home > njuz > BRLOG RECORDS - S.K.Z. 2. dio

kontakt | search |

BRLOG RECORDS - S.K.Z. 2. dio

Ponovno vam predstavljamo dio iz malenog, ali vrlo intrigantnog kataloga malene nezavisne izdavačke kućice iz Zadra koju uređuje lo-fi freak Robi ČOPOR. Jedan njegov album, jedan od Dr.AGO i prvi inozemni kojeg objavljuje - REAL LIVE TIGERS, projekt kojeg potpisuje Amerikanac Tony Presley.
[  ]


DR.AGO - October Star (2006, Brlog Records/ S.K.Z. 002)

Prvijenac osebujnog umjetnika koji ne želi odavati svoje ime (za medije ga zna samo Robi Čopor) snimljen je i objavljen 2006. godine paralelno s Čoporovim albumom "Gomila slika". Naslovi kompozicija su koordinate zvijezda na nebu koje je ovaj umjetnik predočio osebujnim spojem post-industrial, elektronske, ambijentalne, avangardne i eksperimentalne glazbe. Teško je iz ovog opsežnog i dugačkog instrumentalnog albuma koji traje gotovo 80 minuta razaznati način nastanka zvukova, ali slobodno ću pretpostaviti da je dio zvučne kulise nastao analognim i prirodnim putem (klavijature, samplovi vokala, udarci po tko zna kakvim predmetima), a dio digitalnim kompjuterskim procesom (različiti modificirani zvukovi provučeni kroz brdo efekata, halova, delaya, a možda je upotrebljen i n-synth). Glazba se zasniva na starim odrednicama elektronskog industrial rock zvuka od vremena ranih Kraftwerk (osobito albumi "Kraftwerk 1&2", "Autobahn" i "Radio Activity"), Throbbing Gristle, preko sitnih uboda u ostavštinu Einsturzende Neubauten, Lustmord, Laibach do novije gomile eksperimentalnih imena, a nije niti za odbaciti lijenu i tromo usporenu ritmičnu formu melodija i sam format koji miriše na gothic tipa Joy Division usporen skoro do minimuma izdržljivosti na granici dosade. O samom sadržaju, odnosno značenju koordinata na nebu ne bih ništa smisleno mogao reći. Nemam kartu sazviježđa i za to je najbolje informirati se kod stručnjaka iz zvjezdarnice. Opet se moram poslužiti subjektivnim pretpostavkama da je Dr.Ago vjerojatno predočio svoje impresije možda Sjevernjačom, Velikim i Malim Medvjedom, Haleyevom kometom, možda pomrčinom Mjeseca, Sunca, možda planetima u Sunčevom sustavu, Plutonom koji je izbačen iz njega jer se više ne smatra planetom, možda sudeći po koordinatama bliskim, daljim i najudaljenijim zvijezdama... ali nekako me najviše kopka crv sumnje da se radi o nečemu možda još posve nepoznatome. Naime, ispod samog naziva albuma na omotu stoji "Nameless Planet/ N. PO2, 0.00 L.Y., 0.37˙Dyams", a na samom rubu omota sa strane "Location Parsis: 218924;33244011;78594 TGT: Planet N.2". O čemu je riječ, zaista ne bih znao. Možda o samo jednom planetu koji putuje svojom orbitom, a možda o njih 5 koliko album ima kompozicija... Žao mi je, ali zaista nemam vremena da ga uložim u istraživanje do spoznaje o čemu je ovdje riječ. Znam da ću jednog dana vjerojatno ispasti papak, ali i ono malo vremena koje sam uložio u potragu za informacijama o ovim koordinatama kod osoba koje se iz hobija bave promatranjem neba i zvijezda nije donijelo nikakve odgovore. Njima su poznate samo RA i DEC koordinate, ali ove su im posve nepoznate.

Tako da sam slušao, nemam pojma što...

