Bezrezervna, a nikad dostatno proslavljena ili hvaljena legenda, Zlatko Manojlović, vjerojatno, koliko me pamćenje služi iz djetinjstva ranih 80-ih je bio prvi heavy metal gitarist na području bivše velike federacije. Imam njegove ploče koje je objavio ondašnji Jugoton, nisu dobro prošle na tržištu, malo tko je to htio slušati jer ništa nije razumio, a i kritika je bila površna od jedinog nam rock magazina Džuboksa koji je u to doba preferirao art-rock, new-wave i post-punk, ma nema veze. Ali su zato australskim klokanima AC/DC znali posvetiti po 2-3 stranice. Gospodin velemajstor gitare danas ima više od 70 godina (rođen 1951. u Kruševcu), a na ovome svježem albumu zvuči mladenački, doduše i s obzorom na godine u stilu povremene lamentacije na mladost, nije više onoliko jak i prodoran glazbeno, ali je zato lirski mnogo osvješteniji i duhovitiji osvrćući se na rakurs što je i kako je trebalo biti kad bijaše mlad. Mnogo crtica iz njegovog osobnog, višedesetljetnog dnevnika (na sceni je impozantnih pola stoljeća) je uistinu zanimljivo za čuti jer danas ovdje zbori s daleko više kritike i jezgrovito sadržajno usmjerene konstrukcije u samoj fabuli nego li prije. 11 novih pjesama su u principu klasičan hard-rock, onaj prvi tankoćutniji heavy-metal iz 70-ih s jasnim utjecajima Deep Purple i Saxon, malo bolje uštimanim Vatrenim Poljupcem na rangu otprilike Divljih Jagoda, znači ovdje nema NWOTBHM, a niti thrasha ili speeda, samo klasičan, starinski hard-rock s insinuacijama na metal. Od pjesme do pjesme, lirika je klasična figura starog rockera koji razmišlja o vlastitom životu, propustima i nedostacima, ali je maksimalno iskren do suza, čak i očajanja promatrajući kontekst današnjice, počevši od uvodnog hita "Želim da se napijem" poput Blue Oyster Cult sa socio-društvenom kritikom koje ovdje ima u izobilju tijekom čitavog albuma.



Svi tekstovi su ovdje najbolji što je Manojlović ikad napravio u okviru Gordi, naravno nije na razini Bore Đorđevića, a niti ne insinuira na njega, socijalno su osvješteni na visini intelektualne zafrkancije zrelog studenta kome budući život ne izgleda bajno unatoč lijepom mirisu žene, ajde, danas je trend reći, partnera. Razmatranja o svjetonazoru i poanti ljudskosti donosi već u narednom singlu "Imaš samo jedan život" s teškim blues-rockom pojačanim klavijaturama Berislava Bere Blaževića. Na bubnjevima je Dalibor Dado Marinković (tko su ostali članovi nije navedeno), a interesantno jest da je prateća postava najmanje napola mlađa od Zlatka iliti Zed Mitchella po kome je znan u Njemačkoj gdje je, album djelomice snimljen (u Düsseldorfu i Zagrebu).



Vokal mu je i dalje prepoznatljiv, čvrst rockerski, ništa nije izgubio od one uvjerljivosti, a ako fanovi, naravno ukoliko ih još uopće ima, očekuju metal, tek ga se u rijetkim situacijama dobiva kroz gusto sito razrijeđene kompresije jer je uz Deep Purple ovdje dosta raspoloživog elementarnog stila Whitesnake, Ian Gillan Banda i ranih Scorpions, primjerice u još jednom životnom suveniru "Ozbiljno zezanje", te pred samim koncem albuma "Pokušaj da se setiš" i najodriješitijoj rokačini "Ljubav se ne kupuje". Baladičan dio čine emotivna "Nema nas više", repetativan blues-rock "Ispod kože svi smo krvavi", potom umjereni hard-rock tempo "Nema te" u rangu Parnog Valjka samo s razlikom da je ovdje gitarsko cifranje i ukrašavanje daleko kreativnije tokom čitavog albuma, a valja naglasiti odličnu laganicu "Prolazi sve" s ponovno guitar hero aplikacijama, te završnu temu "Ovo će biti luda noć" u blues kotrljanju finog moody raspoloženja očito bezeciranog za same uvodnike koncerata obećavajući veliki provod. Meni osobno na ovih 45 minuta materijala manjka bržih tempova, ajde da su barem 2-3 stvari odvaljene u heavy, da ne kažem speed i power s kojim su nekoć pržili, al' šta se može. Valjda će na koncertima izvoditi ponešto s krucijalnih ploča "Pakleni trio" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31811 (1981) i "Kraljica smrti" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31823 (1982) da se održi ta legendarna ravnoteža. Kao comeback ovog velikog gitariste i zanemarenog, pionirskog heavy benda na području bivše velike nam države, ovo je sasvim solidno rockersko ostvarenje prikladno za komercijalnu radio difuziju bez ikakvih paradoksa, nacionalnih ispada, vrijeđanja i sličnih ekstremnosti. Pa, valja se nadati da ovo nije labuđi pjev i da će Zlatko s ovim Gordi bendom odvaliti i pravi studijski heavy rad. Ako to u vrlo sukladnim godinama mogu Judas Priest, zašto ne bi i on?

Naslovi: 1. Želim da se napijem, 2.Imaš samo jedan život, 3.Ozbiljno zezanje, 4.Nema nas više, 5.Ovo nije ljubavna pesma, 6.Ispod kože svi smo krvavi, 7.Nema te, 8.Prolazi sve, 9.Pokušaj da se setiš, 10.Ljubav se ne kupuje, 11.Ovo će biti luda noć

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/04/2024