Boa je u studiju i radi na novom albumu. Biti će prilično drugačiji. Žešći i napucaniji s mnogo iznenađenja. Nešto poput debija iz 1981., ali u suvremenom duhu 2011. godine.

U vruće srpanjsko predvečerje našao sam se sa 3/4 glavne ekipe u studiju gdje se rađa 7. studijski album Boe. Prisutni su bili Mladen Puljiz (vokal, klavijature), Slavko Remenarić (gitara) i Mladen Malek koji radi produkciju i punopravni je član benda kao njihov bubnjar. Nedostajao je jedino Zvonimir Bučević - Buć koji na novim materijalima radi čudesa sa bas gitarom.

Nakon što smo preslušali sav novi materijal od kojih je nekolicina radnih i još nedovršenih snimaka, te ih usput komentirali što su sva trojica prihvatili s osobitim zanimanjem da saznaju iz prve ruke 'feedback' promatrača u fazi kada se još može koregirati, popravljati, ispravljati i dotjeravati, prišlo se sasvim ležernom razgovoru. Za vrijeme samog preslušavanja novih pjesama koje su bile veoma glasno reproducirane, Mladen je zatvorenih očiju svu svoju koncentraciju očito usmjerio prema analizi otpjevanih vokalnih dionica, a Slavko se prekrštenih ruku zavaljen na sjedalici klimajući glavom u ritmu fokusirao na instrumentalističke detalje. Marko kao glavni meštar za miksetom je opet bio u nekom svojem filmu koji uključuje metodičku predanost analiziranju kompaktnosti i čistoće zvuka, inovacijama, preinakama, nekim novim zvučnim parametrima, odnosima pojednih instrumenata kako gdje i šta još bolje realizirati...

Stekao sam općeniti dojam da je i ovo u određenoj mjeri dio uobičajenog rada koji im nakon svakog novog preslušavanja opet donosi neke nove ideje kako i kamo dalje. Osobito su bili zadovoljni, pa i prijatno iznenađeni s nekim mojim komentarima na nove skladbe, te se sve skupa osjećala potpuna radna i kreativna atmosfera benda koji je isključivo orijentiran na kompozicije i zvuk. Izgleda da se Boa ponovno vratila na onaj stari radni proces s prva dva albuma koje su snimali u Švedskoj kada su osim stalnog boravka u studiju jedino slobodno vrijeme koristili za odmor, spavanje i tople obroke. Tj., jednostavnije rečeno, doima se da Boa u studiju zaboravi na cijeli vanjski svijet i predano se prepušta umjetničkoj kreativnosti koja im je u datom momentu najvažnija stavka u životu. Nema čak niti pića (napolju sam primjetio samo nekoliko praznih šalica kave), ne razglaba se o nogometu, aktualnoj politici, deportaciji Sanadera u Remetinec, uhićenju Hadžića, a nitko niti ne potencira neke stvari iz privatnog života. Čini mi se da su im i mobiteli bili isključeni. Muzika i zvuk su im jedino područje na horizontu.

Stoga je čitav razgovor tekao isključivo u tom smjeru. Neopterećeno, bez ikakve unaprijed sastavljene liste pitanja, teme su se same otvarale, a njih trojica su se ravnomjerno uključivali u raspravu kada su osjetili potrebu da imaju i moraju reći nešto vezano uz kurentnu temu. Evo, kao prvo ono što ljude zasigurno najviše zanima... kako će nova Boa zvučati? Šta publika može očekivati od novog zvuka?

MLADEN PULJIZ (nakon gromoglasnog smijeha sve trojice): Oooo, ha-ha-ha, uuf... Počeli smo raditi prije nekih pola godine bez ikakvog pritiska, bez ikakvih rokova, polako, onako kako inspiracija dolazi. A što se tiče sounda on je velika promjena u odnosu na prethodni album. Mladen Malek je producent, član je benda, on je i bubnjar, te je 'unutra skroz'. A bio je i Gojko, no ovaj puta smo se odlučili za jedan skroz novi projekt, nekakav 'live' feeling koji je moćniji jer nama više odgovara zbog toga što je ekspresivan. Ja imam dojam da mada neki od nas imaju preko 50 godina da se vraćamo našem prvom albumu po energiji, ekspresiji i temama, a i ono što si sam primjetio, trudimo se da to zvuči moderno, a ne nekakav retro sound s isto takvim aranžmanskim riješenjima.

