Ako na prvijenac benda AUDIOSLAVE gledam kao na njihov prvi pravi debi album, trebao bi ga opisati kao odličan hard'n'heavy i vrlo bučan album, koji će zasigurno pred kraj godine figurirati za album godine u specijaliziranim časopisima tipa "Kerrang", a prvi singl "Cochise", nazvan po velikom indijanskom poglavici, za pjesmu godine. Album ima par odličnih hard-rock pjesama ("Show Me How To Live", "Light My Way", "Like A Stone"). Rekao bi još da se pjevač silno trudi približiti glasovno svom velikom idolu Chrisu Cornellu (ex-SOUNDGARDEN), a da mu ostala trojka daju dobru glazbenu potporu.

No ako krenem od pretpostavke da u tom bendu stvarno pjeva spomenuti Cornell, a da su ostali trojac RAGE AGAINST THE MACHINE bez Zack De La Rocha-e, dakle - gitara Tom Morello, bas Tim Commerford i bubanj Brad Wilk, onda je to sasvim druga pjesma.
Svi već znate kako su nastali AUDIOSLAVE, da su se trebali prvo zvati CIVILLIAN, pa da je onda nakon snimanja Cornell otišao, pa se ipak vratio i evo nam sad ovo. Ipak prvo ja moram objasniti svoju priču.

Dakle, u vrijeme "grandža" SOUNDGARDEN su mi bili najbolji bend između svih koji su se u to vrijeme pojavili na sceni, iako ih ja nikad nisam ni miješao s tim glazbenim pravcem, ali oni su se jednostavno našli na tom mjestu u to vrijeme i strpali su ih u taj koš. Neko su se vrijeme dobro nosili s tim, malo i izašli iz tih okvira, prodali preko 20 milijuna ploča i nažalost, raspali se. RAGE AGAINST THE MACHINE sam poštovao iz drugog razloga. Oni su u modernu rock glazbu unijeli agresivnost, koja je totad bila poznata samo u nekim oblicima hip-hopa. Iz tog razloga nisam nikad mogao preslušati cijeli album RATM odjednom, već malopomalo, da nebi popizdio i počeo razbijati sve oko sebe. I za njih mi je žao da su se raspali, jer su bili stvarno odličan bend.

I da se sad pred kraj vratim na AUDIOSLAVE, bend o kojem pokušavam pisati. Kad sam čuo za tu mješavinu između Cornella i RATM, prvo sam mislio da je to "dobra fora", no vrlo brzo sam promijenio mišljenje. Neko sam čak vrijeme odbijao samu pomisao da to preslušam, no "vrag mi nije dao mira", i cd mi se našao u ruci, tj. u cd plejeru. Sad sjedim i pišem ovo potpuno razočaran u definitivni rezultat i ne znam dali da uopće objašnjavam zašto.
No, dobro, evo zašto. Sve je to previše Cornellovski i RATM-ovski, a ne vidim (čujem) da išta novo ušlo u ovu super-grupu. Šteta!

ocjena albuma [1-10]: 5

pedja // 18/11/2002