Šlagvort na kraju. A moram o njima odmah na početku. Mladi su. Imaju ono nešto. Vjerojatno će s godinama to isplivati na površinu. Trebaju samo vježbati, vježbati i vježbati; i svirati, svirati i svirati. Naučiti artikulirati govor i pjevanje. U žamoru pred Močvarom spominje se rani Orgazam. Sviraju obradu Šarla. Za početak dovoljno. O Obojenom programu je dosada i na našim stranicama, a bome i općenito, sve rečeno. O, da li?

Nije baš da su se "proslavili" u prethodnim dolascima u Zagreb. Svakiput nešto nije štimalo. Ili su bili prebrzi s neprepoznatljivim pjesmama, ili je bilo previše elektronike s neprepoznatljivim pjesmama. Ili su svirali previše novih neprepoznatljivih pjesama. Daleko od toga, da nove pjesme nisu dobre. Ali dajte nam Avione, i svi idemo sretni doma. Ali ne!

I onda se pojave 2015. u postavi s dva basa, ali i gitarom, bez trunke elektronike, ali uz nezaobilaznu "svesku" sa setlistom u kojoj je više od pola pjesama s prva dva albuma. I tu je došla na svoje, publika koja se većinom izvukla iz svojih uljuljuškanih nezanimljivih života, jedva u ormaru našla pogodnu odjeću za koncert, ali kojoj nije smetao kasniji početak svirke, a neki su se bome prisjetili i kako je to pogati u prvom redu. Pametni i lepi, Dejvi, Kočnice su bile odlične za zagrijavanje i za uvod u središnji dio u kojem je s nekoliko pjesama predstavljen zadnji album "Kako to misliš: mi?", kojeg je snimila upravo ova postava "minus" gitara. A ta gitara je upravo ono što je trebalo te večeri u Močvari. Moćan zvuk. Rezak. Ponekad para uši, ali godi svakim svojim tonom.

Kebra je bio u čudnom "štimungu", koji je bilo teško odgonetnuti. Na početku prilično nervozan i rezerviran, no prema kraju opušteniji i zadovoljniji.

A tko ne bi, kad s tobom cijeli klub pjeva "Ja sam idiot!", pa sve do kraja koncerta redom, Da li, Mozak, Filadelfija, i onda, za sve koji su tolikih godina dolazili na njihove koncerte samo da bi čuli tu pjesmu ABCD Avioni. Doduše u nekom čudnom "remixu", ali i to je nešto. Pa nastavljamo prema kraju s Kad Se Neko Nečem Dobrom Nada, za ovu priliku nazvanom Pop, te na samom kraju Nebo, nebo plavo je.

Zovemo na bis. Gromoglasno, a ja vrtim u sebi i čini mi se da nemaju više pjesama za svirati na bis. A oni se vraćaju i u dva bisa gađaju nas sa Vi ste ljudi, 981, Štipaljkom, Ona je tu i Pozivamo tople reke. Neprocjenjivo. Odakle su ih samo izvukli. I nakon toga više nije bilo šanse da se pojave, ali se nadam da nećemo čekati narednih deset godina na sljedeći njihov zagrebački klupski koncert.

pedja // 03/10/2015

> vidi sve fotke // see all photos