SLAVKO: Ne kalkuliramo, radimo bez ikakve presije, radimo ono što mislimo da je najbolje. Uostalom, bitno nam je samo da nam netko objavi album... (ponovno gromoglasan smijeh).

MLADEN MALEK: Jednostavno stvaramo, pa bumo vidli kak to bude ispalo...

S obzirom da se Slavko dotaknuo jedne bitne sfere oko izdavaštva, kako vi doživljavate situaciju u današnjoj diskografiji?

MLADEN PULJIZ: Moram priznati da sada prvi puta u karijeri radimo album bez ikakvih razmišljanja o komercijalnim aspektima. Kad smo radili prvi i drugi album, pogotovo prvi, bili smo klinci i nismo bili sposobni razmišljati o tome, pa je to bilo ono što je čisto izašlo iz nas. A sada, očito je kako je cijela scena u veliko krizi isto kao i zemlja. I šta sad na koncu najbolje možeš izvući iz te nevolje? Samo ono što postoji u tebi, bez ikakvih predrasuda. Nama je sreća što je Mladen Malek član benda i što u ovom njegovom studiju možemo raditi na miru. Imamo vremena i trudimo se da budemo ponosni na to što će iz nas izaći van.

MLADEN MALEK: Ja bih dodao to vezano za scenu. Ne bih nikako potcjenjivao publiku. Uvijek postoji jedna kritična masa koja zna prepoznati nešto što je stvarno dobro. Ne treba zbog nekakve 'bižuterije' osuđivati cijelu publiku u Hrvatskoj, pa i šire. Ako se nešto napravi s iskrenom emocijom i sa srcem, to će kad-tad biti prepoznato. Što se tiče produkcije, ja dobivam stvarno puno svakakvih materijala od demo izvođača do najvećih zvijezda, čisto onako da ja to preslušam s tehničke strane. I to je sad jedna kontradikcija, Mladen je totalno u pravu. Kriza je strašna, a sa druge strane, nikad nije bilo više bendova u garažama nego što ih ima danas. Evo, ja znam jednog čovjeka kojeg neću reklamirati, ali on ima toliko bendova da se jednostavno guše u tim vježbaonama. Nevjerojatno je koliko toga ključa ispod površine, samo što nema gore ove...

MLADEN PULJIZ: ...ventili su zatvoreni.

MLADEN MALEK: Da, tako je. Nema onoga što je nekad bilo. Nema video-spotova, nema emisija, nema podrške. Ne znači da se to neće promjeniti, možda hoće, a možda neće, ja nisam vidovit, ali činjenica je da... Vidi, ova ideja mi se strašno dopala kad je Boa rekla da se hoće vratiti korijenima, to mi je odmah u samom startu zvučalo fenomenalno. Možda je na neki način to neotkrivanje novih teritorija, povratak natrag u garažu s jedne strane, ali sve je to smješteno u 2011. godinu.

MLADEN PULJIZ: Dobro ne vraćamo se mi u garažu, mi se vraćamo u studio (ha-ha-ha)...

MLADEN MALEK: Da, dobro, u studio, ali gledamo da album bude bendovski. Ovo je sad svirka, to nije studijsko namještanje copy/paste u nekakvim Cubase kompjuterskim programima, ponavljanje loopova i varanje. Ovo je prava iskrena svirka - živi bubanj, živi bas, žive gitare, klavijature, vokali, sve je živo. Ovo je sad bend kompletan za žive svirke, ali produkcijski je u 2011. godini. Znači li to da će te sada biti češći gosti u klubovima na pozornicama, da će vas publika moći vidjeti više nego prije?

MLADEN PULJIZ: Ma to nam je bila želja i sa prethodnim albumom "Dnevnik putovanja, skice ostanka", ali smo imali samo jedno 7-8 živih svirki mada smo ih htjeli više. Ali jednostavno interes postavlja uvjete. Mi ćemo promovirati ovaj novi materijal koliko god to budemo mogli.

Sad po ovom materijalu kojega ste mi pustili, uočavam da nemate niti jedan potencijalni hit koji bi mogao sjesti na radio-stanice poput "Sve što imamo"...

