Poduže glazbeno odrastanje braće Sinkauz krenulo je pulskim dječačkim grunge bendom Dusty Miller, nastavljeno je internacionalnim zrelim muškim East Rodeom, a tko zna kako će i gdje završiti kao seniori. Zašto internacionalnim pročitajte uskoro negdje na našim stranicama, a sad mali intro u East Rodeo.
Osim što ga smatramo jedinim "domaćim" predstavnikom na ovogodišnjem
Žednom uhu, to je bend kojeg čine dvojica spomenute braće, Alen i Nenad, koji dijele gitaru, bas i vokal, te dvojica njihovih talijanskih kolega, Alfonso Santimone (klavijature i "živa elektronika") i Federico Scettri na bubnjevima. Iza sebe imaju dva albuma, a prošlogodišnji "Dear Violence" predstavit će uskoro zagrebačkoj publici.
Njihovu glazbu uopće nije lako opisati, a kamoli je strpati u neki glazbeni koš. Radi se o prilično experimentalnoj glazbi, kroz koju se isprepliću hard-core, post-rock, ambijentalni zvukovi i podosta buke, zvane noise. Iako smo u principu naviknuti da nam buku stvaraju gitare, u njihovom slučaju buka većim dijelom dolazi iz elektronskih naprava, koje ponekad zovemo i klavijature.
Već pri pogledu na odličan omot albuma, slušatelj zna što može očekivati. Šaku u glavu. Srećom ne doslovno. Iako nisam primarni ljubitelj ovakve vrste glazbe, Soldato NATO, tema koja otvara album, svojim bučnim udarima i mediteranskim intermezzo-ima, me potpuno o(d)buzela. Transiraniana je post-rock kako bi zvučao da ima više elektronike, Same Step je psihodelija koja vuče na rane Floyde, dok je Clown gitaristički rock koji vuče na GVsB. Meni osobno, pjesma najbliža stilu s kojim bih se ja mogao poistovjetiti. No, ne baš cijela...
S obzirom da je prethodna otpjevana na engleskom red je bilo i da se otpjeva barem jedna na hrvatskom. Tu ulogu preuzela je, barem djelomično, Medezhija, koja se "otvara" škripom vrata, a svojim istrzanim ritmom i načinom pjevanja podsjeća na najbolje dane Miladojke Youneed. Ne znam što znači Ultima Volta Che il Pesce Abbocca, niti me ne zanima, al dobro prži, dok se dobrodošlo smirenje prije rasturačine zvane For My Mouse, zove Puž. Ma šalim se. For My Mouse je sentiš!
I sad, ako ste Vi išta shvatili iz ovoga i ako Vam se dopada ko meni, odite na koncert i poslušajte East Rodeo i kupite ovaj cd. Nažalost, neznam kako zvuči prvi cd, osim onih par
pjesama s njihovog sajta, i (ovajput) neću ih čuti uživo, ali Dear Violence nije od onih albuma koje odložim na policu i nikad ih više ne slušam.
ocjena albuma [1-10]: 8
pedja // 20/04/2009
PS: TEATAR &TD, 29/04/2009
----------------------------
DÄLEK (SAD)
ODDATEEE (SAD)
DESTRUCTO SWARMBOTS (SAD)
EAST RODEAO (HR/I)
UPAD (45/60kn)