Naslovi: 1.02-62-74, 2.19-61-56, 3.33-10-84, 4.73-02-39, 5.98-67-25

Ocjena (1-10): ne mogu ocijeniti ovu materiju
[  ]



ČOPOR - San o velikom bijegu (2006, Brlog Records/ S.K.Z. 003)

Nije potrebno tražiti Bob Dylana kad ga imamo u Zadru. Na domaćem jeziku koji je svima razumljiv, ali diskografski je nepristupačan i možete ga jedino nabaviti na web: www.myspace.com/copor i e-mail: samomojmejl@net.hr. Pijane, drogirane, psihodelične, ali istovremeno vrlo loše snimljene lo-fi kantautorske kompozicije od velikih faca znaju s vremena na vrijeme napraviti Tom Waits, Mark Lanegan, ponekad PJ Harvey i u rijetkim trenucima Nick Cave And The Bad Seeds, R.E.M. i Neil Young (pa čak i Lou Reed).

Drugi album Čopora je karika koja je manjkala prilikom prvog i jedinog 'seciranja' (kako je to nazvao Robi Čopor) njegovog izdavaštva koncem 2007. na našoj web stranici. Ovdje se pokazuje jedna interesantna i raritetna umjetnička crta. Njegov prvi album je bio "Gomila slika" koji nije sadržavao naslovnu skladbu. Ona se nalazi na ovome, drugom albumu, dok se naslovna pjesma ovog albuma "San o velikom bijegu" nalazi na njegovom trećem albumu "Imitacija života". Po svemu sudeći, na četvrtom albumu bi se morala pronaći pjesma "Imitacija života", a album bi se mogao zvati po jednoj skladbi s njega, pretpostavljam "Sunce" koje se ovjekovječilo na nesvakidašnjem albumu "Totaba" potpisanim kao Girl Wich Name Begins With S gdje je glavni akter njegova tada prvorođena kčerkica "S" (koja se sigurno zove Sunčana, dobro sam pretpostavio).