MLADEN PULJIZ: Pa "Pijavice" su negdje blisko "Milionu" koji je postao hit. Ovaj puta smo došli negdje ponovno do te razine. Mi osjećamo da ovaj puta nemamo nikakve potrebe otići u nekakav pop. Inicijalna ideja koju je dao Slavko za prethodni album "Dnevnik putovanja, skice ostanka" bila je avangarda bez da sad tu nešto tražimo u popu. Tu je bio i Gojko za tu ideju, no na koncu smo ga izvukli prema nekakvom popu i mislim da smo u tome nešto bitno izgubili. Mada smo zadovoljni s njime, on je ipak mogao biti pomaknutiji, a to sad ovaj puta i radimo. Singl "Sve što imamo" je bio hit na nekih 30-40 radio stanica, međutim kritika kad se prihvatila tog albuma, ona ga je jednostavno sasjekla. Recenzije su bile neprijateljski napisane, a mi smo tip benda kojem jednostavno treba podrška od kritike kao što smo to nekada imali od pokojnih Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka, te tih dečki koji su malo šire shvaćali muziku od ovih današnjih kritičara. Članci su bili izrazito udarno objavljeni u medijima, a svi su mahom bili negativni. Tada je sve krenulo jer smo se ponovno aktivirali nakon 10-12 godina pauze i kad su se pojavile kritike, sve je jednostavno splasnulo.

SLAVKO: Mi smo tu pogrešno, ono čisto tehnički, startali nakon dugačke pauze i nismo shvatili kako se promjenio posao da danas sve ide puno brže. Mi smo se vratili s par svirki, onda smo napravili album, a onda je bila prevelika pauza do promotivnih svirki. Znaš, tako se nekad radilo, ali šta sad, kaj je-tu je.

MLADEN PULJIZ: Na kraju krajeva, Dancing Bear je nekoliko puta nadoštampavao tiraž albuma koji se stalno prodavao, a ja do dan danas ne znam u koliko tisuća primjeraka se prodao. Ima tu nekih brojki, ali koje su točne, nemam podataka.

S obzirom na situaciju oko free-downloada i piratstva, ne smatrate li da je ipak važnije da vaša muzika dođe do konzumenta na bilo koji način, pa da on dođe na vaš koncert? Na taj način rade svi demo bendovi i okupljaju publiku, a to se pokazuje daleko efikasnijim načinom...

SLAVKO: Da, da...

MLADEN PULJIZ: Ma gledaj, još uvijek moraš imati izdavačku kuću, netko ti to mora objaviti, a nama je jasno da se cd-ovi jako slabo prodaju...

MLADEN MALEK: Jest, ova kriza je posjekla glazbenu industriju, no u svakom slučaju Boa će odraditi ovaj kapitalni dio što znači opipljiv cd, upakiran, ovjeren i potpisan, tako da možemo braniti sa bilo kakvog aspekta taj materijal koji radimo. A nakon toga, taj cijeli marketinški dio treba odraditi i na neki način pridobiti publiku da kupi cd...

Nekad ste imali punu malu dvoranu Doma sportova na promociji. Mislite li da je danas Boa spremna za neki sličan poduhvat, recimo obljetnice 30 godina javne aktivnosti, naravno računajući onaj 'vidljiv' početak sa debi albumom?

MLADEN MALEK: Ja odgovorno tvrdim da uz dobar marketing Boa danas možda ne može napuniti kao nekad Dom sportova, ali Boogaloo, Tvornicu i neki manji prostor apsolutno može. Pogotovo s ovim novim materijalom koji je hiper 'up to date' i onog, naravno od prije koji se može s dobrom koncepcijom itekako kvalitetno odraditi.

SLAVKO: Gledaj, ja uopće u ovom trenutku ne razmišljam o tome. Mi želimo prije svega napraviti album koji se nama sviđa...

MLADEN PULJIZ: Naravno, koji ipak bude slušljiv... (opet smijeh). Nama bi se možda sviđao da i ne bude slušljiv... (opet smijeh).

