Izdavačka kuća 4AD krajem osamdesetih i početkom devedesetih bila je definitivno "my favorite", a bendove koje sam tada slušao i dan danas se vrte u svim mojim izborima za "naj-nešto". Nekako s raspadom ili hibernacijom tih bendova, nisam se više mogao pronaći nešto za sebe među bendovima koji su dolazili na 4AD, a ulogu vodeće kuće preuzela je Bella Union, koja je i sagrađena na temeljima 4AD-a iz mog najdražeg razdoblja.

Da podsjetim one koji su zaboravili ili su premladi da bi se možda sjetili takvog nečeg. 4AD su 1979 osnovali Ivo Watts-Russell i Peter Kent. Ono po čemu su se najviše razlikovali od ostalih nezavisnih izdavača, osim po iznimnim bendovima koji su svi redom njegovali određeni zvuk za kojeg se moglo tvrditi da je "4AD zvuk", bili su i omoti albuma koji su svojom specifičnošću već na prvi pogled mogli reći da li određeni bend pripada 4AD-u ili ne. Taj vizualni identitet kuće izgubio se prodajom Ivo Watts-Russellovog dijela kuće Beggars Banquetu. Na žalost, više se nije niti na tu komponentu gledalo kao nekad. I danas na 4AD ima vrlo dobrih izvođača, no rijetki novi izvođač koji u potpunosti slijedi prvobitne postavljene postulate i zvukom i vizualnim identitetom su mladi britanski duo THE BIG PINK.

Robbie Furze and Milo Cordell uzeli su ime po albumu THE BAND-a, što nije čudno ako je poznato da je Milo sin Dennya Cordella, koji je poznati britanski producent 60ih i 70ih. Srećom, osim imena, nemaju baš nikakvih poveznica s bendovima iz tog razdoblja.

Već nakon prvih singlova Too Young to Love i Stop the World (nažalost nema je na albumu), koji su nastali temeljem preslušavanja shoegaze bendova devedesetih od gitara MBV-a preko mirnoće COCTEAU TWINS-a do CHAPTERHOUSE-a kao završne psihodelične faze, činilo se da će THE BIG PINK osvojiti publiku i kritiku. S drugim parom singlova, Velvet i Dominos svoj su status zacementirali i kod mene. Dominos je skoro pa mainstream pop hit sa zaraznim refrenom, dok je Velvet je klasičan shoegaze sa "crooner" vokalom i "feedback"-ovima na sve strane. Skoro pa savršena pjesma.

Osim spomenute četiri, na albumu se nalazi još sedam pjesama, redom odličnih. Svima koje to zanima, napomenuo bi da obrate pažnju na b-strane od kojih bi svakako istaknuo Introduction to Awareness, koja kao da je izašla iz "darklands" faze braće Reid, ali i sedam minutni remix pjesme Velvet, pod nazivom Gang-gang-dance-remix. Također, treba obratiti pažnju i na njihovu verziju THE CURE-ove Love Song, koja se nedavno pojavila na NME-ovoj kompilaciji Tribute to the CURE - Pictures of You.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 24/08/2009

PS: Obavezno slušati: Dominos, Velvet