Ritual Ascension - Profanation of the Adamic Covenant (Sentient Ruin, 2025)
Težački death doom posoljen sa malo black metal ambijenta u smislu sporadično ubačenih vokala koji teatrikom neodoljivo vuku na Mayhemov 'Fall of Seraphs' . Ostatak je ono što biste i očekivali od death dooma koji nema melodičnu pretenziju, već se drži čvrsto na death strani žanra.
Sa totalnim revampom imagea još jedan iz kategorije oldskul death metal bendova koji je od drugog dema 'Katabasis' iz 2020. godine obećavao velike stvari, nisam baš ni upratio koliko dobru glazbu su u međuvremenu počeli pržiti. Dodatna dobra vijest je da su im melodic doom izleti još uvijek prisutni, ali zapravo se pere prljava dethija. Brutalno, na momente sumanuto, kada treba i odmjereno. Odličan, i za nijansu drugačije produciran od prethodnog 'Dreams of dysphoria' iz 2022.
Debitantski album ovih Nijemaca donosi hardcore- pankerskiji black uz ponešto grindcorea. Sa naslovima poput 'Kannibalenblues' ili 'Jesus Christ pornostar' vraća provod u sprovod i lovu u žalovanje.
Obscureviolence - Refuting the flesh (Transcending Obscurity, 2025)
Kaotični, furiozni i brutalni blackened death metal koji i u svojim sludgerskijim momentima praćenima teatralnijim lead gitarama noge i dalje čvrsto drži zabijene u torzo trup… pardon okvirie death metala.
Težak, spor i do groba prljav death doom metal na ovom albumu unosi daljnje usporavanje u svojoj grobnici death dooma u odnosu na predhodni 'Emetic Communion' iz 2021. Melodični momenti inspirirani ranim devedesetima upareni sa funeral težinom u jednom momentu, a skoro gothic metalu, ali na death način. Sporiji i death doom momenti jesu stvarno dobri, death metal je on point, ali one gitare na naslovnoj stvari? Zbilja? Inače više nego dobar death na death doom album