Dvadeset godina nakon, sada već kultnog prvog albuma "Najvažnije je biti zdrav", Kebra s jednim potpuno novim Obojenim programom, odlučio je da mu treba promjena, ali nije se želio "otarasiti" tereta starih pjesama. Dosta logičan potez bio je objaviti "best of", presjek najdražih mu pjesama. Kebra, Dragan, Cina, Ljuba i Miloš otišli su do Nizozemske, u malo mjestašce Metslawier i tamo snimili hrpu novih/starih pjesama. Neke od starih favorita dovedene su do neprepoznatljivosti na prvo slušanje.

Vratiću se najprije tih 20 godina unatrag na trenutak kada sam u tadašnjem najdražem muzičkom časopisu "Ritam" pročitao recenziju spomenutog im prvog albuma i odmah krenuo u bjesomučnu potragu za istim. Objaven na vinilu i kazeti za "Search & Enjoy", tada mladu izdavačku kuću koja je objavljivala i Boye i Studeni studeni, napravio je preokret u mojem glazbenom životu. Njihova svirka u Kulušiću i predstavljanje tog albuma, bila je vrhunac moje prve godine studija. Barem glazbeni! Pjesme Reči same govore, Kad bi malo...sedam puta...mozak stao, Kosmos u tvom srcu, i u izvornoj verziji i danas zvuče svježe. U novim verzijama zvuče moćno i pakleno. Pogotovo Mozak, kojemu je udahnut novi život.

A onda je došao rat u naše krajeve, Obojenci su i dalje mijenjali postave i snimali odlične albume, al su oni sve teže dolazili do nas. Kad su se konačno pojavili "Ovaj zid stoji krivo" i živi "Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve" , okupili bi se na Savi u maloj studentskoj sobici, ubacili TDK normalku u kazetofon i slušali, ko nekad naši stari Radio Luxemburg. Iz tog doba svakako su najzapaženije bile Dejvi ili Nebo nebo plavo je (u novoj verziji Svi) ili Umoran je ovaj dan (novi naslov je Ja joj dajem sve). A onda je došao album "Verujem ti jer smo isti" kojeg smo gadno popušili. Kočnice, Čarobna su osećanja, Eliot je sreda i pravo je čudo da ovaj "best of " nije stalo više od jedne pjesme s tog albuma. No, i ta je dodvoljna. A s njom je došlo i moje prvo sviračko iskustvo. Naime, bubnjar benda u kojem su svirali najbolji mi frendovi nije se pojavio na zakazanom im koncertu. Složili smo se da bi ga ja nekako mogao zamijeniti. Moje ruke u zraku, noga na bas bubnju, a svi urlamo ABCD avioni, ABCD avioni... Publika zapanjena i u čudu!

Prošao je i rat. Obojenci su još svirali i objavljivali. Došli su i na svirku ponovo. Tvornica kulture, 18/03/2000. Svi smo bili nervozni pomalo. Kebra najviše. Nije ispalo baš najbolje ali oprostili smo si sve. A čuli smo i neke nove pjesme, ali i stare koje smo znali napamet, ali ih nikada dotad nismo čuli uživo. Neki su rekli da ih ne žele više slušati uživo, neki su rekli da će drugiputa biti bolje...

Dalje je sve relativno znano. Novi albumi, novi koncerti u Zagrebu i Hrvatskoj, koji nam sve bolje idu, pa tako sve do prije par mjeseci kad je stigla obavijest da se novi album OP može skinuti s www.exitfest.org. Naravno, skidalo se sve u šesnajst. Aonda iznenađenje pri slušanju.
Sve su to dobro poznate pjesme, al su im izmijenjeni i skraćeni nazivi. Pa kakva je dakle novost!? Otpjevane su i odsvirane ponovo, al ni to nije bilo im dovoljno već su se malo poigrali i s masteringom, pa su tu i tamo malo ubacili loopove, semplove ili podebljali gitare itd itd. Nekom je to iznenađenje bilo neugodno, nekom jako ugodno. Meni više nego jako ugodno. Čini se ko da su OP novi bend. I jedva čekam da to čujem uživo.

No ni tu nije kraj iznenađenjima. Osim downloada, album je objavljen i na vinilu. Naravno u skraćenoj verziji, iako im ja nebih zamjerio da su objavili i dupli album. Nema cd-a ovog puta. A ukoliko imate vremena prošeajte do Dirty Old Shopa u Tratinsku. Vjerujte nećete zažaliti. Jer, ima i singl...

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 13/07/2009