home > mjuzik > The Punishment Of Luxury

kontakt | search |

OMD: The Punishment Of Luxury (100% Records, 2017)

OMD su unatoč brojnim nezadovoljnicima i mrgudnih recenzenata s ovime već trećim albumom nakon ponovnog reuniona dosegnuli najbolji plasman na UK listi (no.4) još tamo od vremena proslavljenog "Sugar Tax" iz 1991. (UK no.3) koji je bio nošen uspjesima singlova "Sailing on the seven seas" (UK no.3) i "Pandora's box" (UK no.7). Ti vječito spremni kritički nastrojeni faktori su im spočitavali bukvice tokom čitave karijere o prozirnosti njihovih hit-singlova rijetko zavirujući u samu srž albuma koji odreda imaju stanovite koncepte, a istini na volju, mnogo njih se distanciralo upravo na račun artističkih preokupacija koje su se nerijetko činile utopijskim floskulama i imaginarnim distopijskim apstrakcijama.
[ Giovanni Segantini - La Punizione della Lussuria ]

Giovanni Segantini - La Punizione della Lussuria

Što jedan synth-pop bend ima tražiti čeprkajući po umjetnosti? Nije li to kvazi-art ili neka fiktivno-degutantna arogancija? Stupidnost, infantilna bezvezarija itd. Često su bili omalovažavani jer su uspjevali spojiti čisti pop s kulturloško-umjetničkim vrednotama, filozofijom, književnošću, a ovom prilikom i slikarstvom. Uostalom, slične preokupacije u samoj početnoj ideji imali su i njihovi vječiti uzori - Kraftwerk tražeći nadahnuće i inspiraciju u pomaknutijim egzibicijama modernih vizija i futurističkih opsesija. Tako se na ovome albumu osnovica ideje temelji na slici "La Punizione della Lussuria" (kazna požude) talijanskog umjetnika Giovannija Segantinija iz 1891. godine nadahnutog ciklusom tema o lošim majkama koje se kažnjavaju zbog svojeg pristupa hedonističkom načinu života, a kreativni dvojac Andy McCluskey i Paul Humphreys su se njome poslužili kao metaforom suvremenog života i mnogih loših poveznica koje ga čine od marketinških trikova i pisanja osobnih iskaznica/ biografija prilikom potrage za zapošljavanjem sve do dihotomnog pristupa temi suvremenog majčinstva i izolacije koju na svakog pojedinca stvara digitalno doba.
[  ]

"Kazna luksuza" je daleko mračniji album spram svoja dva prethodnika suprotstavljajući uobičajeno rasplesan i lepršav pop morbidnijim preokupacijama o iskorištavanju čovjeka kao čistog konzumenta podložnog novotarijama i medijskim trikovima. Danas je takoreći gotovo sve na pladnju zahvaljujući tehnologiji, a niz pjesama ovdje se sažima u tu vrlo žalosnu sliku kurentne stvarnosti, odnosno, koliko god da se činilo kako su primjerice izabrani singlovi "La mitrailleuse" s uznemirujućim rafalima, "Isotype" i naslovna "The punishment of luxury" ponovno rađeni da ubodu najveći hitoidni potencijal (doduše, već jako dugo ne uspjevaju iznjedriti hit-singl) u njima ima poprilična doza straha i razočaranja. "Robot man" i "Art eats art" su opet stanoviti odraz techno/ trance estetike koje se bend dotaknuo tokom 90-ih godina pomalo odvraćajući pažnju od nekoliko vitalnijih tema na kojima su emocije o devastiranom životu u sinergiji s tehnologijom dosegle zavidne relacije. Prije svega, to su pjesme "Ghost star", zvučno najbogatija "Precision & decay", te Krafterkom inspirirane laganice "One more time" i "What we have done" u kojima se pojavljuje i ljubavna tematika.



Originalni bubnjar Malcom Holmes koji je s bendom proveo gotovo 35 godina morao se povući pa je u zamjenu pozvan stari kolega Stewart Kershaw koji je zajedno s McCluskeyom zaslužan za sve one uspjehe pop zvijezda Atomic Kitten s početka 21. stoljeća. Vjerni četvrti član je i dalje samozatajni klavijaturist Martin Cooper koji niže fantastične melodije (šteta, njegovog saksofona nema već dugo u zvučnom spektru) gomilajući cijeli koloplet intrigantnih zvukova koji zahtjevaju podrobnije analize. No, kako god promatrali ovaj album, pa čak ga od strane nevoljko raspoloženih kritičara doživljavajući kao retro reciklaža, on to ipak nije jer razbija postulate klasicizma synth-popa gurajući ga i dalje spremno naprijed, uostalom OMD nikada nisu vlastitom artu pristupali na jednostavan, banalno prihvatljiv način poput Depeche Mode ili Pet Shop Boys.

Naslovi: 1.The punishment of luxury, 2.Isotype, 3.Robot man, 4.What have we done, 5.Precision & decay, 6.As we open, so we close, 7.Art eats art, 8.Kiss kiss kiss bang bang bang, 9.One more time, 10.La mitrailleuse, 11.Ghost star, 12.The view from here

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/09/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Last Night all my Dreams Came True

WILD BEASTS: Last Night all my Dreams Came True (2018)

| 23/02/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Зелен, сончев ден, reizdanje

ФОНИЈА: Зелен, сончев ден, reizdanje (2018)

| 21/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Walk Between Worlds

SIMPLE MINDS: Walk Between Worlds (2018)

| 09/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sleep Well Beast

The National: Sleep Well Beast (2017)

| 07/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*