Rijetko koji izvođač na glazbenoj sceni ubere visoke ocjene kritike i postigne zavidan tržišni uspjeh sa svojim prvim dugosvirajućim projektom. Ako se to i dogodi, često u pravilu sljedeće djelo postane greška "drugog albuma", odnosno ponavljanje uspješne formule prvijenca.

S dosta opreza i sumnje koji se pojavljivao u tisku uoči izlaska drugog albuma britanske postmodernističke skupine Tindersticks, čiji je debi samo u Britaniji dosegao fantastičnu nakladu, pojavio se u kasno proljeće 1995. album koji opovrgava sve sumnje i bojazan od navedenih grešaka - "Tindersticks 2nd album". To je komplet od čak sedamdesetak minuta glazbe sa 16 naslova u kojima izrazito dominiraju akustični instrumenti (udaraljke, klavir, ksilofon, gitara, gudačka i puhačka sekcija…), te zanemarivo malo, ali primjetno i poneki električni (gitara i orgulje) što cjelokupnom djelu daje šarm zaboravljenih vremena pop glazbe kada su vodeću riječ imali aranžmani, šlageri, festivali i orkestri s dirigentima. Za razliku od ipak prohujalih i drukčijih vremena, Tindersticks su bili suvremena rock - grupa za koju je vrlo teško odrediti kategoriju kojoj bi pripadali. Nekako najbliskiji opusu Nick Cavea, Walkabouts i Leonharda Cohena, ovaj iznimno osvježavajući sastav na duboko depresivan način govori evergreenskim tonom o stvarnosti među ljudima, otuđenju, individualnim stajalištima, raznolikim reagiranjima i sl. Na trenutke rastrgano - disharmonična svirka, ali pažljivim promatranjem ipak sjajno usklađena ekipa ostvaruje sve bitne prohtjeve koji glazbu čine osmišljenom ljudskom tvorevinom i umjetnošću. U kompoziciji "Travelling light" se kao gostujući vokal pojavljuje i Carla Torgerson (Walkabouts) tako da je mračan, turoban i monoton vodeći vokal na trenutak zamijenjen lepršavim ženskim šapatima i pritajenim samozatajnim insinuacijama. Od mnoštva kompozicija valja izdvojiti mračni uvodnik, instrumental "El diablo en el ojo", zatim "Tiny tears", "Snowy in F# minor" ( sa sjajnom upotrebom marijača)"No more affairs" i "Vertrauen II" kao tipične predstavnike stilskog obrasca Tindersticksa.

Slučaj ovog albuma pokazao je da u glazbenoj industriji još uvijek postoje autori sa snagom i duhom, te veliki broj pop konzumenata koji se nisu izgubili u katalozima komercijalne glazbe koja se sredinom devedesetih srušila na svjetsku scenu u obliku mnogobrojnih hibridnih kradljivaca koji su spajali "alternativu" s popom.

horvi // 26/03/2003