U prvoj varijanti, ovaj drugi solo album beogradskog gitariste grupe Kobold i vokaliste Merciful Angel bio je uobičajeno d.i.y. izdanje i baš taman kad ga namjerih uvrstiti u rubriku demo/ d.i.y. izvođači, iskoči podatak da je objavljen za etiketu LOM. Ništa zato, još i bolje za autora i album koji se nastavlja na odličan debi "Egregoя I" http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=24374(2016) s podosta inovacija i preokreta. A, usput rečeno, taj zagonetni naziv malo kome je odavao primisao da bi se mogao dobiti nastavak… Energija mu je još dinamičnije inducirana s kompleksnijim bubnjarskim tretmanima punim prelaza, a paralelno s njima i gitaristička tehnika se još jače izrazila na frenetičnim potezima koji stilski u kompletu obuhvaćaju štošta toga. Od standardnog thrasha sve do uočljivo prioritetnih elemenata melodičnog deatha (pa i black metala) na frontu infrastrukture koji nisu bili toliko prisutni na debiju. Opako kreštavi vokal kao izvučen iz pakla upotpunjuje cijelu sliku ovog muzičara uronjenog 100% u vrlo predani proces kreacije gdje nema nikakvih većih gubitaka na autorskom legitimitetu. On, naime potpuno sam i bez ičije pripomoći svira sve instrumente koji osim uobičajenih 'žica i palica' uključuju i klavijature što upotpunjuju melodičan segment ka symphonic natruhama, a ako ćemo pravo, sva ta njegova sviračka sposobnost dovlači ovaj album i na granice tehnical/ symphonic/ progressive melodic deatha. Koliko se može uživati u svim ovim instrumentalističkim bravurama, toliko se istodobno pozornije fokusira na lirsku fabulu kroz konceptualistički prikaz morbidne bajke u kojoj je glavni lik lutka iz horror filmova. Tijelo mu je plišano, kosti od pamuka, a oči od dugmadi, upravo kao što prikazuje i omotnica, te zbori uvodna, najdulja kompozicija "Toy house" od čak 9 i pol minuta u kompleksnom aranžmanu s najzahtjevnijim glazbenim performansima na čitavom albumu. Ne može se kretati, ne može gledati i ne osjeća što se točno dešava s njime, ali zna da živi na osamljenom otoku u dvorcu gdje se razvezuju makabrični događaji: obredi uz oltar i svijeće ga uzbuđuju, pune se kaleži i prinose žrtve. Sve je to prikazano kroz podosta emotivnih konotacija dosežući katarzu impresija u temi "God thread" stihovima 'mrtav, ali tako živ' ('death yet so alive') ustvari se obrušavajući metaforički tokom čitavog albuma na sudbinu života koja kroz tamnu stranu percepcije putuje u stanoviti hedonizam na metafizičkoj konstrukciji mazohizma doživljavajući ekstazu. Nirvanu. Odvojena od globalnog dijela fabule instrumentalom čudnog naziva "[Until the dawn]"(ispred se nalazi 5 kvadratića koje editor terapije ne prepoznaje, sorry!), završna "Immer weiß" je otpjevana na njemačkom jeziku (ostali tekstovi su na engleskom) kulminirajući u svjetlu dolazećeg kraljevstva. Elem, priča je ovo sa zgodno sročenim alegorijama i metaforama prikladno pogodujući poput scenarija za bajkoviti horror film.



Mnogobrojna rešetanja, galopi, mnoštvo breakova, razigrane melodije, bogata struktura i raznoliki svirački zahvati s nekoliko nadosnimljenih gitara pečate ovaj izrazito koncizno uređen album kome ne manjkaju niti povremeni lakši intervali, a i neuobičajeno razvučeni nijemi krikovi glavnog lika oplemenjujući čitav spektar izabranih poteza koji uistinu korespondiraju s bravuroznostima. U tom aspektu nekako se najizrazitijom pjesmom doima "Set into motion" koja se u jednom trenutku poigrava i sa shoegaze estetikom u metalu. Sve to ima svoje jasne razloge s obzirom na lirski tok radnje, pa tako se iznenađujuće pojavljuju i odjeci klavirske melodije u mekšoj "The dance" s relativno umjerenim tempom i raskošna pop melodija na samom završetku albuma koji odlazi u fade-out s pretpostavkom da bi mogla izroniti u trećem nastavku ako ne ponovno istoimenog, onda barem tematski sličnog rada.

Autoru je očito prioritet kompletni koncept; u njemu se pokazao kao vrstan scenarist i multiinstrumentalist. Linije mu se kreću u raznoraznim smjerovima izbjegavajući linearnost koja je manje-više uobičajena za oneman projekte što se praktički od prve do zadnje pjesme svode na identične gabarite; tim opet bolje za njega jer zvuči kao da ima kompletan bend s barem još dva-tri kreativca koji nadopunjuju ideje ne skretajući u neke nepotrebne eksperimente osim ako se sitni uplivi tremola i koketiranje s transžanrovskim potezima ne smatraju egzibicijama. Rad je dostojan komplementarne bajkovitosti s mnogo mašte. Valja mu se samo prepustiti, a za jasnije sažimanje fabule preporuka je - uzeti tekstove i pratiti ih kao libreto u operi. Nalaze se na njegovoj bandcamp stranici, a i tiskani su u pratećoj knjižici cd-a.

Naslovi: 1.Toy house, 2.Warlock's brew, 3.Set into motion, 4.God thread, 5.The dance, 6.[Until the dawn], 7.Immer weiß

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/09/2017