Još jedno iz niza, uvjetno rečeno, reizdanja sa Dark:Scene Records, ovaj puta u neobično lucidnom, ali vrlo jednostavnom punk-horror obliku nekadašnjeg ženskog banda iz Novog Sada.

Priča kaže da je band nastao 2003., održao je samo pet koncerata po nekim, kako kažu, selendrama uz jedan nastup u Novom Sadu, snimio je ovaj demo kod, naravno, Mikke u jednom danu na plasičnim mikrofonima iz mini marketa i ubrzo se rasturio negdje 2004. U toj postavi bile su samo djevojke (Vojka - vokal, Saška - gitara, prateći glas, Megi - bubnjevi i Ceca - bas), a band se ponovno okupio 2009. s novom ekipom u kojoj je iz originalnog sastava prisutna samo pjevačica Vojka. Prvo diskografsko upoznavanje s njima upriličeno je na kompilaciji "Alchemy D:S vol.6" (2009, Dark:Scene Records 022).

Na ovom demo materijalu koji datira iz 2004. (remaster je obavljen 2007) s ubačenim novim bas dionicama Franzta (iz DreDDup), Drop Dead se prikazuju sa 11 otkačenih i lucidnih punk kompozicija u relativno lakšem i tromijem ritmu s jednostavnim troakordnim sistemom bez prevelikih kreativnih i energičnih dosega, te se donekle mogu usporediti sa zagrebačkim ženskim trojcem Schizoid Wiklers koje su koncem '90-tih intenzivno prangijale otkačene i raštelane rock/ punk eskapade. Uvodni "Intro" i odjavni "Outro" (uzet iz filma "Hellriser 3") sa spoken-word naracijom vjerojatno su naknadno dodani samo radi efekta koji zaokružuje cijelinu. Osim što je materijal glazbeno niskih kvaliteta, odlikuje ga kreštavo uvrnuti crust vokal Vojke (ili Wojke) pun ciktova, vriskova i namjerno iščašenih egzibicija koje daju posvemašno zafrkantsko iživljavajući egocentrizam kakav je primjerice ponekad bio prisutan kod onih legendarnih sprdačina Gibby Haynesa (Butthole Surfers) ili malo znanih Happy Flowers tokom '80-tih godina. Svirka im očigledno baš nije najbolje polazila za rukom (a koji se demo punk band s time i može pohvaliti), no unatoč poluraspadajućim i doslovce raštelanim instrumentalističkim konturama (skladbe "My boy", "For what", "You are dead", hc/punk pokušaji "Humor in madness", "In love") nazire se simpatičan melodijski tretman bez ikakvih posezanja u slojevitije ili zahtjevnije strukture. Na konto svojeg satiričnog vamp-horror stava, djevojke su uspjele komponirati pregršt lucidnih humoreski (engleski jezik) o dečkima, motherfuckerima, đavolima, roditeljima, zvijerima i kojekakvim 'sivim eminencijama' koje su bezbjedno mogle uklopiti u lirski svjetonazor bez ikakvih konzekvenca. Bolji komadi ovog prilično šašavog albuma su post-punkerski plesna "More", vrlo čvrste i melodične "Sleep" i "Daddy", te uvrnuta obrada Eurythmics electro-pop evergreena "Sweet dreams (are made of this)" gdje su se cure pokazale još u najboljem izdanju.

Pošto je band 2009. krenuo s novom postavom, vrijedi očekivati da će koraknuti dalje od ovog, istina vrlo simpatičnog, ali istovremeno i plitkog bijega u osnovnicu punka kakvog zasigurno svira svaki demo band u svojoj garaži kada krene s prvim kompozitorskim radovima.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 27/01/2010