Dokumentarci su opet u modi!

"Dokumentarci su opet u modi!", u stilu slogana vezanog uz prodaju jeftinih knjiga uz jedan dnevni list, bi lako bio reklamni slogan većeg zastupljenosti dokumentarnog filma na velikim platnima. Sve je počelo nekako s osvojenim Oscarom za Moorov "Bowling for Columbine" koji se bavio problemom opčinjenosti Amerikanaca oružjem, nastavio antibushevskim "Fahrenheit 9/11" istoga redatelja, a evo na tapetu dolaze i američki fastjunk restorani. Zajedničke stvari tim "novim dokumentarcima", da tako nazovem ovaj filmski pokret, su društvena angažiranost i odmak od "klasičnog" dokumentarca prema određenoj dozi propagande (odnosno, obzirom na teme u ovim filmovima koje imaju i te kakvu propagandu, rekao bih određenoj dozi antipropagande), te suočavanje s trenutnim velikim problemima SAD-a. Jer su ti najpoznatiji dokumentarci, naime, američki proizvodi. Taj "boom" nije toliko velik u smislu broja filmova, ali je zasigurno velik po njihovim idejama i gledanosti. Obzirom da sva 3 stava iz spomenutih fimova podržavam, volio bih i da je i društveni utjecaj istih na jednakoj razini...

Kao što je već rečeno, ovaj film na nišan stavlja simbol kapitalističke Amerike i jedan od sastavnih dijelova "prekrasnog američkog života", fast food industriju, točnije najvećeg od njih, McDonald's. Motiviran sudskim slučajem u kojem su dvije djevojčice tužile fast food tvrtke zbog svoje gojaznosti (sličan slučaj), a izravno potaknut sudskim obrazloženjem da tužitelji moraju dokazati da je takva hrana stvarno štetna za zdravlje ljudi i dovodi do pretjerane kilaže, Morgan Spurlock se odlučio na nesvakidašnji eksperiment. 30 dana prehrane samo u McDonaldsu, 3 obroka na dan. Ako nude super size porciju, nemere odbit.

Zdrastvene pretrage prije, tijekom i nakon experimenta su nedvojbeno dokazale štetnost takve prehrane, što je uostalom bilo i normalno za očekivati, zar ne? Ipak, čini se da u Americi je malo drugačija situacija (čitaj McD ima jaku propagandu i opće znanje je na nižoj razini nego u Europi), pa se na kraju i doktori iznenađuju posljedicama jer su na početku predviđali samo male fizičke promjene u tijelu. I naravno da će većina nas reći nešto u stilu "pa to je normalno, od svake jednolične prehrane, a pogotovo fast fooda, će čovjek imati neke posljedice" i to bi bila istina. Ali žalosno je da u SADu postoji velik broj ljudi koji se upravo tako prehranjuju, McD i po par puta tjedno! Jer ne zahtijeva kuhanje doma i jer je jeftin. A zdravlje? Ko ga jebe... I dok mi netko, bilo za ovaj bilo za Mooreove filmove kažu da nisu dokumentarci, već čista (anti)propaganda, ja odgovaram da se apsulutno slažem. Ali. Sve te teme kojima se ti filmovi bave, odnosno subjekti koji stoje iza njih (bilo da su to Bush i njegova klika, bilo da su to fast food konglomerati), koriste jako velika novčana sredstva u svojoj propagandi koja često prelazi i "normalne" okvire marketinga (priča vezana uz industriju cigareta - proizvođač X je nekad prije proizvodio i "dječje cigarete" kojima su se djeca mogla igrati i oponašati odrasle. istraživanja su pokazala da su ta djeca, kasnije u godinama kada su počeli pušiti, u većini slučajeva odabirala cigarete uprvo marke X jer su ih podsjesno povezivali s bezbrižnim djetinjstvom. mislite da je to slučajno? nemojte biti naivni). Obzirom da je propagnada bezobrazno moćno oružje, što će vam potvrditi svatko tko se barem malo kuži u to, a uostalom, pokazala nam je i povijest mnogo puta, borba protiv nje mora uključivati također drastične mjere. Jer same činjenice, koje su btw. o fast foodovima dostupne i znane (stručnjaci o štetnosti takve ishrane trube već neko vrijeme), očito nisu ni blizu dovoljne protiv tako jakog neprijatelja.

S filmske strane ne toliko uzbudljiv & zabavan kakav bi vjerojatno bio da ga je radio autor Mooreova kalibra, "Super size me" vrijedi pogledati. Opća kultura, briga za vaše i zdravlje vaših bližnjih, građanska dužnost, you name it. To je zapravo film koji bi se trebao gledati u školama. Možda ne u našima, jer problem fast food rilejted pretjerane debljine u nas nije toliko alarmantan kao u SAD-u, ali u američkim zasigurno.

Da je film imao određen učinak, govori i činjenica je par tjedana nakon njegove premijere McD izbacio Super size porcije i uveo neke vrste vegetarijanskih salata, iako s tvrdnjom da to nije povezano s filmom. Nije puno, al Morgana veseli, reklo bi se.

ocjena filma [1-10]: 7

sale // 29/11/2004

PS: Službeni site filma, napravljen u stilu reklamnih materijala fast food kompanija, osim klasičnih podataka o filmu, donosi i izvatke iz recenzija filma, forum, pacman-alike igricu žderanja hamburgera, te, najzanimljivije, činjenice vezane uz fast food; jeste li znali da je pomfrit "the most eaten vegetable in america"? Žalosno...