SLAVKO: Mi sad radimo ono što najbolje možemo. A hoće li on ili neće s marketinškog smisla uspjeti, ja uopće ne razmišljam o tome

MLADEN MALEK: Mi sad guštamo u studiju i znamo da sve ovo možemo prenijeti na pozornicu s puno emocija i iskrene svirke, a tu je početak i kraj cijele priče. A ono što si ti primjetio kada smo preslušavali ovaj novi materijal, tu je sad jedna nova igra, pogotovo što se tiče Buća na basu. On inzistira da to ne bude klasični zvuk, a cijeli bend otvoreno traži da to bude nešto sasvim novo. I mislim da smo to uspjeli u nekim pjesmama i ostvariti...

A hoćete li to moći izvesti i uživo? Proizvesti ovakav zvuk kojeg sam upravo čuo?

MLADEN MALEK: Apsolutno. To nam je i namjera.

Nego, Slavko, uvijek sam si postavljao pitanje o čemu točno govori pjesma "Davni trag" s vašeg prvog albuma? Uvijek kad je slušam ne mogu točno proniknuti u njezinu sofisticiranost i taj tekst, a napisao si mnogo tekstova o kojima i dan danas ljudi razbijaju glavu šta je šta...

MLADEN PULJIZ: Evo, kad već pitaš, to je jedna od naših 2-3 najboljih pjesmi koje smo ikad napravili...

SLAVKO: Tekst jednostavno govori o... Pazi, danas imaš mnogo filmova na sličnu temu, a ja sam onda imao ovakvu sliku: imaš zemlju, imaš grad, samo nigdje nema ljudi...

MLADEN PULJIZ: ...i gdje su nestali Hrvati...

SLAVKO: ...i svi smo nestali, samo je ostao naš trag. I ostavljamo vam samo naš smijeh. Naravno, tada sam pisao tekstove koji su namjerno bili otvoreni za različita tumačenja... A i na ovom novom, još neimenovanom albumu si, koliko primjećujem, pribjegao sličnim temama...

SLAVKO: Naravno, teme nisu baš neki optimizam, više su kao neke priče, socijalnog su karaktera. Ova zadnja koju smo napravili "Lavina" je kao neka radio drama. Ne podilazim nikome, ali meni se čini da su tekstovi jako dobri, mada ja tu ne mogu ništa objektivno reći. Onak, dosta su blizu prvom albumu, mada se tu dosta toga mjenja....

Lani sam prvi puta čuo da je netko obradio vašu pjesmu, "Milion" (Tomec, Grabber feat. Yuri). To je sad taman 'pogođena' tema koju ste napravili prije 30 godina, ali onda se to nije tak' doživljavalo...

MLADEN PULJIZ: E,da, tada nismo imali kapitalizam.

SLAVKO: Da, mnogo mi ljudi kaže za taj tekst da je aktualan, a ja sam ga ustvari napisao nakon jedne gaže kad nismo dobili lovu za svirku, a budući da sam studirao pravo, dodao sam 'ugovori mračnog lica, tu potpiši i tebe nema'...

MLADEN MALEK: Gledaj, u novim pjesmama "Pijavice" i "Tajne", mislim da će svaki prosječni Hrvat prepoznati o čemu se tu radi...

MLADEN PULJIZ: A kaj prosječni Hrvat sluša takvu muziku? (smijeh)

MLADEN MALEK: Ma, da, mislim da je u tekstu sve ono što je danas aktualno i mislim da ćemo sa te dvije pjesme napraviti dobru stvar.

MLADEN PULJIZ: Kaj se tiče "Miliona" ima jedna dobra anegdota. Kad smo svirali, čini mi se u Novoj Gorici, tamo u Sloveniji, tada je bila jedna potpuno druga dimenzija te pjesme nego što se doživljava sada. Tamo su me neki od onih ljudi pitali šta smo mi mislili s tim tekstom, a njih je najviše pogodio onaj stih 'nož u leđa'. Njih je tada, ranih 80-ih asociralo na Kosovare, taj 'nož u leđa', ha-ha-ha. Taj "Milion" i pjesma "Sela gore" su bile označene kao šund i onda je pokojni Darko Glavan uspio spasiti stvar da nam album ne bude označen kao šund. Za tadašnju komisiju trebao si imati 3 sumnjive pjesme na albumu i onda ti je cijena ploče bila puno skuplja nego ostale ploče. "Sela gore" je bila protumačena kao pjesma o majkama poginulih boraca koji su pali u NOB-u i dobile su državne stanove.

