Ovo je malo zbunjujuće. Elio Rigonat iz Beograda je do sada radio isključivo solističke albume na kojima je sve svirao i pjevao sam, a ovo malo djelce potpisuje proširena postava od 5 muzičara skupljenih iz bendova Kobold, BG Bagra, WDS, Get Off The Throne, Dagon, Empire of Hell, Haste i Leaf. Druga stvar jest da je bend iz Vrbasa, on ovdje samo svira gitaru, čak ne potpisuje niti glazbu, niti tekstove, a treća da je ovo totalan zaokret od njegovog melodic deatha u hardcore s primjetnim metalic tretmanima na granici D-Beata. Jedino osim gitare potpisuje produkciju, pa sad, eh, tako stoji na njegovoj bandcamp stranici. Valjda nije nikakva greška... EP ima samo 4 pjesme s jakim socio-političkim angažmanom o egzistenciji poput primjerice posljednje "Shadow existence" u čvrstom, prljavom i zgusnutom zvuku s ponešto kompleksne armature, te je stoga i najdulja od 4 minute kombiniranja umjerenih tempova i žustrog hc galopa. Glavna tema je otvarajuća "This hell is mine", odokativno rečeno iz perspektive tiranina i diktatora kome nije važno što netko misli jer on donosi zakone koje može i kršiti, a odvaljena je u NY hc školi Pro-Pain i Machine Head, tromijeg udara s bijesnim i grčevitim vokalom Aleksandra Saše Vukotića (Get Off The Throne, ex-Haste, Ex-Leaf), naredna "Hard to kill" se već pretvara u osvješteni komentar ka potlaćenima, malim ljudima punih strahova i neizvjesnosti s kojima je najlakše baratati da skrenu na krivi put.

Kombiniraju se jasni i jezgrovito napumpani riffovi (drugi gitarist je Stankela ex-Dagon, ex-Empire of Hell), a spomenuta stvar ima i groove moć za moshpit konvertitajući i neke thrash vedete, recimo prvi mi padaju na pamet Exodus. I na koncu treća "Switchblade" počinje kratkim topotom prelaza bubnjara Nine s blagim uronom u alter/ nu-metal i složenom melodijom u prvih 15-ak sekundi, no dalje se stvari odvijaju u dinamičkoj progresiji lirski se usredotočivši na pojedinca i preispitivanje o tome kome i čemu daje svoje vrijeme, a u principu je unatoč nekakvom povjerenju izigran, prevaren i ostavljen da umre 'bitch out, betrayed/ switchblade'.

Originalnost i nije baš na nekoj zavidnoj visini, sve se to čulo odavno još od ranih 90-ih, energija je umjereno jaka, ali su zato poetski i kritički komentari jasno upereni s ozbiljnim stavovima i apelima vlastodršcima, njihovim poltronima i onima koji ih ne razumiju, ali ih ipak podržavaju, to jest ove 4 pjesme govore o latentnoj društvenoj opasnosti kada se s malo zdravog razuma izlazi na izbore i zaokružuju imena onih koji ionako svakoga prevare. Jasno da ovakav rad neće dobiti masu jer je inteligentno kritički sročen zahvaljujući uvjerljivoj lirskoj strukturi i tim moćnim Sašinim vokalima. Do točne konstrukcije ovog kolaža, sve dok sam Elio Rigonat ne potvrdi ili ne opovrgne, neka stoji ovako kako je napisano...

Naslovi: 1.This hell is mine, 2.Hard to kill, 3.Switchblade, 4.Shadow existence

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 30/06/2024