"En Concert" je glazbeni dokumentarac snimljen na turneji Jacka Johnsona "Sleep Through the Static World Tour" tijekom 2008. godine na koju se isti sa svojim bendom uputio objavivši peti po redu studijski album "Sleep Through the Static" (2008.). Film počinje vrlo umjetnički - crno bijele zrnate fotografije, koja se kasnije tijekom filma mijenja u boju - iz jedne od prijestolnica umjetnosti u svijetu, Pariza. Uskoro vidimo da se ne radi o "običnom" koncertnom filmu jer kao prvo imamo snimke sa više lokacija, zatim, imamo i razgovore i druge vizualne ne-koncertne "umetke", a vizualno je također dosta zanimljiv i netipičan jer je puno toga snimljeno na samoj pozornici sa bendom.
Pogled s pozornice
Nakon Pariza, film nas vodi u Minhen (gdje po prvi puta vidimo da Jack, bivši profesionalni surfer, svaki pogodan trenutak koristi za taj sport, čega će u filmu biti još), pa u Den Haag i Berlin. Zatim dolazi zanimljivi dio kada je zbog lošeg vremena odgođen za jedan dan nastup u britanskom gradu Newquayu, ali to Jacka i ekipu nije omelo da na lokalnom radiju izvedu mali akustični koncert za svoje fanove.
Polako i efektivno predstavljajući članove benda, saznajemo i pokoje anegdote iz dugogodišnje karijere, vidimo Jacka kako svira s fanovima na ulici, te Zacha Gilla, pijanista benda, koji izvodi svoje teatarske točke na koncertu kako bi vrlo efektno podigao publiku. Ne tako ludo kao Bez iz Happy Mondaysa, ali opet, nije ni to takva glazba.
Paralelno s filmom je objavljen i live album ista naziva koji sadrži drugačiju listu pjesama od filma; osebujan glas Eddija Veddera krasi suradnju u pjesmi "Constellations" koja se, nažalost, nalazi samo na spomenutom live albumu, ali ne i na filmu. Film ipak donosi nekoliko takvih suradnji, od kojih su možda najpoznatiji Ben Harper te G. Love.
Jamming...
Režiju filma potpisuje Emmett Malloy, režiser nekako specijaliziran za glazbu. Emmett je naime najpoznatiji možda kao režiser dokumentarca "The White Stripes Under Great White Northern Lights", ali on u svojoj filmografiji ima i glazbena imena kao što su Ben Harper, Oasis, Blink 182 te Metallicu. Sve u svemu, odrađenom poslu se tu nema šta zamjeriti. Inače, sav profit od turneje te prodaje filma i albuma je namijenjen dvjema fundacijama s kojima je Johnsonovo ime usko povezano: Kokua Hawaii Foundation te Johnson Ohana Charitable Foundation. Obje fundacije podržavaju obrazovanje povezano s okolišem, umjetnošću i glazbom širom svijeta, što je hvala vrijedan potez i samo još jedan u nizu sličnih koji se vežu uz ime Jacka Johnsona.
Fino bi bilo da smo dobili još koju minutu Jackovih razmišljanja (iako bi se sigurno našli i oni koji bi tome prigovorili u smislu da koristi film kako bi profurao svoje projekte), jer je očito da se radi o vrlo, za glazbenu scenu prepunu pozera, zanimljivom liku, koji stoji s obje noge na zemlji i nije neka umišljena veličina. Doduše, možda DVD sadrži dodatne sadržaje takvog oblika - moja verzija nije.
Sve u svemu, jedan "easy going", bez prevelikog preseravanja i filozofiranja, filmić, baš kao i Jack i njegova glazba. Ujedno i dobar način za upoznavanje s likom i djelom ova glazbenika, te mali uvod za pulski koncert koji nas uskoro očekuje.