Mark Whitacre (Damon) je uspješan biokemičar koji radi za ADM, agrikulturalni konglomerat smješten među 50 najuspješnijih kompanija u SAD-u. Tvrtka koja proizvodi sve i svašta, točnije obrađuje svu vrstu hrane koja se može naći na policama dućana. Mark svoj posao shvaća ozbiljno i nakon što primi poziv iz Japana - skupa sa ucjenom - a vezano uz probleme koje tvrtka ima u jednom postrojenju, odlučuje se obratiti svojim nadređenima, točnije Micku Andreasu (Papa). FBI ulazi u igru, stavlja mu prislušni uređaj na telefon, a on pod pritiskom svoje žene Ginger (Lynskey) odlučuje agentu Shepardu (Bakula) otkriti kakve sve prljave poslove obavljaju u njegovoj tvrtci. Whitacre je zanimljiv lik, čovjek koji izgleda normalno i pošteno, samo još jedna izgubljena duša u potrazi za nečim boljim u zločestom svijetu korporacijskog poslovanja. Iako živi američki san sa hrpom skupih auta u garaži lijepe vile, i samostalnim poslom kojeg diže na noge, Mark se iznenada odlučuje na dostavljanje informacija saveznoj vladi.
Ponekad surađuje, ponekad izbjegava agente, u jednom trenutku je spreman srušiti cijelu tvrtku, u sljedećem govori da su prešli na pošteno poslovanje, i da više neće morati ništa rušiti. Njegova tvrtka namješta cijene proizvoda u cijelome svijetu, uz pomoć drugih, sličnih kompanija, i tako ostvaruje milijarde dolara profita. Radi se o tako napuhanom mjestu da se zbog jednog problema šef ne želi spustiti za jedno mjesto na listi 500 najbogatijih korporacija u zemlji. Whitacre je potpuna misterija za sve oko sebe. Točnije, ono što svi ljudi oko njega vide, nema nikakve veze sa pravom istinom. I njegovi napori da prokaže sve ono što je loše u poslovanju koje se odvija njemu pod nosom, utječe na agente koji su mu dodijeljeni. Uskoro svuda nosi prislušne uređaje, koje shvaća toliko ozbiljno da opisuje svaki korak koji napravi, a ljudima se obraća sa punim imenima, i opisom radnog mjesta. Njegovi unutarnji monolozi, koji se vrte od otrovnih leptira, do lovačkih navika polarnih medvjeda, nimalo ne pridonose otkrivanju skrivenih slojeva, ali barem pokazuju koliko je on udaljen od svojeg vlastitog života.
Života koji je, kako film otkriva nove detalje, ispunjen lažima, poluistinama, i takvim besramnim prevarama i obratima da je teško pojmiti da se radi o istinitim događajima. Redatelj i scenarist ne smatraju da je dovoljno ludo ono što se odvijalo u stvarnosti, pa potiču suhi humor, i u svakom trenutku potiču svaki nevjerojatni element iz života Marka Whitacrea. Što i ne treba čuditi kod filma koji ima uskličnik u naslovu. Vizualno, film je nevjerojatni spoj mode ranih 90-ih, i ispranih smeđih boja, koje pridonose nestvarnom ugođaju filma.
Kako se otkrivaju novi detalji o Markovim makinacijama, lažima, i njegovim vlastitim vjerovanjima, koja graniče sa nekom mentalnom bolešću, film proizvodi najbolju komediju. Sprdnja sa korporacijskim svijetom, sustavno ogoljivanje tog sistema, i prikaz ljigavih tipova koji to sve vode, ali iz pohlepe i obijesti dodatno oštećuju potrošače samo kako bi zaradili, zaradili, i još malo zaradili. Činjenica da u Marku ne vide nikakvu prijetnju, i da se on gotovo otkrije u svakom momentu kada ih snima, ne služi na čast njihovoj inteligenciji. Na kraju dana, Mark Whitacre će ostati zabilježen u povijesti, vjerojatno kao junak ovoga filma. I kao najviši zaposlenik koji je ikada prokazao vlastitu tvrtku, i kao osoba, vjerojatno bipolarna, koja je stvorila tolike laži, da nije nimalo čudno da je bio tako uspješan u korporacijskom svijetu. Otkrivanje još više činjenica o njemu bi umanjilo doživljaj filma, koji uspijeva i kao drama i kao komedija. I sasvim sigurno zaslužuje uskličnik iz naslova.

ocjena filma [1-10]: 8

robert tabula // 15/11/2009