Svijet oko nas je postao na bezbroj načina kompliciran. Ali ne i mudriji. Bitne stvari koje velikim dijelom određuju naše živote, kao što su politika, ekonomija, pa i sama kultura, ostale su bez nekog principa. Mnogo toga izgubilo je smisao i početnu svrhu. Naučili smo svi biti u pravu. I to u svemu čega se dotaknemo. Jedini put kako se još uopće može nešto shvatiti kako treba, je vratiti se korijenima. Stvari i teme koje se čine važnima oguliti do same njihove srži. Odbaciti sve one suvišne naslage nagomilane raznim ispraznim knjigama, mišljenjima, stavovima, lažima, istinama. Ili riječima novog albuma Obojenog Programa: 'Svaka definicija gubitak je slobode'; osloboditi se od nametnutih rješenja, te se usuditi misliti vlastitom glavom. Upravo tu duhovnu vježbu ovi Novosađani demonstriraju na svom novom, devetom po redu albumu "Kako to misliš: mi?".

Ukupno deset novih pjesama plus tri kratka uvoda dokazuju da je ponekad manje zapravo više. Za razliku od mnogih drugih dugovječnih bendova, koji u svojim kasnijim albumima streme ka monumentalnim i pompoznim aranžmanima, ne bi li tako prekrili nedostatak ishlapljele kreativnosti, Obojeni Program se novim albumom hrabro vratio na svoje minimalističke početke. Vrijeme koje leži već trideset godina iza nas. Vrijeme u kojem se sav instrumentarij ovoga sastava sastojao samo od bubnjeva i basa. Dočim, ovaj put tu su čak dvije bas gitare u kombinaciji s bubnjevima. Današnju postavu benda čine Kebra, vokal i jedini preostali iz originalne postave, te Bebec i Ljuba na bas gitarama i Cina na bubnjevima. Prateće vokale su otpjevale Bilja i Jelena iz sastava Boye. A basist Bebec također je odgovoran i za produkciju ovog novog uratka. Preslušavanje ovog albuma čini se iznimno fluidnim. Teme se izvrsno nadovezuju. Zapravo se može reći da je cijeli album jedna jedina pjesma. Što se, između ostalog, može vidjeti i po samim naslovima. Riječi jedne pjesme služe kao naziv za neku drugu, što u početku može izazvati određenu zbunjenost. Isto tako, i zvučna slika albuma kroz cijelo trajanje albuma ostaje uvijek ista ili slična. Fundamentalna kombinacija iznimno dominantnih i melodičnih duplih linija basa i vrlo energičnih ritmova bubnjeva iz pjesme u pjesmu mijenja samo svoj intenzitet i ritmiku, pokazujući da je potencijal ova dva instrumenta zaista ogroman, te se ni u kojem momentu nema osjećaj da tu nešto fali. Čak se stječe dojam da bi uvođenjem e-gitare ove pjesme izgubile na svojoj sadašnjoj jačini. Zvučni minimalizam upravo odgovara ovoj oskudnoj uporabi jezika. Riječ je o konceptu pretežno kratkih rečenica sačinjenih od direktnih denotacija koje imaju opću vrijednost, ali istovremeno otvaraju prostor i za vlastite konotacije. Jedan, tako rekući, propagandni pamflet, koji ima plemeniti cilj navesti slušatelja na ispravno razmišljanje. I iza čega se krije jedna dublja post-modernistička filozofija.

Ovakva, ipak za mnoge, neobična zvučna kulisa bubnjeva i basa sama sebe liječi svojom egzotičnošću, te svojom minimalističkom agresivnošću uveliko podsjeća na ono što su radili legendarni protopunk bendovi šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća. Grube linije bas gitara praćene jakim udarcima bubnjeva spajaju se u jedan naelektrizirani naboj bijesa i energije u kojeg su integrirani sažeti, ali britki tekstovi. Oni se pak zapravo više sastoje od fragmenata raznih misli, pitanja, zaključaka. Izgovarani jednom vrstom emocijama prožetog "spoken worda".

"Kako to misliš mi" album je za kojeg bi se moglo pomisliti da je produkt nekog mladog benda koji je tek na početku i stoga izgara od intenziteta i energije. Shodno tome, on nosi i "početničke" greške, nastale iz ograničenja na samo dvije vrste instrumenata, tako ga učinivši jednoličnim. To je i glavni problem albuma kod drugih bendova slične orijentacije kao što su Disciplin A Kitschme, Stuttgart Online ili Multietnička Atrakcija, tako da su ovi Novosađani vjerojatno točno znali u što se upuštaju. No, taj su manjak donekle vješto izbalansirali tako što su uz bubnjeve postavili dvije bas gitare, time proširivši zvučni radijus. Ovaj album nekima vjerojatno neće dobro sjesti. Jer je, da bi se njegova poruka ispravno shvatila, potrebno malo više napreći vlastite moždane ćelijice. Ali se isto tako nameće i kao jedini ispravan korak nakon osam albuma, više od trideset godina djelovanja i velikog utjecaja kojeg su imali na ovdašnju rock scenu.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 09/04/2012