A pjesma "Na nišanu"?

MLADEN PULJIZ: Ma, da i tu su nešto frfljali, ali što su točno zaključili neznam, a za "Davni trag" znam da pjesmu nisu skužili ni blizu.

Da li je Boa i danas toliko značajna da bi mogla toliko uzdrmati? Relevantna sa nekim najjačim svjetskim adutima?

MLADEN MALEC: Evo samo jednu stvar da ti pročitam kaj nam je netko napisao na youtube-u: 'ovu stvar i Bog ima u svom I-Pod-u' (gromoglasan smijeh). Pazi, Boa 2011. nije ona ista Boa otprije 30 godina i ne može biti.

SLAVKO: Mi smo stari bend, a sad da li ćeš biti moderan i relevantan, to je pitanje. Ja slušam puno novih bendova od TV On The Radio koji su mi super, ali na Jarunu su me razočarali, do Arcade Fire i slične kompanije koje baš volim slušati, no da li to ima utjecaja na ovu glazbu koju mi radimo, ne bih mogao reći. Boa je Boa. Ali mislim da imamo dosta toga novoga u zvuku i u izrazu što prije nismo imali. Bio sam na koncertu Muse i oni su bili super.

Sjećam se Mladene da si u jednom davnom inteviewu rekao da je na tebe najviše utjecao Yes...

MLADEN PULJIZ: Evo sad sam nedavno hodao po cd-shopovima i tražio taj novi album ("Fly From Here"). Svi prodavači su me čudno gledali, jedino je jedan stari zapitao 'kaj oni još uvijek delaju?'. Da, vidiš, Slavko i ja smo ti odrasli na njihovom albumu "Close To The Edge". Ja da ti velim iskreno uopće nisam toliko upućen u nove stvari. Slavko mi povremeno sugerira na neke nove bendove i to mi uopće nije loše, ali ja ti slušam Weather Report od prvog do zadnjeg albuma, na njima sam više od nekih zadnjih 10 godina. Onda, čemu se često vraćam su Genesis sa Peter Gabrielom i David Sylviana slušam sve odreda, pogotovo ove nove avangardne albume i dosta puno starih stvari, recimo Toto, Steve Lukathero ovaj njihov gitarist ima odlične albume... Jednostavno, muzika koja je dobra ne zastarijeva. "Nursery Crime" od Genesis mi je isto tako dobra ploča kao kad sam je čuo 1973. i danas kad taj isti album slušam sa cd-a. Isti efekt u meni pobudi kao i nekad.

SLAVKO: Čuo sam mnogo novih metal bendova koji su puno toga pokupili od starih King Crimson. Sve su to jako slični riffovi... i puno Zeppelina, dosta mješaju starog i novog.

MLADEN PULJIZ: Ima onaj bend Porcupine Tree, to je odlično recimo... Oni su isto na tom nekom tragu s dosta Krimsona, Zeppelina, Pink Floyd...

Ima li novi album, kad smo već kod toga, neki koncept?

SLAVKO: Ja mislim da za sada ne. Ali vidjeti ćemo kako će se stvari odvijati prema kraju. Za sada nemamo kompletnu sliku, tu je neki Muse u igri, ali to ćemo vidjeti tek na kraju...

Budući da ste odrasli na progressive/sympho-rocku, ipak ne koristite kompleksne aranžmane i sve svodite na prilično jednostavan format...

MLADEN PULJIZ: Pa ima tu jedna stvar "Zlatna groznica" gdje smo nešto radili sa breakovima, ali mi smo bend koji radi na onu prirodnu formu kako nas povuče neki riff, poriv ili melodija i to onda razrađujemo onako kako mi mislimo da bi to sad trebalo biti. Uglavnom, sad je prioritet benda da bude puno više čvršćih i bržih pjesama nego što smo inače znali imati.

Znači, u konačnici, ljudi mogu očekivati jedan plesan album sa nabrijanim gitarama, puno efekata i dosta iznenađenja...

MLADEN PULJIZ: Da, vidiš, sad si mi dao jednu doista dobru ideju. Plesni album sa puno gitara i više energije nego što bi se to moglo očekivati od Boe...

Nakon svega ovoga ipak niste upali u nekakvo iskušenje vlastite retro zamke...

