O novoj (rozoj) zvijezdi na našoj sceni, neposredno prije izlaska singla "Ne/staješ", a čija će premijera biti na petak 13. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska", govori gitarist benda Josip Pintarić.

Tko su Pink Studio i odakle ideja za imenom?
Pink Studio je bend kojeg čine kozmonauti (da ne bilo usporedbe s pipsima, zna se tko je bio prije u svemiru ) Ivana Kardum Legz, naša pjevačica, Ana Bogdan, drugi cvjetić na klavijaturama i backovima, Boris Babić Bagz na bubnjevima i inim udaraljkama, Luka Blažević Bleky na lead gitari, Nikola Karan na basu i Josip Pintarić Pinks na gitari.

Da li ste prije Pink Studija svirali po drugim bendovima i kojima?
Prije Pink studija su Bagz, Karan i Pinks svirali u bendu Mjr. Tom i snimili album, ali sa svojih 16 godina sve je ostalo na tome. Odlučili smo krenuti ozbiljnije, okupili dobru ekipu i napravili Pink studio.

Opišite Vašu muziku u par rijeci?
Naš producent Erol Zejnilović voli reći da smo mi miks svega i svačega, i ta je izjava do sada najpreciznija. Mi inače volimo misliti da se bavimo power popom, sa primjesama rocka i elektronike. Naglasak je na melodiji, koja prati ženski vokal, sa čvrstom ritam sekcijom.

Nešto o albumu koji pripremate?
Trenutno smo u Element studiju gdje sa producentima Erolom i Shotom iz Elementala radimo na albumu koji će imat 14 pjesama. To će biti to crossover svega i svačega. Nastojimo napraviti što je moguće veći odmak od svega što imamo priliku čuti u Hrvatskoj, pa autorski i produkcijski pratimo nekakve svjetske trendove u našem žanru. Imperativ benda je otpočetka bila originalnost u pogledu tekstova i glazbe.

Kažeš da "autorski i produkcijski pratite nekakve svjetske trendove u našem žanru". Koji su to svjetski trendovi i bendovi kojima težite?
Prije svega izdvojio bih Radiohead koji su nam najveći uzor i kojima se divimo zbog njihovog stalnog napretka i eksperimentiranja. Oni su dobar primjer kako bend mora neprestano evoluirati i istraživati jer inače postaje brzo dosadan i sebi i drugima. Istaknuli bi još Interpol, Killerse, The Knife, Morcheeba, Sofa surfers, Massive attack, Lambchop, Strokes, Gorillaz, Orbital … Zašto Vas nema na demo festivalima, koji su se u zadnje vrijeme rasprostranili (Novi zvuk u Saxu, Minival u Tvornici, iDEMO fest u Boogaloou, pa već tradicionalni A&M u Puli, HGF u Zaboku...)? Mislite li da ti festivali uopće mogu pomoći bendovima u usponu?
Demo festivale izbjegavamo iz više razloga. Prije svega mi nismo demo bend jer imamo ugovor sa DOP Recordsom, A1 Booking agencijom, DOP Pr-om i vlastitog menadžera. Nadalje, uvjeti sviranja na takvim festivalima uglavnom su loši, kriteriji odabira bendova ne postoje, pa je dovoljno da se okupi grupa ljudi pod zajedničkim imenom i da oni predstavljaju bend. Razglas i tehnički uvjeti su uglavnom nezadovoljavajući i zbog svega toga publika gubi interes za slična događanja. Svaka čast ljudima koji stoje iza toga i pokušavaju svojim entuzijazmom pomoći glazbi i mladim bendovima, ali mislimo da bi se boljom organizacijom i strožim kriterijima uspjelo isprofilirati barem 4-5 kvalitetna benda koja zaslužuju šansu. Ovako, ne vidimo smisla u tome i bojim se da za mladi bend svirke na takvim događanjima i nisu najsretnije rješenje. Kriva je slika i floskula da se mladima ne da prilika. Možda u nekim drugim područjima, ali u glazbi će dobar bend brzo naći i izdavača i menadžera i sve što je potrebno za scenu. Ostalo je demagogija iza koje se skrivaju loši glazbenici.

