Otkako je objavio raspad THE CZARSa albumom ""Goodbye"", John Grant nezasitno kombinira i spaja razne glazbene oblike i pravce. Tako je "debi" solo uradak snimio sa brit folkerima Midlake, dok se na http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=16258 albumu okružio vojskom islanđana i počeo koketiranje s elektronikom. Da ne bi razočarao stare fanove s filharmonijskim orkestrom BBCa snimio je antologijski koncertni album, kako bi na trećem studijskom albumu mogao produbiti elektronske igrarije.

Očito mu se ta elektronska priča toliko dopala da se pod imenom CREEP SHOW udružio sa članovima grupe Wrangler gdje su uz Stephena Mallindera, osnivača grupe Cabaret Voltaire, još i folktronica instrumentalist Phil Winter (Tunng) i synth guru Ben "Benge" Edwards. Rezultat je svakako najčudnije dosadašnje izdanje pjevača kojeg pratim od samih njegovih početaka.
Synth funk najavnog singla Modern Parenting, najviše mi je asocirao na Snug Slacks, pjesmu s "Grey Tickles...", koju sam smatrao jednom od lošijih u opusu. Stoga se baš i nisam previše uzbuđivao oko albuma.



No vrag mi nije dao mira, pa sam ipak krenuo slušati album, na kojem ipak prevladavaju kraut zvukovi počevši od uvodne i naslovne Mr Dynamite, preko ode urbanoj mobilnosti Tokyo Metro, koja se tako nametnula kao pravovaljani nastavak Kraftwerkovog Autogahna, do predfinala s Fall.

Nisam točno brojao na koji način su Grant i Mallinder podijelili vokalne dionice, no u većini pjesama glasovi su propušteni kroz razne modulatore i dovedeni do neprepoznatljivosti ili čak apsurdnosti, što u ovom slučaju itekako odgovara.

Album zatvara devetominutni croonerski/grantovski ep Safe and Sound i jednostavno tjera na novo slušanje. Ovo definitivno nije album za svakoga, već samo za slušače otvorene za experimentiranje i davanje prilike novim zvukovima. Sigurno je da će takvi naći veliko zadovoljstvo u albumu te, kao i ja, sa svakim novim slušanjem otkriti nešto novo i zanimljivo.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 27/03/2018