Jeste li znali da se prvi frontmen Iron Maiden, Paul Andrews iliti Paul Di'Anno koncem 2021. doselio u Hrvatsku? Razlog je bila operacija koljena i nogu s kojima već dugi niz godina ima poteškoće, a između ostalog, novac za operaciju su mu donirali bivši kolege upravo iz Iron Maiden. A nakon operacije je u Zagrebu (Bikers Beer Factory) je imao prvi nastup poslije 7 godina pauziranja, 21. svibnja 2021. O njemu bi se mogla napisati čitava disertacija za polaganje ispita heavy metal žanra od neslućenog uspjeha do posrtanja i mnogo svakojakih turbulencija... S Maidenima je proveo prve godine karijere učestvujući na prva dva studijska albuma "Iron Maiden" (1980, UK no. 4) zaključno s "Killers" (1981, UK no. 12, USA no. 78) kada je napustio bend odlukom menađera jer navodno nije bio sposoban održati koncentraciju i kondiciju tokom čitave turneje, no on je o tome govorio da je bend tada bio vođen kao da ga uređuju Mussolini i Hitler, odnosno Steve Harris i menadžer Rod Smallwood. Zadnji nastup s njima imao je 10. rujna 1981. u Kopenhagenu, isplaćen mu je pozamašan honorar nakon kojeg više nikad neće imati pravo na bilo kakvu naknadu za pjesme koje je pjevao i u kojima je sudjelovao. Još narednih tridesetak, pa i više godina objavljeno je brdo materijala, koncertnih zapisa, kompilacija, neobjavljenih pjesama i arhivskih snimaka s njime, no nije dobio nikakvu financijsku odštetu. Zato je nanizao gomile projekata, suradnji, solo radova i čitav serijal gostovanja jer je vrlo rado pozivan zbog osebujnih vokalnih performansa miješajući prljavu punkersku agresiju s rock i metal stilizacijama, pa ga se može naći u širokom rasponu kojekakvih interpretacija od Led Zeppelin, Maidena i Rod Stewarta sve do Michael Jacksona i božićnih pjesama. Ovaj nenadani projekt, kako sam kaže nastao je s njemu potpuno nepoznatim glazbenicima, ali ne i meni, te pratiteljima Terapije. Ovdje su, kao što oni s nešto više poznavanja hrvatske scene uočavaju, dva gitarista Hrvoje 'Flegma' Madiraca i Ante Pupačić Pupi iz splitskog hard-rock/ metal benda Rapid Strike koji ima dva službena albuma recenzirana na ovom stranicama "God Take Me to Hell" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14254 (2011) i "Rapid Strike" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30777 (2021), a dečke znam jer smo se jednom tak fino napili u nekadašnjem zagrebačkom MMC Črnomerec baš kad su promovirali debi album u proljeće 2012. www.terapija.net/koncert.asp?ID=13752, usput sam do stana koji bješe 200-300 metara dalje u ranim jutarnjim satima pao s bicikla, poravnao nos i unakazio lijevu stranu face upavši u iskopanu šahtu na pješačkoj stazi.



Ovo je bez ikakve sumnje njihov životni pogodak, slučajnost da su se sreli Paul Di'Anno i Madiraca u Zagrebu koncem 2021., te otpočeli suradnju stvarajući pjesme za koje niti oni sami nisu bili svijesni u kome će smjeru ići. Prvo je objavljen singl "Stop the war" u limitiranoj nakladi od, naravno, 666 primjeraka, a tematika je bila, dakako, aktualni rat u Ukrajini koji im je dao elana i vjetar u leđa, a interesantno, tekst su napisali obojica davši 'slavu Ukrajini' u moćnoj, oldschool heavy stilizaciji upravo ranih Iron Maiden kada još nije bilo galopirajućih tempova nego se aranžman temeljio na kombinaciji progressive hard-rocka, melodija i punkerskih himni, a sve je to utjecalo na nastanak NWOTBHM. Drugi singl "Warhorse" koji je i imenovao naziv projekta došao je godinu dana kasnije, a kako su tekst pisali naši hrvatski dečki Madiraca i Pupi, očito je da su jako dugo promišljali o karakteru borbenih, epskih stihova koji se odnose na surovu dašanjicu metaforički je prikazavši kao ratnog konja koji neumorno trči kroz neprijateljske barikade, priziva grmljavinu, stvara oluju, obračunava se s mrskim neprijateljem, a on je drevni ratnik poslan od bogova, oslobađa bijes i zapovijeda nebu u ime pravde. Prava mitološka storija je odmah uvrštena na sam početak ovog albuma kreirajući konjsko hrzanje u čvrstom heavy izdanju i naravno, fantastičnim Di'Annovim vokalima premda pjeva iz kolica, ali je toliko uvjerljiv poput samog Rob Halforda ili još bolje, punk-metalca Animala iz Anti-Nowhere League.