SLAVKO: Ne, mi apsolutno nismo takav bend. Mi se stalno razvijamo i evoluiramo. Nije nam želja da se vraćamo na prvi album. To više ne možemo ponoviti, bend se mjenja. I ne možeš silovati te stvari.

MLADEN PULJIZ: Ljudima možda izgleda da je "Dnevnik putovanja, skice ostanka" bila nekakva autorska želja za povratak. To nije bila nikakva smišljena akcija, ustvari mi smo samo željeli izaći van, pred ljude. To je ta neka autorska potreba u nama da se izrazimo o onome što proživljavamo i da u svakoj toj fazi koje smo imali ostavimo trag, te da pokušamo zadržati jedan film vremena kojeg smo živjeli. Mislim da smo na najbolji način do sada dokumentirali sve one periode rada i meni je drago da danas čujem odjeke vlastitog rada. Mi smo odlični onda kada samo iskreni i kritičan sam prema tome, te mislim da onda kada smo radili, ono 'open minded', tad smo bili najbolji. Kad smo išli u neke sfere koje su bile povezane sa poslom, imali smo nekih uspjeha, recimo sa pjesmama "Tako lijepa" ili "Svi tvoji poljupci", uboli smo nekakvih par pjesama koje korespondiraju sa širom publikom, ali ostatak materijala, barem po meni nije to baš pratio na taj način. Nas sada tu nema u kompletnoj postavi, još fali Buć i naš novi klavijaturist Darko Brajer da ti oni vele svoje utiske o ovom novom materijalu, ali mogu reći i u njihovo ime da im se jako dopada.

Ovo će koliko mi se čini, onda biti prvi album nakon tko zna koliko godina da neće biti ženskih vokala?

MLADEN PULJIZ: Ne, biti će ih, samo još ih nismo snimili. Dolazi nam Tina Rupčić idući tjedan, ma radimo punom parom. Ona će na dvije pjesme otpjevati prateće vokale.

Onda su mi malo pustili snimak sa njihovog zadnjeg koncerta u klubu Piranha (navodno njihov najbolji nastup u karijeri), a Mladen Malek je nadodao: 'znaš kaj mi se sviđa kaj sam pročitao da je neki kritičar napisao - muzika za noge, a tekstovi za glavu'. Nisam mu rekao da sam to ja napisao za neke najbolje bendove na svijetu.

Za kraj, kada bi se mogao očekivati album?

MLADEN PULJIZ: Imamo tu nekih par pjesama gotovih i do konca godine bi se trebao pojaviti. Zavisi kako će teći daljnji rad. Možda tamo negdje u 10-11 mjesecu...

S mnogo optimizma i strahovito pozitivne kreativne energije koja je pratila cijeli tok ovog interviewa, oprostio sam se od dva Mladena i jednog veoma samozatajnog Slavka. Kako mi se čini, Slavko je istovremeno jednostavna i veoma zagonetna osoba, puna sofisticiranosti i artističkih sklonosti kakve je malo tko u ex-Yu rocku imao. Čovjek bez ekscesa, odiše mirnoćom i punoćom sa strahovito mnogo kompleksnih strasti. Nevjerojatno, ali Puljiz i Remenarić su ostali isti ljudi kakve sam kao klinac doživio u vrijeme prvog i po meni najboljeg ex-Yu albuma svih vremena. Oni su totalni umjetnici. Predani svojem poslu bez obzira hoće li ih netko hvaliti do nebesa ili pljuvati po njima kao bezvrijednoj tričariji. Oni idu dalje, oni se ne zaustavljaju. Kreativnost ih motivira, a kad sam ih vidio kako su opušteni i bez striktno određenih ambicija, upućivalo je da bi ovo mogao biti jedan veliki rad. S onime šta sam čuo u studiju, glasno pojačano, s obiljem gitara koje su katkad iznenađujuće žestoke i nevjerojatnih basova koji su me izbacili iz takta sa eksperimentima i elektronikom, te uvijek odličnim tekstovima, ovaj puta veoma ubjedljivim i vrlo ozbiljnim, sve mi se čini da je pred nama jedan od onih albuma koji će ponovno biti nešto najmodernije i o kome će se ukrštavati različita mišljenja.

horvi // 25/07/2011