Prema istinitom događaju o TV novinaru Edwardu R. Murrowu koji je sredinom pedesetih stao otvoreno protiv metoda zloglasnog senatora Josepha McCarthya prilikom njegovog "lova na (komunističke) vještice". Kako su 50ih godina prošlog stoljeća komunisti bili najveći neprijatelji svakog poštenog Amerikanca, spomenuti senator i njegova Komisija su bili strah i trepet za sve medijske ličnosti jer koga su oni proglasili komunistom ("red") ili samo simpatizerom ("pink"), često na temelju nepredočenih dokaza, govorkanja, ili djelovanja te osobe od prije 20 godina (karikiram ali u tom smislu - "poričete li da ste u veljači 1932. prolazili pored mitinga radničke partije?"), mogao je očekivati vrlo brzo radnu knjižicu u ruke. Ne želeći gledati mirno kako se guše osobna, Ustavom zajamčena prava pojedinca, Edward R. Murrow u svojoj emisiji na CBS-u otvoreno i kritički (ali ne na način današnjeg novinarstva niskih udaraca, već iznoseći činjenice, zakone i citate) napada takav način hajke na američke građane. Kao što već spomenuh, Murrow i ekipa njegove emisije su to činili u doba kada su rijetki novinari otvoreno progovarali - iako se većina njegovih gledatelja slagala s Murrowom (obrazovani Amerikanci su bili glavna publika emisije, na fini način nam je pokazano u filmu) - bojeći se etiketiranja... George Clooney, koji svojim vanjskim izgledom podsjeća na staru gardu izumrlih holivudskih zvijezda tipa James Stewart ili Cary Grant, je jedna zanimljiva filmska persona. Ne zadovoljavajući se čisto komercijalnim uspjehom (preko manje uloge u "Roseanne" pa veće u "Hitnoj službi", te niza što popularnih, što kvalitetnih filmova), George Boy je napravio impresivnu karijeru i iza kamere. Naime, sa Stevenom Soderberghom (s kojim je srađivao na filmovima "Solaris", "Ocean's Eleven", "Out of Sight") je osnovao producentsku tvrtku "Section Eight" pod čijim je okriljem pružena prilika čitavom nizu mladih neafirimiranih talenata, te su snimljeni, za Hollywood, malo napredniji projekti. Uz to, 2002. godine i sam sjeda u redateljski stolac i snima genijalan "Confessions of a Dangerous Mind" prema neautoriziranoj autobiografiji nekadašnjeg TV voditelja Chucka Barrisa (izumitelja originalne "Srcolovke" i sličnih TV pizdarija) u kojoj tvrdi da je paralelno vodio život plaćenog ubojice za CIA-u. Uz izvrsnog Sama Rockwella u glavnoj ulozi, Clooney je bio više nego ugodno redateljsko iznenađenje.

Vratimo se mi na "Good night", Clooneyev drugi redateljski uradak... Što se filmskih elemenata tiče - David Strathairn kao Murrow je odličan; McCarthy je u filmu dosta originalno predstavljen putem orginalnih TV snimaka; crnobijela fotografija sa skoro niti jednim kadrom bez dima cigarete fino dočarava razdoblje radnje; prikaz tadašnjeg poluprimitivnog, u usporedbi s danas, rada na TVu je sjajan, a minimalizam korištenog prostora (95% radnje se dešava u CBSovom studiju) i sve u svemu spori tempo radnje za današnjeg prosječnog gledatelja, čini ovaj film potpuno drugačijim od ostalog kinorepertoara (i uonako slabo popunjenom kinu, jedan par je i naprasito izašao nakon 20tak minuta očito očekujući od filma s Clooneyevim imenonom nešto sasma 15to).

Hrvatska paralela

Ne mogu, a da ne povučem paralelu s 90tim godinama života u Hrvatskoj gdje je svatko - a što je ta osoba bila medijski eksponiranija, to su posljedice njegove izjave za njega bile teže - tko bi napravio usporedbu neke stvari tada u Hrvatskoj i nekad u Jugoslaviji s naglaskom da je nekad bilo bolje, automatski bio u opasnosti dobiti etiketu "jugonostalgičara". I sjetimo se koliko se je to postalo uobičajeno i koliko je, u cijeloj svojoj žalosnoj apsurdnosti situacije, javnih ljudi progovorilo protiv takvog načina razmišljanja. Umjetno nam odstranivši život prije '91, na način kojega se ne bi posramio niti Veliki brat (mislim pritov na orginal, a ne na RTLovu verziju zatupljivanja za mase), Sistem je na neki način bio isti kao i onaj prijašnji - uz proklamiranu slobodu govora koju prije nismo imali, ipak si morao jako paziti što govoriš. Da me ne shvatite krivo, 90te su za mene bile teenagerske/early 20s godine i ovdje uopće ne pričam o politici, ali je atmosfera bila takva da je primjerice neki rock ili filmski kritičar utvrdio objektivno stanje stvari izjavom da su nekad filmovi / albumi bili bolji, prijetila mu je gornje spomenuta etiketa. Činjenice su, barem me tako stariji uvjeravaju, da je nekad bilo puno lakše dobiti posao i stan. I time što to kažem ne pozivam vraćanje Jugoslavije, već samo iznosim činjenice. I to je sve.

Living in America

Važan element priče i ključ za čitanje još jedne razine filma je današnja Amerika. Naime, zamijenite li zloglasnog senatora sa današnjim zloglasnim predjednikom SAD-a, dobivate skroz aktuelnu priču. U toj državi perjanici Slobode se naime danas, pod izlikom borbe protiv terorizma, ljudska prava prečesto također stavljaju u drugi plan.

Uz tu borbu za istinu i pravdu, drugi važan element je Murrow pokušaj, vrijeme je pokazalo uzaludni, da od te televizije napravi obrazovan medij, a ne čisto i isprazno zabavan ("jer je tada TV ništa drugo doli svijetleća kutija sa žicama", da ga pokušam citirati iz filma) kakvom smo svjedoci danas. Upravo ta dva elementa ovaj film čine obaveznim štivom za sve ljude koji razmišljaju svojom glavom ili one koji će to postati.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 13/02/2006

PS: Hrabru ideju filma, prebacujući se u današnje vrijeme, nastavlja i web
www.report-it-now.com, s podnaslovom "Take the Media into your own hands. (Inspired by the film Good Night, and Good Luck)"