crtež iz svega nekoliko mojih oblačića teksta, koje joj poslah njoj u inbox, tako da ništa ne bi mjenjao na istoj snimci i jebeno mi je drago da je baš ovakva kakva jest.



'Snošaj faktora' je izašao za Slušaj najglasnije. Kakva je suradnja sa Zdenom?
Odlična. Objavim album digitalno, on mi se javi u inbox sa pitanjem je li želim i to na cedeu, ja mu kažem da može, napravi se sve potrebno i to je to. Zdenko je meni legenda od čovjeka, jer osim što kuži spiku - nije "samo neki lik" iz #MuzičkeIndustrije, nego iskreni i dobroćudni entuzijasta u svemu šta radi, a meni je to totalno punk i zbog svega toga dajem i veliki respect čovjeku.



Kakvo je tvoje mišljenje o našem glazbenom izdavaštvu, bi li mogao potpisati za neku veću glazbenu kuću, prodati se za određenu svotu novaca?
Cijenim izrazito sve one DIY ljude i izdavaštvo koji su se po tim principma odlučili također uključiti u cijelu priču i sa organizacijom koncerata i da to rade i sa svojim zadnjim parama od ionako mizerno plaćenih poslova koje također rade, a ne volim ove kaj imaju para da sve to olakšaju, ali su previše zauzeti fabriciranjem neoliberalnih i reakcionarnih hipsterskih splačina kojima se estetika izražavanja svodi isključivo na iskorištavanje aktualne tržišne ekonomije, pomoću uvijek profitabilnih tema ljubavi, seksa i mržnje - na način da publika upravo biva sa manje ljubavi, aseksualna i puna latente mržnje, prema svemu što industrija nije odobrila.
Dobivao sam ja ponude od toga da potpišem ekskluzivu za diskografsku kuću, preko toga da tipkam za Index i dovodim im klikove - dok Babić veli da nema za plaće novinarima, sve do toga da se učlanim i u HDZ, i u SDP, što sam sve odjebao, jer osjećam izrazito gađenje prema njima zbog svega onoga što rade i sada, a to je da dok pljačkaju i iskorištavaju sve ispod sebe, još imaju obraza uzvišavati se da su mjerodavniji od drugih. Čast iznimkama, ali u globalu - jedno veliko fuj od mene, jer nemam ljepše riječi za veliku većinu njih.

Abergaz nije jedini bend u kojem si aktivan. Kakva je situacija s ostalom tvojom djecom, poput Srba, svira li se što?
Evo baš ovaj tjedan imao i koncert sa Srbima na Remetincu u utorak, sa Drotpadom u Reci:Klaonici u četvrtak i svira se i radi novi materijal, ali ne smatram iste bendove svojom djecom, već više prijateljicama i prijateljima i moga djeteta pa se svi družimo i zajebavamo skupa kad stignemo i to nam bude baš super.

Naša punk scena mi se čini nikad više razjedinjena, što s nekakvim osnovnim punk postulatima nema nikakvog smisla. Kako se tebi čini ta scena, postoji li uopće?
Ma nije niti razjedinjena, niti ujedinjena, nego negdje između, a i koji su to osnovni punk postulati, osim onoga da i sam utječeš i na vlastiti i na društveni algoritam izvršavanja radnji? Postoji više scena koje se ne formiraju formalnim putem, nego međusobnim druženjem i sporazumjevanjem, u čemu je i najveća snaga punka, a zbog toga se i teško sa svima dobiti na sličnu razinu, jer svaka grupa ima i neku svoju internu briju, što je i najveće prokletsvo punka pa se i dalje zbog nekih nebitnih razlika, ne događa međusobna komunikacija, koja bi možda cijelu priču na neku veću razinu, jer kao što i kaže pjesma: "A tebe nigdje nema - pa nije i po tvome.", kako u punku, tako i u svemu drugome gdje se ljudi udružuju i rade nešto skupa.



Postoje li neki novi klinci koji će nastaviti tvojim putem, koji će biti dovoljno glasni u pravom trenutku reći pravu stvar.
Baš nedavno vidjeh dvojicu friških punkera na Srednjacima kak ne znaju što bi sa sobom i jedan friški punk par kak šeće gradom, a bogami i po koncertima vidim opet sve više mlađih lica, tako da što će oni nastaviti i pritom vlastitoga stvoriti, će samo vrijeme pokazati i u ovom trenutku zbilja ne znam predvidjeti, ali i mene živo zanima. Jako me obradovala pojava benda "Besni Pacov", jer ga super prže i vide se da žive to što deru i, kako bi Kukac iz Požege rekao za štagod da mu se danas sviđa: "Tojmento!"

Čitaš li glazbene portale, koliko si zadovoljan svojim prisustvom u njima i koliko ti je to uopće bitno?
Puno manje ih čitam, od onoga koliko zapravo pričam sa ljudima koji pišu za iste, dok se sretnemo u Krivom Putu ili na nekom koncertu, a za prisustvo u istima - normalno da mi drago bude kad objave o nečemu što i ja radih, ali mislim da je to što se objavi bitnije svima drugima šta iste portale čitaju, jer se onda i lakše sporazumimo uživo kad se već sretnemo, zbog čega i ovom prilikom se zahvaljujem svim ljudima koji su nam dali podršku, kako na osobnoj razini, tako i u medijima.

Obzirom na tvoju veliku aktivističku energiju, dođe li tebi ponekad da ti je svega dosta i da se zapitaš: "zašto ja to sve radim?"?
To je i prvo što se zapitam prije ičega da krenem raditi, kako bi se i izbjegao svaki možebitni fanatizam, jer držim da bez konstruktivne samokritike nema mentalno uračunljivog čovjeka i da fanatizam vodi isključivo u ubijanje istoga, a meni to nije namjera, jer me zanima život, a za smrt će biti previše vremena ionako.



Pri jednom druženju s Hogarom iz Motusa, etiketirao te kao posljednjeg iskrenog pankera. Osjećaš li se ti tako?
Hvala prijatelju i kolegi na ovom laskavom epitetu, ali sebe doživljavam više kao tek jednog od bitnika istoga, jer se evo bavim svime čime se već bavim, dok je netko drugi nekog drugog zanimanja i zanata.
Svi smo mi jako sitne skupine anomalija u ništavilu svemira, a sve ovo drugo čime se kitimo je tek estetika istoga - zbog čega je i bitno nikad sebi samome postati slavan, jer tad i čovjek se prestaje razvijati i tek onda počinje umirati. Zato hvala ti na intervjuu i (samo)krtički mi živio dokle god snage za isto imao i ti, i ti što čitaš ovo - nije nikom lako. Držštese, polijećemo! Ha ha - idemo dalje, jel, #lol.

jura // 14/10/2017