Band je osnovan 1993. u Athensu (Georgia, USA), u vrijeme kada su njihovi sugrađani R.E.M. bili planetarne rock zvijezde i uz odavno renomirane new-wave pop-rock zvijezde The B-52's i mali rock band Pylon za sobom su pokrenuli cijelu lokalnu rock scenu. Djelomično pod utjecajima grungea, noise-rocka i alternativnog rock izraza tog vremena, band neprekidno održavaju pjevačica i gitaristica Amber Valentine i njezin tadašnji momak, bubnjar i prateći vokal Edgar Livengood. Stoga su tokom karijere većinom bili koncentrirani na komponiranje skladbi za bubnjeve i gitaru (otprilike kao i u slučaju The White Strips), dok su basistu često mijenjali i koristili uglavnom za potrebe koncerata. U posljednjoj postavi na basu se nalazi njihov tehničar Andy Baker. Debi album "Calling All Cars On The Vegas Strip" prvo su objavili za vlastitu etiketu Crack Rock Records, no nakon potpunog neuspjeha reizdan je 1999. za Capricorn Records koji im još objavljuje EP "Lambs" (2001). No, band niti s ovim rezultatom nikako nije mogao biti zadovoljan, pa 2002. potpisuju ugovor sa Velocette Records za kojeg 2002. objavljuju drugi album "I Name You Destroyer", te 2004. EP "War Bird". Iste godine realiziraju dokumentarni video DVD "A Partridge In A Pear Tree" (Amber Villain Films) povodom desetogodišnjice ne pretjerano uspješnog rada, te nakon održane turneje po Americi prekidaju ugovor sa Velocette Records i po treći puta u karijeri mijenjaju izdavača potpisivanjem ugovora sa Relapse Records. Djeličak slasti zasluženog uspjeha okusili su 2006. trećim albumom "If Thine Enemy Hunger" kojim su po prvi puta ušli na Billboard, stekli zavidan broj publike i pokupili odlične kritike. "L'Autrichienne" je njihov četvrti album kojim su konačno isplivali iz gomile američkih izvođača alternativne rock scene i prikazali se u svojem najkreativnijem izdanju. Spojivši sve svoje dotadašnje žanrove kroz koje su prolazili (garažni, alternativni, noise rock, grunge, sludge, drone, doom-metal...) realizirali su kompletan konceptualan album posvećen omraženoj francuskoj kraljici Mariji Antoaneti (1755, Beč -1793, Pariz), kčerki carice Marije Terezije i Franje Prvog. Sam naziv albuma na francuskom jeziku znači Austrijanka (podrugljivi nadimak Marije Antoanete), a inspiraciju za temu pronašla je Amber proučavajući knjige o francuskoj revoluciji koje je posuđivala iz gradske knjižnice prvenstveno se baziravši na literarnim djelima koja su koregirala i ponovno preispitala povijesni značaj zbivanja i slijeda događaja u periodu od polovine 18. do 19. stoljeća u Francuskoj i buržoaskoj Europi. Samo podsjetimo, Antoaneta je od 1770. bila supruga francuskog kralja Luja 16., protivila se bilo kakvim liberalnim reformama, te je znamenita njezina izjava za siromašan puk 'ako nemaju kruha, neka jedu kolače'. 1789. nakon pada Bastilje neprekidno je poticala proturevolucionarne aktivnosti, protiv domovine Francuske je organizirala vojni savez, a 1792. je zarobljena sa kraljem i djecom, te je 1793. pogubljena na giljotini. Amber se poslužila mnogim citatima, sociološkim terminima i povijesnim komentarima prilagodivši ih jeziku rock svjetonazora tako da je u lirskom kontekstu stvoreno ne toliko sofisticirano, koliko zapetljano djelo zasnovano na povijesnim činjenicama, političkim spletkama, intrigama i različitim međuljudskim odnosima u vrijeme pada buržoazije poput sličnih filmskih spektakla koji su bazirani na istoj temi.

Kroz vrlo zapetljanu fabulu albuma koja kronološki prikazuje slijed događaja od same pobune pučanstva u vrijeme kada su se na dvoru Luja XVI održavali raskošni banketi, orgije i pijančevanja dok je stanovništvo umiralo od gladi, a Francuska bila na pragu financijskog kraha, preko pada Bastilje, uhićenja i giljotiniranja Antoanete, Jucifer su se glazbeno poslužili nekolicinom rock obrazaca koje su posve jednostavno aranžirali u ovaj album. Bez obzira što album iznosi punih 70 minuta, u niti jednom momentu nema oscilacija, kreativnih padova ili za ovako dugosvirajući rad 'praznih hodova' popunjavanjem prostora s nekakvim 'otpatcima'. Uvodna skladba "Blackpowder" je žestoki, no ne i prebrzi rock na pragovima Black Sabbath s elementima doom/sludge metala, a odmah iza nje slijedi hc-punk ludilo "Thermidor" u trajanju od svega pola minute (takav bijesan noise hc/punk još je prisutan u "Fall of the Bastille"). Nakon toga ritmički tempo se prepušta umjerenim taktovima alternativnog rocka koji povezuje klasičan gitarski PJ Harvey pristup ("To Earth", "Champ de Mars") s elementima sporog doom-metala a'la Melvins ("Deficit"), a valja spomenuti i da sam vokal Amber uvelike nalikuje na Polly Jean, Courtney Love i Kim Deal. Središnji dio albuma zauzimaju relativno laganije teme (doom-metal "Armada", metaforizirana balada "L'Autrichienne") koje su povremeno otpjevane na francuskom jeziku ("To the end"), a uz gitaru, bubanj i bas ovdje koriste i laganu pripomoć klavijatura, samplova i piana. Uz žešće, alter-rock/ grunge komade koji se razlikuju u svojim tempovima "Behind every great man", "October", "Birds of feather" (na francuskom), "Traitors", "The law of suspects" (instrumental) djelomično i pod neizostavnim ritmičkim elementima doom/sludge-metala, posljednji dio albuma je ponovno usporeni, a kulminira u najduljoj, 9 minuta dugačkoj kompoziciji "The mountain" koja je najbolji doom-metal dio albuma. Jedini izuzetak je grungerski hitoidni poletni rock komad "Window (where the sea falls forever)" koji bi se mogao prikrpati pjesmarici Pixies, Nirvane, PJ Harvey, Hole, L7... Zadnjih nekoliko brojeva pripalo je mračnijim elegijama (instrumentalni doom-metal "Procession a la guillotine", ambijentalni gothic-noise "The assembly"), a čak su se pobrinuli udahnuti i dašak zvuka glazbe vremena s konca 18. stoljeća korištenjem gitare u obliku 'prepariranog' zvuka na razmeđi lutnje i klavičembala u "Fleur de Lis".

Zahvaljujući tematici i vrsnoj interpretaciji francuske povijesti album je zainteresirao književne kritičare, povijesničare i sociologe, a europska rock kritika mu je i zbog raznolike glazbene građe dala vrlo visoke ocijene što je rezultiralo veoma uspješnom prvom turnejom Jucifer po Europi koja je okončana je po USA i Kanadi. Album je svakako veliko alternativno rock iznenađenje; obiljuje uzbudljivošću, raznolikošću od Pixies/ Breeders, PJ Harvey do doom-metal elemenata, te je u svojem konceptu lirski i tematski besprijekorno dorađen kao da ga je sastavljao poetski nadahnut povijesničar sociologije.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/02/2009