Znači, smatrate da prvo treba naći izdavača i menadžera, pa onda nešto snimiti i tek onda ići na svirke uživo?
Ne nužno, ali bend treba raditi na oba područja. Glazbenici koji se fokusiraju samo na demo svirke ne napreduju i to je činjenica. Publiku na takvim svirkama obično čine frendovi članova, a loš razglas može bendu načiniti više štete nego koristi. Internet je danas okrenuo situaciju. Bendu se puno lakše probiti sa kvalitetnim studijskim, makar i amaterskim snimkama preko Myspacea, Youtubea i sličnih servisa nego sa svirkama svugdje i pod svaku cijenu. U ovom slučaju manje je više. Bendovi bi trebali odbijati takve svirke sve dok se malo ne čuje za nih, jer takvi koncerti gdje je dozvoljeno svima da nastupaju odbijaju publiku i oni mogu srozati samopouzdanje koje je esencijalno za jedan bend. Kada stvar proradi na internetu, tada je i publika zagrijanija, interes veći i cijela stvar dobiva nekakav smisao. Bolje je krenuti sa internetom i napraviti završnicu na dobro uigranom liveu nego obrnuto.

Što mislite o današnjoj sceni općenito?
Općenito imamo prilično loše mišljenje o trenutnoj sceni. Glazba je samo odraz društva u kojem živimo. Svi posttranzicijski problemi koji su nas snašli morali su kad-tad ostaviti traga i u glazbi. Bojimo se da je upravo sada kulminacija čitavog naslijeđa iz 90-tih. Loša ekonomska situacija, loš obrazovni sustav i potpuno poremećena ljestvica vrijednosti stvorili su ne(ukus) šire publike s jedne strane i prodaju glazbenika s druge. Ono što se zvalo i još se uvijek zove estrade, u najširem smislu te riječi, za nas je nešto loše, daleko i svakako nešto dio čega ne želimo biti. Mi smo sebi stvorili svoj mali svemir u kojem radimo glazbu za sebe, okruženi sjajnim ljudima i to je jedino što je za nas bitno. Zasada to naša publika prepoznaje i to nam iznimno laska.

Da li bi izdvojili neki bend ili bendove za koje smatrate da su zasluženo pri vrhu ili ima još nekih koji "kopaju" al nikako da dodju so vrha, a kvalitetom odskaču od drugih!?
Postoji u Hrvatskoj nekoliko izvođača koji vjeruju u to što rade i to je lako prepoznati. Osobno bih izdvojio Maju Savić koja je užasno, sa cijelom svojom granom jazza podcijenjena, Svadbas koji ostaju dosljedni već dugi niz godina kao i Elemental, Edo Maajka, Urban, Rundek… Ima ih

Što mislite o Myspace servisu, niste ni Vi ostali imuni na tu novotariju. Da li su s time bendovi dobili veće mogućnosti za proboj na svjetsku scenu?
Apsolutno. To je sjajna stvar koja je uvelike promijenila čitavu glazbenu industriju. Takvi servisi pružaju potpunu slobodu kako za bendove tako i za publiku. Više ne trebate imati ljude iz medija iza sebe, plaćati skupe reklame, svirati stotine koncerata da netko čuje za vas. Tu je glazba oslobođena bilo kakvih okvira mita, veza, tu se ona otvara čitavom svijetu u svojoj najčišćoj formi i publici se bez bilo kakvih sugestija, pomodarstva i pritisaka ostavlja mogućnost izbora.

Poruka?
Mi smo bend koji voli to što radi i za nas je to jedino bitno. Da nije tako, ne bi ni postojali. Ako netko to prepozna, super, ako ne, kako je 1911. rekao Henri Matisse - jebi ga!

pedja // 12/06/2008