THE BIRTHDAY PARTY

Članovi: Nick Cave, Rowland Howard, Mick Harvey, Tracy Pew, Phil Calvert THE BIRTHDAY PARTY - The Birthday Party (1980, Missing Link / 4AD)

Počeci rada Nick Cavea vezani su uz rad sastava Boys Next Door s kojima je objavio jedan neprimjećeni mini album "Hee - Haw" 1979., te zbog konkurentnog opskurnog new wave sastava The Boys mijenjaju ime u The Birthday Party kojem je sredinom 1980. prethodio istoimeni singl "The birthday party / Mr. Clarinet". Na ovome singlu su primjetni svi osnovni utjecaji new wavea (ritmika, naglašene reske gitare i funkoidni ritam), ali i eksperimentalni oblik gitarske buke i psihodelije. Prvi album "The Birthday Party" je kolekcija od osam snimaka realiziranih u prosincu 1980. u rodnoj Australiji. Osim najavnog singla, album uključuje i EP "The friend catcher / Waving my arms / Catman", te još tri kompozicije - "Hats on wrong", "Guilt parade" i "Riddle house". Album je naglasio izuzetnu autorsku sklonost sastava u kome su uz Cavea vodeću riječ imali gitarist i skladatelj Rowland Howard, te klavijaturist i gitarist Mick Harvey čije su gitarističke ekspresivne fraze uz relativno kontrolirani Nickov vokal izokretale standardni oblik new wave stilizacije ka tvrdom i eksperimentalnom mračnom underground zvuku skupina Bauhaus i Joy Division.

1988. ovaj album je zajedno s mini albumom Boys next Door objavljen pod nazivom "Hee - Haw". THE BIRTHDAY PARTY - Prayers On Fire (1981, 4AD)

U sastavu Nick Cave (vokal, sax), Rowland S. Howard (gitare, sax), Tracy Pew (bas, klarinet), Mick Harvey (piano, gitare, bubnjevi, klavijature) i Phil Calvert (bubnjevi), snimljen je ovaj album u Melbourneu prosinca 1980. i siječnja 1981., te u Richmondu kojim su The Birthday Party proširili glazbeni stil prvotnog eksperimentalnog new wavea na sofisticirani rhythm and blues uz učešće sve obilnije psihotične atmosfere. Glazba postaje definiranija i dotjeranija, aranžmani su ovdje daleko bolje realizirani uz korištenje duhačkih instrumenata, tako da je zvuk puniji i bogatiji za razliku od radova Boys Next Door i prvijenca The Birthday Party.
Album predstavlja band u mračnom, turobnom i bolesnom izdanju - obilje droga, alkohola, perverznog i nastranog života u koji su upali rezultirali su niskom od 13 pjesama u kojima nema ni trunke svijetlosti i optimizma. Na poleđini omota piše: "ovo je pakao sa đavolom u mom krevetu, u boci, u mojoj glavi...", što je potpuna preslika grozomorne situacije u kojoj se band našao budući da su postali potpuno izgubljeni s dva prethodna albuma za koje su smatrali da mogu parirati britanskoj new wave sceni. Divlje i neukroćene pjesme "Zoo music girl", "Cry", "Figure of fun", "A dead song" (Anita Lane), te turobno mračne laganice "Yard", "Just you and me", "King Ink" i "Capers" poslužiti će kasnije za temeljni obrazac mnogih važnih bandova - Scratch Acid, Big Black, Killdozer, The Jesus Lizard... U gotovo bezizlaznoj situaciji kada je droga, alkohol i bezperspektivnost prikovala The Birthday Party na granicu propasti, Cave čini jedino adekvatno riješenje - odlazi u London gdje uz niz problema uspijeva omogućiti izlazak autodestruktivnog i nihilističkog singla "Nick the stripper" skinutog s ovog albuma, a također se objavljuje i čitav album za britansko tržište koji je zagolicao kritičare i popeo se na vrh britanske alternativne top - ljestvice. Potom i band dolazi u Englesku, te održavaju niz brutalnih, ekscentričnih i mahnitih koncerata kojima zapinju za oko i John Peelu, što im omogućuje izlazak iz gotovo lokalnih okvira mini australske scene na kojoj su do tada djelovali.

Ovaj album je bio inspiracija Giletu i Električnom orgazmu za album "Lišće prekriva Lisabon". THE BIRTHDAY PARTY - Junkyard (1982, 4AD)

"Junkyard" je bez sumnje najkreativniji doseg The Birthday Party i jedan od kamen temeljaca gitarističkog noise rocka. "Nabijen zvukovima saobraćajne nesreće!" - kako piše na omotu, album je u doslovnom smislu bio nepodnošljiva buka za tadašnju rock scenu budući da do tada nitko nije snimio takav neobičan zvuk u rocku. Potpuno osokoljeni potpisanim ugovorom, inspirirani Londonom i svim prednostima koje nisu imali u Australiji, The Birthday Party su zvuk s prethodnika "Prayers On Fire" usavršili do granice boli. To zaista toliko moćno pršti i reže, dok su im interesi za blues poput kompozicije "King Ink" s prethodnika ovdje uobličeni u izokrenuti, bučni, bijesni i bolesni rhythm and blues u pjesmama "She's hit", "Big - Jesus - trash - can", "6'' gold blade", The dim location, "Several sins", dok su valjajuće i brze kompozicije "Dead Joe", "Hamlet (pow, pow, pow)" i "Kiss me black" (ovu ritmiku će obilato iskoristiti The Jesus Lizard na albumima "Blue" i "Shot" koncem devedesetih !), potpuno izašle iz konteksta uobičajenog new wave i rock usmjerenja. Ovim albumom su The Birthday Party stvorili potpuno novi izraz u rocku kojem jedino pristaje izraz "alternativa" jer bez obzira koliko god vremena prošlo otad, još nitko nije uspio pravilno kategorizirati ovu opoziciju čitavoj sceni rocka osamdesetih. Vrhunac ludila i paklene atmosfere album je dosegao u posljednjoj, naslovnoj skladbi "Junkyard", kotrljajućoj blues psihodeliji sa prijetećim basom i kreštavim gitarama koje opako predu, dok je Nickov vokal potpuno krvavo - bolesno - mračno obojen.
Vinilna verzija nosila je 10 kompoziija, dok je cd dopunjen singlom "Release the bats / Blast off" i drugom verzijom "Dead Joe". Također vrijedi izdvojiti i omot albuma koji će kreirati dobar dio designa mnogih noise rock sastava.
Album je doživio i promociju u John Peel sessionu, a uskoro će krenuti čitav niz izvođača inspiriranih radom The Birthday Party i ovim albumom - Butthole Surfers, Scratch Acid, Sonic Youth, Swans, Big Black, The Jesus And Mary Chain, Flipper, Laughing Hyenas, Cows, Dinosaur Jr...
Posljednji radovi skupine The Birthday Party bila su dva EP-ija: "Mutiny" i "The Bad Seeds" (1983.), sjajni singlovi koji su kompletirali mentalno ludilo i duševne bolesti kojima su bili opsjednuti. No, kako se tada činilo, sumanuto ludilo se iz pjesme pretvorilo u život; manje - više svi su završili po duševnim bolnicama, a Cave očito niti sam više nije mogao sve to podnositi, pa raspušta sastav koncem 1983. S Mick Harveyem okuplja novi pod imenom The Bad Seeds.

EP "Mutiny" i "The Bad Seeds" su 1988. reizdani zajedno kao cd na koji su uvrštene i dvije neobjavljene snimke - "Pleasure avalanche" i "Six string that drew blood".

horvi // 11/11/2002