Četiri meni nepoznata zagrebačka mladića su na moj rođendan 8. lipnja na facebook stranici najavili snimanje svojeg prvog rada. Ih takve subjektivnosti, pomisliti će te, bezvezan datum, nikome bitan, ma jeste li sigurni? Znam dobro, legenda kaže da su baš na taj datum ljudi nešto tražili od Boga (cirka u petom-šestom stoljeću nove ere), a on im poslao svetca i proroka, franačko-galsko-rimskog porijekla, školovanog biskupa Medarda (izvorno Médard) da nešto poduzme. Medardo je ljudima odvalio kišurdu čitav dan i rekao 'po ovome danu će te prognozirati ljeto u budućih 40 dana, toliko mi je Bog dao godišnjeg radnog staža, ako zakažem i zaboravim tog dana na kišu, ljeto će vam biti suho i sparno, usjevi će vam pokrepati, biti će glad, a ako strovalim kišu, biti će poplave sve do 17. srpnja kada više nemam funkciju'. Navodno je tog dana počeo biblijski potop, a i završio nakon 60 godina jer je Bog vidio da to baš i nije bila dobra odluka prepustiti vodenu funkciju čudaku mnogih anomalija o kojima postoje brojne priče u Belgiji i Francuskoj. Interesantno, osim mene, na taj datum je rođen i moj pokojni otac umro od pijače 1974. kad je imao samo 37 godina, a sad pazite: Nick Rhodes (klavijaturist i kompozitor Duran Duran), Bonnie Tyler, Mick Hucknall (pjevač Simply Red), Kayne West, Sara (Žen), hunski vođa Atila, kineski car Xiziong Li Yan, engleski kraljevi Edward i Richard, francuski revolucionar Maximilien Robespierre, slovenski reformator Primož Trubar, transilvanijski princ George I Rákóci, njemački kompozitor Robert Schumann, pa Nancy Sinatra, Boz Scaggs, jebate i Ivo Sanader, proslavljena tenisačica Kim Clijsters, te prorok Muhamed (632. godine) i indijanski poglavica Cochise... Svi su oni imali vitalne funkcije u svoje vrijeme, bili su izum i original, kako god gledali i tumačili taj, naoko bezvezan datum. Možda i sasvim slučajno se ova mlada ekipa odlučila snimiti svoj prvi demo na vlastitoj probi, isto onoliko koliko se djeca rađaju baš na taj datum. Rezultat će tesaznati malo kasnije, ali prije toga da vas upozorim, ovo je, kako mi se čini, sjajan dokaz buduće mogućnosti ovog benda adekvatno nazvanog za svakojake prilike i svirke. Nekad davno i ja sam imao bendove, svirao i snimali smo se na kazetofonu, poslije i u studiju, ali nam je vraška muka bila ozvučiti bubnjeve jer su uvijek klapali kao udarci po nekakvim kartonskim kutrijama. Nismo znali da li je to zbog loše audio kazete na koju smo se snimali, imali smo tek 2-3 mikrofona, uglavnom bubnjevi su bili snimani na jednom mikrofonu, pa kako ispadne-ispadne, onako zvučalo je kao rani albumi Xasthur s nabijanjem palicama po drvenim trupcima. Ali mi smo znali da je to taj zvuk kojeg bolje ne možemo dobiti, ono, jebeš produkciju, bitno da se zabilježi, barem kao dokument.



Ova četiri dečka, čini mi se, imaju isti stav 'jebeš produkciju, bitne su pjesme' odvalivši snimku s probe u trajanju od 25 minuta frenetične black/death kombinacije jednostavnog i sirovog zvuka, po meni, onako kako i treba biti u ovoj kombinaciji s underground bespućem ne očekivajući ništa drugo osim poniženja stručnih pametnih glava. Bubnjevi Roka su tu dobili najmanji kinetički potencijal, ali zvuče bolje nego na prvim Burzumovim albumima, štropot je totalno mutan, a meni sasvim jasan za demo i baš mi se sviđa ta prljavština od uvodne naslovnjače "Spiritual warfare" s doom uvodnikom i agresivnim hardcore topotom koji uglavnom ne jenjava tokom čitavog materijala ispuštajući neandertalne gitarske improvizacije. Zanimljivo, pjesme su im prilično dugačke po 5 minuta, a tu moraš svašta staviti u ovakvom brutalnom izrazu da ne bude dosadno, pa tako imaju i blagih urona u progressive, možda čak i nenamjerni, ali imaju kvalitetu u kompozicijama, primjerice "Potomsko nebesko" izranja iz atmosferičnog post-blacka u opaki, abrazivno složeni konglomerat koji je, kaj se mene tiče, jedan od savršenstva crossovera ovakvog tipa, jebeš zvuk, bitna je kompozicija koju bi u nastavku karijere itekako morali razrađivari, mada je i ovo nevjerojatan vrhunac usporediv s japanskim majstorima Sigh bez onih violina i synthova, ali to je to isto kao i u narednoj "Smrt Beloboga" koja jednostavno razvaljuje energijom i ljepotom ekstremne brutalnosti sjajnog 4/4 tempa, samo mi nije jasno zašto odlazi u fade-out. Tu je i obrada starog, manje-više znanog finskog legendarnog benda Adramelech iz 1996. s albuma "Psychostasia", stvarčina "Heroes in godly blaze" koja nije ama baš ništa lošija od originala, a slobodno ću pretpostaviti da se Jarkko Rantanenu i kompaniji (nažalost, raspali su se još 2011.) ova verzija nimalo ne bi negodovala. Uglavnom, ovo je, kako ja subjektivno razmišljam slušajući ovaj materijal, nešto odlično, prilično autentično lo-fi, s probe, a tako i treba biti bez ikakvog straha i srama od medijskog poniženja koji je uvijek šminkerski prilagođen za produkciju. Ovu recenziju je možda trebao pisati naš ekspert Marko Šiljeg, pa bi bila možda koherentnija, ali on rijetko oće pisat domaće autore. Kaj se mene tiče, mog subjektivnog razmatranja, ovo je fenomenalno.

Naslovi: 1.Spiritual warfare, 2.Potomstvo nebesko, 3.Smrt Beloboga, 4.Heroes in godly blaze (Adramelech cover), 5.Father of man

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 03/09/2024