Ovo je u početku meni bilo malo zbunjujuće. Elio Rigonat iz Beograda je do sada radio isključivo solističke albume na kojima je sve svirao i pjevao sam, a ovo malo djelce potpisuje proširena postava od 5 muzičara skupljenih iz bendova Kobold, BG Bagra, WDS, Get Off The Throne, Dagon, Empire of Hell, Haste i Leaf. Druga stvar jest da je bend iz Vrbasa, on ovdje samo svira gitaru, čak ne potpisuje niti glazbu, niti tekstove, a treća da je ovo totalan zaokret od njegovog melodic deatha u hardcore s primjetnim metalic tretmanima na granici D-Beata. Jedino osim gitare potpisuje produkciju, pa sad, eh, tako stajaše na njegovoj bandcamp stranici. Valjda nije nikakva greška, pomislio sam tada... Jest, bila je greška u prvoj recenziji potpisanoj kao Elio Rigonat, no u popodnevnim satima vrelog 8. jula (srpnja) smo putem facebooka razmjenili prave podatke o recenziji koja je postavljena 30. juna (lipnja). Sve OK, baš na vrijeme... EP ima samo 4 pjesme s jakim socio-političkim angažmanom o egzistenciji poput primjerice posljednje "Shadow existence" u čvrstom, prljavom i zgusnutom zvuku s ponešto kompleksne armature, te je stoga i najdulja od 4 minute kombiniranja umjerenih tempova i žustrog hc galopa. Glavna tema je otvarajuća "This hell is mine", odokativno rečeno iz perspektive tiranina i diktatora kome nije važno što netko misli jer on donosi zakone koje može i kršiti, a odvaljena je u NY hc školi Pro-Pain i Machine Head, tromijeg udara s bijesnim i grčevitim vokalom Aleksandra Saše Vukotića (Get Off The Throne, ex-Haste, Ex-Leaf), naredna "Hard to kill" se već pretvara u osvješteni komentar ka potlaćenima, malim ljudima punih strahova i neizvjesnosti s kojima je najlakše baratati da skrenu na krivi put.

Kombiniraju se jasni i jezgrovito napumpani riffovi (drugi gitarist je Stankela ex-Dagon, ex-Empire of Hell), a spomenuta stvar ima i groove moć za moshpit konvertitajući i neke thrash vedete, recimo prvi mi padaju na pamet Exodus. I na koncu treća "Switchblade" počinje kratkim topotom prelaza bubnjara Nine s blagim uronom u alter/ nu-metal i složenom melodijom u prvih 15-ak sekundi, no dalje se stvari odvijaju u dinamičkoj progresiji lirski se usredotočivši na pojedinca i preispitivanje o tome kome i čemu daje svoje vrijeme, a u principu je unatoč nekakvom povjerenju izigran, prevaren i ostavljen da umre 'bitch out, betrayed/ switchblade'.

Originalnost i nije baš na nekoj zavidnoj visini, sve se to čulo odavno još od ranih 90-ih, energija je umjereno jaka, ali su zato poetski i kritički komentari jasno upereni s ozbiljnim stavovima i apelima vlastodršcima, njihovim poltronima i onima koji ih ne razumiju, ali ih ipak podržavaju, to jest ove 4 pjesme govore o latentnoj društvenoj opasnosti kada se s malo zdravog razuma izlazi na izbore i zaokružuju imena onih koji ionako svakoga prevare. Jasno da ovakav rad neće dobiti masu jer je inteligentno kritički sročen zahvaljujući uvjerljivoj lirskoj strukturi i tim moćnim Sašinim vokalima. U prvoj varijanti recenzije stajalo je na kraju 'Do točne konstrukcije ovog kolaža, sve dok sam Elio Rigonat ne potvrdi ili ne opovrgne, neka stoji ovako kako je napisano... ', sada se s punim autorskim uvjerenjem zna da je ovo bend Fractured iz Vrbasa.

Naslovi: 1.This hell is mine, 2.Hard to kill, 3.Switchblade, 4.Shadow existence

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 30/06/2024