Mjesto radnje: malena karaula na jugoslavensko-albanskoj granici.
Vrijeme radnje: proljeće 1987.
Radnja: Frustrirani i uvijek pijan poručnik Safet Pašić osjeća čudnu bol u preponama. U pomoć zove jedinog liječnika među vojnicima Sinišu Siriščevića koji u potpunoj diskreciji utvrdi da se radi o spolnoj bolesti. Ne želeći da njegova supruga sazna šta se dogodilo i tražeći razlog da ne ode kući, Pašić objavljuje izvanredno stanje, tvrdeći da se albanska vojska sprema na napad na Jugoslaviju. Lakrdija se pretvara u ratnu psihozu: vojnici kopaju rovove, Pašić je iz dana u dan sve nekontroliraniji, Siniša se upušta u opasnu ljubavnu avanturu, a njegov najbolji prijatelj Ljuba Paunović bezuvjetno odlučuje napustiti vojsku. Situacija polako izmiče kontroli...

Opis je ovo novog filma Rajka Grlića, (njegov dugo iščekivani celuloidni povratak u domovinu - zadnji igrani film koji je snimao na ovim prostorima je "Čaruga" iz daleke 1991. godine), filmaša "Praške škole" koji je naslovima kao što su "Samo jednom se ljubi" ili "U raljama života" zasigurno ostavio svoj pečat u hrvatskoj kinematografiji. Njegov deseti film, snimljen prema knjizi Ante Tomića "Ništa nas ne smije iznenaditi", je ujedno, budi i to rečeno, prva koprodukcija svih zemalja nastalih raspadom SFRJ nakon njena nestanka - dokaz da i nakon ekonomije, vjerojatno najskuplji oblik kulture ponovno uspostavlja mostove. Što se samog filma tiče, on je uspješno opravdao visoka očekivanja koja su se pred njega postavljala. Emir Hadžihafizbegović, kojemu je ovo jedna od uloga života, je apsolutna zvijezda filma (skroz mi je čudno bilo vidjeti ga nakon ljubljanske premijere, normalan čovjek, a niti trenutka tijekom filma nisam imao osjećaj da je to gluma), Bogdan Diklić je još jednom dokazao da koliko god mu uloga bila mala, on će ju odraditi majtorski, Sergej Trifunović je još jednom beogradski mangup, a fino se snašao i mladi splitski glumac Toni Gojanović uz makedonsku partnericu Vericu Nedesku s kojom je opipljivo razvio filmsku kemiju.

S nekoliko scena od kojih su mi se podigle dlake na rukama (recimo ona nadrealna kada se Toni i Verica gledaju na tržnici dok su svi ukipljeni za vrijeme sirene za Tita ili pak kada uz prekrasne kadrove zasvira meni jako draga Haustorska "Šejn" - da ne spominjem odličan kraj, promijenjen u odnosu na knjigu), odličnom glumom, sjajnim dijalozima (kada par fora i psovki nađe upotrebu u svakodnevnom životu i par dana nakon filma, onda to nešto znači) i odličnom režijom, "Karaula" uspješno igra svojom slojevitošću na nekoliko razina - na površini govori o sudbinama ljudi, a malo dublje o sudbinama cijelih naroda. Odnosno, kako je to Rajko u jednom intervjuu izjavio: "Film se, naime, uvijek radi u slojevima - on je na površini pitko tkivo koje onaj tko hoće može progutati kao zabavu, a ispod toga redatelj pokušava složiti onoliko slojeva koliko onaj koji želi kopati može izvući. Film je igračka koja mora zabaviti, a umijeće je kako kroz tu zabavu dodati neke mirodije koje nisu uvijek najugodnije." Pohvalna činjenica je i da se marketingu pristupilo vrlo ozbiljno - osim TV foršpana (koji btw. izgleda kako spada, a ne kao oni "tipično hrvatski" koje kao da je radio netko tko nije niti pogledao film čiji foršpan montira i koji su skoro svi, osim onih koji su se bavili "politikom" u obliku drame, najavljivali taj naslov kao "hit komediju godine", što osim Brešana, zapravo do 2005. godine nije imao nitko), tu su i učestale reklame u novinama, a bome i službeni web filma. Ima li smisla govoriti o novom proljeću domaćeg filma (naime, da se podsjetimo, i Hribarov "Muškarac bez brkova" snimljen također prema knjizi Ante Tomića je prije nekoliko mjeseci rušio rekorde domaćih kinematografa), povratku gledatelja u kino sale u kojima se prikazuju HR uradci ili je to samo spoj sretnih okolnosti (čitaj: Tomićev humor koji zna pogoditi em raju em one koji traže nešto više), pokazati će vrijeme. Ono što je očito je činjenica da ljudi ŽELE domaće likove i domaće priče, uspjeh regionalnih sapunica na stranu, ako je to itko u 90ima i sumnjao. U svakom slučaju, nešto se kreće i tome se veselimo.

Obzirom da je film već dobio toliku medijsku pažnju i pohvale kritike, tu ću stati (moram još samo reći da jedino što mi nedostaje u filmu je malo jači background glavnih likova - koji je btw. u knjizi riješen flešbekovima u prošlost na tipične epizode koje opisuju naše junake), iako osjećam bi se mogao raspisati baš kao nedavno dok je okidač bio dokumentarac o Fidelu...

Svakako pogledati!

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 21/04/2006