Nezahvalno je prognozirati hoće li se slovenski In-Sane možda jednog dana pretvoriti u velike, moguće svjetske zvijezde hardcore-punka, no s ovih pozicija njihovog drugog albuma izvjesno je da su položili test zrelosti i uplovili u krajnje kreativan stadij od kojeg valja očekivati štošta.

Nekada kvintet, pa kvartet, da bi danas funkcionirali kao trio Dario (vokal, gitara), Mateja (vokal, bas) i Shaggie (bubnjevi), ovi slovenski hardcore punkeri iz Gornje Radgone koncem prošle 2009. godine obznanili su svoj tek drugi album. Iako postoje od 1997., te su striktno bili vezani uz d.i.y. izdavaštvo, etiketa Moonlee Records praktički im ne mijenja status, što govori da su u svim pogledima ostali isti. Odnosno, temeljitost i riječitost punokrvnog hardcore punka uokvirena u mahom kratke i jezgrovite pjesme od 2-3 minute s kojima na inteligentan način predočavaju težinu društvene kritike izlazi iz okvira lokalnosti i prerasta u globalni stil koji se njeguje po svim osnovama od stare škole sve do relativno novijih žanrovskih smjernica i parira vodećim akterima žanra sve do MTV uspješnosti. Možda će sam naslov albuma asocirati na masno prljav hardcore eklekticizam, no In-Sane su vrlo čistog i uredno ispeglanog (čak i previše poliranog) zvuka sa srčanim teksturama koje ponekad zađu u teritorij emo etike što dovoljno govori da album, a i band imaju izgledne mogućnosti za komercijalnu ekspanziju svjetskih razmjera. Na temeljima odavno im prisutnih uzora od Bad Religion, NOFX ili Pennywise sa daškovima Offspring, album se homogeno giba od vrlo slobodnih shema koje variraju po tempovima (laganiji uvodnik "At the break of a new dawn" sa digeridoo efektima Saš Serbana i natruhama surfa do završne, neimenovane punk-rock instrumentalke) ostavljajući unatoč kratkoći kompozicija dovoljno prostora za sviračke bravure u kojima podjednakom mjerom isprepliću energiju, konciznost i aranžmanski netipično pomaknute punk/hc strukture. Što će reći, In-Sane u onom kategoričnom pogledu stereotipnog obrasca između kitica i refrena pridodaju novu dimenziju koja je tipičnija za progressive sheme metala ili rocka nego li hardcore punka. Obilje kratkih solo dionica i instrumentalističkih izleta posebno dolazi do izražaja u naslovima "Bleed (story of a kid"), "From inside out", "Fail stereo fail", "Upon the city lights", dok se tipična žanrovska hardcore zadaća brzih taktova i vratolomnih breakova očitava u najbržim brojevima "Blackout" i ultrabrzoj "Autocratic, autoerotic" koja prijeti da ritmički polomi noge u urnebesnom poganju. Uz samo jednu kompoziciju otpjevanu na slovenskom jeziku ("Mrtev policaj/ Dead cop"), završni dio ovog vrlo kratkog albuma od svega 33 minute pečate tri opuštenije teme "Red carpet pretenders", "Choices made" i "Amplify the words" od kojih se ova posljednje navedena nameće kao jedan od potencijalnih hitova na konto isprepletenih višeglasja, vrlo pjevnih refrena i poprilično iskonskog emo aranžmana bez obzira što traje punih 5 minuta.

Kroz vrlo intrigantnu i kompaktnu svirku sa čistom produkcijom (Dario i Aco Razbornik) gdje se posebno odvaja svaki od elemenata kao poseban dio glazbene strukture (uključujući i veoma upečatljiv vodeći emo vokal), In-Sane su ostvarili moderan hardcore-punk rad u kojem ništa ne manjka od kurentne svjetske scene. Njihova vibracija je pozitivna, puna osjećaja za socijalizaciju i intimu, istovremeno je dovoljno duboka premda ne govore ništa novo, te sve u svemu nosi rejting zdravog i osvještenog punk svjetonazora bez ijedne vulgarizacije. Pjesme su im različite, pršte slojevitošću, kreativnim potezima i dovoljnom količinom adrenalina koji može i površnog pratitelja hardcore etike ponukati na poganje i razvijanje moždanih vijuga. S druge strane, mada su ostvarili jedan od ponajboljih slovenskih albuma u tom fahu i potpuno se približili zacrtanim snovima da zvuče kao svjetski band, uspjeh još nije garantiran kao nužan cilj. No, tko zna, možda je ovo samo korak ka ostvarenju toga, mada ne bih želio predviđati njihovu budućnost na narednom albumu koja s ovog aspekta miriše na mogući komercijalni efekt širokih razmjera.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/03/2010