Nakon prošlogodišnjeg hita 'Osvetnici' koji je zaradio velike novce i ujedinio sve Marvelove junake - koji su se već dokazali u svojim vlastitim franšizama - nastupila je Druga faza Marvelovih filmova, a čast da ju otvori je dobio 'Iron Man 3'; najzaslužniji pokretač ove, za sada veoma uspješne invazije strip adaptacija izdavačke kuće Marvel, koja je pod okriljem Disneya iznjedrila gotovo neuništivu seriju financijski uspješnih kino hitova. Prvi IM je prije pet godina očarao i publiku i kritiku, a Robert Downey Jr. se pokazao kao idealan utjelovitelj raskalašenog playboya, izumitelja i sve u svemu zabavnoga Tonya Starka - unatoč svim njegovim manama i površnostima. Oštar pad u kvaliteti drugoga filma u franšizi nije naštetio ni glavnome glumcu ni financijskoj isplativosti, a potvrda da se ništa bitno nije promijenilo je došla s najnovijim ostvarenjem. Shane Black je predstavljen kao dostojna zamjena za redatelja prethodna dva filma, Jona Favreaua, koji je ovdje ostao u ulozi izvršnog producenta i vjernog psa čuvara Tonya Starka, Happya Hogana. Shane Black je scenarist 'Smrtonosnog oružja', režirao je, i napisao scenarij za iznimno zabavni 'Kiss Kiss Bang Bang', na kojemu je radio s Downeyem, a činjenica da su uzde ovako velikog filma dali gotovo debitantu u redateljskoj stolici pokazuje da su ljudi u Marvelu spremni riskirati ili jednostavno smatraju da je njihova strategija tako jaka da gotovo nije ni važno tko je redatelj. Iako je njegov redateljski prvijenac bio uspješan, barem što se tiče kvalitete i britkosti humora, ovdje je Black razočarao. Bez pravog usmjerenja i uz svu silu sporednih likova, film tromo i bez pravog emotivnog naboja prolazi kroz neke pretjerano generičke postulate superherojskih filmova - a najbolje funkcionira kada je Tony Stark izvan svojeg odijela. On dobar dio filma provede usred ruralne Amerike, gdje uz pomoć jednog klinca i puno kreativne energije i žara polako vraća uporište u stvarnom svijetu koji se, još jednom, našao pod napadom. Tony prolazi kroz teško razdoblje, napadi tjeskobe zbog događaja iz 'Osvetnika' ga ne ostavljaju na miru, a zapravo je izrazito čudno da su jedini ljudi koje zaista zanima kako je to bilo djeca - oni koji su mu bliski, kao što je Pepper Potts (Paltrow) ili Rhodes (Cheadle) ne pokazuju previše interesa. Uz nekoliko scena kada Tony gubi kontrolu i ne može kontrolirati osjećaj tjeskobe, nema nekih posebnih naznaka da je Tony zaista oštećena individua. Njegova rastresenost se odražava i na cjelokupnom filmu koji se kroz metež probija s novim metežima. Natrpanost scenarija s događajima, obratima i popratnim napadima novoga negativca - Guy Pearce u teatralnom i zalizanom elementu - ne pridonosi nimalo protočnosti filma. Zanimljiv je lik Mandarina, svojevrsna verzija Bin Ladina i njegovih video javljanja, koji se pokazuje kao nešto više od onoga što je vidljivo na prvi pogled. Ben Kingsley je ovdje u elementu i to doprinosi upečatljivosti ovoga lika. Zapravo se obrat u njegovom slučaju može nazvati i velikom kritikom rata protiv terora, a svakako predstavlja jedan od rijetkih oštrih trenutaka filma. Humor je djelomice promašen i isforsiran, ali kada je uspješan onda pokazuje naznake onoga što je ovaj film mogao biti.
S obzirom da se radi o Blackovom scenariju, moram priznati da sam donekle razočaran. Zamor materijala, bezbrojni sporedni likovi, generička završnica i povremeni bljeskovi natprosječnosti čine sveopći kaos koji je uglavnom zabavan, ali zaboravljiv.

ocjena filma [1-10]: 6

robert tabula // 08/05/2013