Da se ne pogubi koncept, pjesme "Get get ready" više u hard-rock maniru prije hardcore i thrash metala kojeg ovdje nema niti u tragovima, te zajedljivo himnična punk/ glam-rokačina "Go" (tek nepune 3 minute) idealno sjedaju na ono što se očekivalo kasnih 70-ih od Saxon i AC/DC, a ustvari dobilo se s Judas Priest, to jest dvije jake pjesme kakve su svojevremeno trebali imati i sami Gary Glitter, Alice Cooper, Nazareth, pa da ga jebeš i Black Sabbath koji nakon ultimativnog hita "Paranoid" više nikad nisu imali brzu pjesmu. Di'Annov vokal je tokom čitavog materijala toliko prepoznatljiv, drzak, punkerski, manje metalski, mnogo se drži zadnjih slogova u stihovima s kojima je sugerirao svome daleko slavnijem nasljedniku Bruce Dickinsonu u kojem smjeru treba držati mikrofon i vokalnu frekvenciju, a to se ovdje itekako osjeća. Odličan osjećaj za komprimiranje progressive-metala u samo 3 i pol minute dolazi u "The doubt within" s nekoliko promjena brzo/sporo uz obavezne prateće, himnično stadionske arije pojačane sintetičkim orkestracijama, a treći singl "Here comes the night" je hitčina na duge staze: počinje lijepim ambijentalnim uvodom brzog automobla, synth i klavirskim odjecima poput balade, ali nakon 36 sekundi ide u klasičan heavy 80's koji je ustvari bio i najpopularniji, a dokaz tome jest da je video pogledan već 120.000 puta, što znači po tumačima youtubea da će ovaj bend imati itekakav svjetski uspjeh uz neobavezan, štoviše i bezbrižan pop tekst o noćnom provodu kojeg svi vole. Znam da će se pojaviti zlobnici koji će naći gomilu primjedbi baš za ovu hit stvar, ali čekaj... The Police su 1983. imali najveći svjetski hit "Every breath you take" kojeg su (ne)opravdano, popljuvali kritičarski art-rock pametnjakovići u ondašnjem jedinom ex-Yu rock magazinu Džuboks, a album "Synchronicity" je proglašen najgorim albumom godine, usput prodao se u ondašnoj Jugoslaviji u tiražu koji se mjeri s "Thriller" Michael Jacksona, najtiražnijim albumom svih vremena. Imao sam kolegicu na poslu, otišla u penziju, nekad je radila u Jugotonu, kazala mi da je te 1983. dan i noć pakirala LP ploče, kazete i singl Danijel - "Đuli" čitavu godinu u tri smjene, prodano je milijun primjeraka, a imali su samo 50 rezalica ploča i 50 kazetofona.



"Here comes the night" je ponosna hrvatska pjesma koju pjeva istinska legenda, prvi frontmen Iron Maiden na engleskom jeziku uz tekst kojeg su napisali naši dečki za starca u kolicima i onda počinje, nemereš vjerovati zajebancija poput zabavne hard/ heavy obrade "Tequila" (zakaj ne?), te progressive "Forever bound" koji počinje kao balada, odlazi u brzi tempo nakon minute i pol, uh, takvi su bili Judas Priest u 70-im, a i prvi Maiden, samo lošiji, da bi zadnji dio albuma s modernijom varijantom hard-rocka u obradi, zamislite Depeche Mode "Precious" malčice zagrebli i u alternativni dance-rock/ metal senzibilno-romantičnim vokalom, inače ovakvu stvar s vremena na vrijeme znaju ili su znali napraviti Duran Duran, Simple Minds (u novije vrijeme), The Mission, Faith No More, Bring Me The Horizon, Enter Shikari..., samo baš nije najjasnije čemu pjesma u aranžmanu okončava nakon cirka tri minute i sa psycho solažama se kotrlja u fade-out još punu minutu, a završna "Going home" je r'n'r teškog bluesa, onako prosječnog za biker happeninge uz obavezne oldschool himne "Born to be wild", "Smoke on the water" i "Motori".



Bez obzira što sam se raspisao i zaista uživao u ovih nepunih 40-ak minuta zaintrigiravši se upravo zbog naša dva autorska momka (usput ritam sekcija su Osmi Putnik Petar Šantić - bubnjevi i lijepa basistica Becky Baldwin, inače članica friškijih bendova Fury i Hands Off Gretel, a odnedavno i čuvenih dansko-švedskih mračnjaka Mercyful Fate!), ovo je vjerojatno maksimum od onoga što se može dobiti od starog, isluženog legendarnog veterana koji je čak i odlučio okončati karijeru pjevača prije nekoliko godina, pa se, evo vratio. Usprkos hrvatskoj podršci s mentalitetom stare, klasične heavy škole, ovdje je previše klišeja da bi se ponovno izumio snažan rock žanr. Uzeti ću to da je ovo album mladih i raspoloženih pastuha koji se druže sa starom legendarnom ragom koja je imala sve šanse za pobjedu na mnogim utrkama, ali je bila tvrdoglava ko' tovari u Tribunju.

Naslovi: 1.Warhorse, 2.Get get ready, 3.Go, 4.Stop the war, 5.The doubt within, 6.Here comes the night, 7.Tequila, 8.Forever bound, 9.Precious, 10.Going home

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/07/2024