Ovdje je Robi, odnosno Čopor u svojem prepoznatljivom lo-fi izdanju sa svojom akustičnom gitarom, vokalom, šumovima, sitnim samplovima, minornim korištenjem tambourina i gomilom emotivnih tekstova. Također je interesantna stvar da se Čopor ne trudi napraviti melodičnu i harmoničnu pjesmu, već sve skladbe komponira u vrlo depresivnom obliku kao da će uskoro umrijeti od droge i alkohola, što se čini potkraj albuma da će tako i biti. No, velika snaga je njegova individualnost i umjetnička sloboda kojom se razgaljeno oslobađa mračnih i turobnih aveti o kojima govori. Ne govori mnogo o društvenoj i svjetskoj boli, već sve 'bolne' vibracije prenosi na sebe i svoje biće. Jedino uvodna "Deja vu" sa stihovima 'danas je lijepi dan za umiranje, zagrizi čvrsto u kost... zamijenili smo strane u posljednji tren, ti si dobio ljubav, a ja brojim ožiljke... nikada nisam zaboravio svijetla grada, tako stvaran osjećaj slobode, a sve se u nama mijenja tako brzo kao krugovi vode kada baciš kamen, a onaj kamen potone na dno i više nikada ne vidi svijetlo dana... i daj mi minut da se dovedem u red - a sve ovo kao da sam već vidio prije, kao da sam bio tu, nešto kao deja vu' donosi djelić autorovog nezadovoljnog društveno-socijalnog stanja nataloženog godinama koje pojačava sa govorničkim akcentom generacije koja je bila u tom jebenom ratu u prvoj polovici '90-tih godina kada su svi ostali bez posla dok su vladajući faktori krojili društveni poredak. Nastavak stog teksta: 'mi smo bili tu u vrijeme proslava, nude nam mrvice i otpatke sa njihovog stola, a mi smo se vratili iz rata onda kada je bio gotov, rekli su nema posla, budite sretni što ste živi, ali naše rane su puno dublje, ovisnost o drogi i alkoholu sama dolazi na oči... jednom sam nešto čitao o ponosu, probao sam živjeti tako, bilo je jako bolno, sada bježim u neki svoj svijet, sada ljudi bježe od mene i kažu da sam jako čudan... sjećam se svih šljakera iz tvornica koje su sad zatvorene i u njihovo ime obećajem čeka vas armaggedon, zabit' ću vam kolac ravno kroz srce!!!'. Jedino ova skladba, odnosno tekst donosi općenacionalnu bol koja je prepoznatljiva kroz sličnu tematiku Damir Avdića. Naslovna skladba prvog albuma "Gomila slika" je potresna kronika gdje uz minimalnu melodiju na akustičnoj gitari Čopor 'ne priznaje pravila i zakone velikog grada' prema kojem ne gaji prevelike simpatije ('gradovi nemaju dušu, imaju dubine i bijes, prljave ulice i sive fasade, osjećam kako smrde pregažene mačke/ Čovjek sjedi za šankom, neobrijan je, umoran je, a oči su mu krvave, izgubio je sve svoje snove na jebenom putu od tvornice do kuće/ A vjetar nosi stare novine po gradu, naši životi - gomila slika što godine kradu'. Sjajna skladba! Ako se treba tražiti hit, onda je to "Gornja strana oblaka" koja je napisana s određenom dozom optimizma uz refren 'a kiša pada, ljudi se kriju ispod kišobrana, a meni je dobro tu kraj tebe'. Opsesija s gradovima koje Čopor očito ne voli i nesretnim djetinjstvom dolazi do izražaja u "Nocturno" kroz tekst 'a prvo što pamtim iz djetinjstva - otac koji pije, majka koja plače, proklet sam ako odustanem, mrtav sam ako pristanem'. Ili 'piši mi kako Pariz izgleda u jesen, kako izgledaju oblaci u hladnu večer, da li su kao pjena u krigli pive ili su kao šlag u šalici kave, kako šećeš uz Sennu i kako u Mont Marcu piješ crno vino na Hemingwayevom stolu' (skladba "Pariz u jesen"). Skladba se nastavlja sa stihovima 'trebam te kao zrak, kao vodu, sad kad te znam bez tebe više ne mogu' uz lagani blues ritam. Depresiju emotivnog nezadovoljstva Čopor naglašava u turobnoj "Putujem" (najdulja pjesma na albumu) odsviranoj na dva-tri akorda uz tekst 's muškarcima sam pio, ali nikad mi nisu bili prijatelji, žene su mi dale tijelo, al me nikad nisu voljele... a ja putujem, svijetla grada me privlače, ritam ceste me uspavljuje... a ona hoda po sobi i pušta da san ubije dan - postoji metak sa mojim imenom, ja ga tražim - postoji žilet oštriji od svih, ja ga tražim'. Album ima i skrivenih detalja poput vrlo jednostavne "Dijete" gdje Čopor na najminimalniji način koristi uslugu akustične gitare i tambourina u službi čudnovatog akustičnog trip-hop ritma pri čemu obilato ispada iz takta i na alternativan način predočava jedan sasvim neočekivani segment lirskih psihodeličnih crtica, zatim "Sa psima lutalicama" tematski depresivnoj skladbi gdje se čovjek hoće-neće odvojen od društva nalazi u položaju gubitnika, te kratki instrumental "Prije ponoći" gdje sa deset relativno odmjerenih udaraca tambourinom i jednom minimalističkom minijaturom podijeljenom na deset nazovimo istih, ali neujednačenih gitarskih sekvenci odlazi u fade-out nagovještavajući ponoć. Naravno, ovdje je također bitna i podloga koju čini brum mikrofona i lagani zvuk ulice kao i na većini materijala. Jedinstveno i neponovljivo, a istovremeno avangardno i sažeto u cijelini. Tko zna, možda će jednog dana ovo biti špica nekog radio programa koji će se zvati 'Prije ponoći'. Konačno, svoje pravo lice i ispovjed, Čopor otvara u pretposljednjoj pjesmi "Tristessa" koja otkriva sav njegov bol o skidanju s neke opake droge. Zadnja "Čekam jutro" je potpuno konfuzna skladba gdje se Čoporu kote različite misli po glavi u očekivanju 'tog jutra' kada će se osloboditi nametnika u životu.

