Nedavno objavljen debi album očekivao sam kao najiznenađenje ove godine, a sudeći prema njihovim singlovima, tako je i trebalo biti. Od trinaest pjesama na albumu, šest pjesama je već bilo poznato otprije. Tri singla (Infra Inga, Ne staješ, Jutro poslije) te Recyle Bin, Samo kiša i Električna s "Jutro poslije" singla. Posljednje dvije na singlu su u SETTovom remixu i čini se bolje nego na albumu.

Kako je o njima već podosta izrečeno, bacamo se na ostatak materijala. Ulazak u album s Infra Ingom i Jutrom poslije, a ubačenom Disco Kooglom, odličan je. Disco Koogla ima pravi plesni "disco" ritam a vokal Ivane Kardum iskorišten je možda najbolje na cijelom albumu. Naslovna pjesma, dobar je nastavak na vodeći trojac, no nespretan izbor riječi u prvoj strofi (…kao soundtrack za jesen…, mora se čuti, radi doživljaja) svakiput me zaboli. Gitare su tu u prvom planu i to stvarno odlično zvuči.

Pad je naznačen Električnom. Nešto drugačija verzija nego na singlu, pokušala je biti "električna", al sve što je napravila je da previše "flareovska". A nastavljen laganijim srednjim dijelom kojeg sačinjavaju Akvarel, Običan dan i Akustični tobogan. Sve odreda ok pjesme, ali u ovoj kombinaciji jedna za drugom, dovode do zijevanja. Slijede tri poznate, koje popravljaju dojam, a za kraj ostavljene Sama usred ekrana i 11. Studeni dosta su logično popunile preostalo vrijeme do kraja albuma.

Nakon preslušavanja albuma, slaganja slagalice u glavi, ne preostaje drugo nego zaključiti da PINK STUDIO, nažalost, nisu uspjeli održati nivo prethodno objavljenih singlova osim donekle u pjesmama Disco Koogla i Akustični tobogan. Time su sami sebi oduzeli titulu najiznenađenja godine, a vjerojatno i debi albuma godine i možda još koječega. No, to još uvijek ne znači ništa loše, jer konkurencija, barem u sličnim glazbenim vodama je mršava ili nikakva.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 09/07/2009