Slušajući ovaj album pun potresnih slika o kojima govori Čopor mogu samo reći da ovakav iskren i istovremeno sofisticirani album na području ex-Yu jedino imaju Goribor.

Naravno, samo ako se zanemari minorno malena količina upotrebljenih akorda, nemušta i rastrgana gitarska svirka, produkcija koja ne postoji i omot koji je napravljen od običnog hamer papira izrezanog sa škarama, ali unutra se nalazi neopisivo jaka kreativna lirska snaga čovjeka koji se udostojio predstaviti svoj bitan problem u životu na umjetnički jednostavan način. Čopor nije Damir Avdić, ali na ovome albumu nije daleko od njega. Nešto slično, ali u daleko samozatajnijoj i akustičnoj varijani.

Jedan od najboljih albuma Čopora.

Naslovi: 1.Deja vu, 2.Dijete, 3.Gomila slika, 4.Gornja strana oblaka, 5.Nocturno, 6.Paris u jesen, 7.Prije ponoći, 8.Putujem, 9.Sa psima lutalicama, 10.Tristessa, 11.Čekam jutro

Ocjena (1-10): 10!
[  ]



REAL LIVE TIGERS - This Is Sometimes A Riverbed (2008, Brlog Records/ S.K.Z. 008)

Prvo izdanje Brlog Records iz inozemstva predstavlja američki projekt stanovitog Tony Presleya (akustična gitara, vokal) pod nazivom Real Live Tigers. U sastavu s još Karrie Hopper (akustična gitara, vokal) i Marcus Rubio (violina), snimljen je minimalistički akustičan country/ soul album prvotno objavljen samo kao d.i.y. izdanje.

Prva skladba "Sometimes a riverbed" uvodi u svijet blizak Arab Strap izrazu sa pozadinskim zvukom violine koja je osim klasičnim stilom odsvirana i fingerpicking, a otprilike slične su "Yes still", "On our way" i "Since life got easy". Svirka je zaista minorna - akustična gitara i u spomenutoj "Since life got easy" pojavljuje se skoro nezamjetan prateći vokal Karrie (i još na nekolicini njih), a na ostatku albuma samo je prisutan Tony Presleyov vokal i njegova akustična gitara koja je ponekad popraćena laganim udarcima po drvenom kosturu. U pjesmi "A song for JM" i "Beard of bees" Tony glasovno djeluje tugaljivo poput Stuart A.Staplesa iz Tindersticks, onako mrtvo hladno i nezaintersirano kao da je riječ o nekom od posljednjih albuma u životu Bob Dylana. Emotivne, ponekad blago politički angažirane i noir baladno šarmirane kompozicije s prikrivenom dozom humora donose solidnu sliku ovog projekta koji je po Robijevim riječima zainteresiran za posjetu Hrvatskoj i ovim krajevima kada dođu na Euro turneju.

Naslovi: 1.Sometimes a riverbed, 2.Yes still, 3.A song for JM, 4.Beard of bees, 5.Other lives, 6.Winter blues number one, 7.On our way, 8.Since life got easy, 9.Flood plains, 10.Riverbeds, 11.What this world is for

Ocijena (1-10): 7

Web: www.myspace.com/reallivetigers

horvi // 13/08/2008

Share    

> njuz [last wanz]

cover: DVA OSAM - Otvorenje kluba i program u prosincu

DVA OSAM - Otvorenje kluba i program u prosincu

| 02/12/2021 | promo guy |

>> opširnije


cover: Edicije Božičević - noviteti

Edicije Božičević - noviteti

| 02/12/2021 | robert tabula |

>> opširnije


cover: Nemeček izbacio novi album.

Nemeček izbacio novi album.

| 02/12/2021 | promo guy |

>> opširnije


cover: MUZIKA.HR čestita Terapiji 20. rođendan

MUZIKA.HR čestita Terapiji 20. rođendan

| 30/11/2021 | terapija |

>> opširnije


cover: STEVAN PIVNIČKI (AcidFather) čestita Terapiji 20 godina

STEVAN PIVNIČKI (AcidFather) čestita Terapiji 20 godina

| 30/11/2021 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*