U vokalno indisponiranom izdanju Amber Valentine je mikrofon prepustila bubnjaru Edgaru, ali je zato razvalila sa svirkom i scenskim performansom u prvom nastupu pred zagrebačkom publikom. Nekadašnji Dan mladosti poklopio se sa veoma sparnom proljetnom večerom u sredini tjedna i prvim dolaskom američkog underground rock/metal dueta Jucifer u Zagreb. A vjerujte, osim aktualnih priča o novom imageu Amber Valentine koju su neki vidjeli za vrijeme tonske probe, bilo je i onih koji su na koncert došli s potpuno krivim uvjerenjima da gostuju Gluecifer, a ne Jucifer... GODS OF CHAOS su počeli rokati već negdje sa prvim sumrakom kao što je i bilo najavljeno, pa unatoč mojoj žurbi koliko su mi to porodične (babysitter) okolnosti dozvoljavale, gotovo sam ih propustio. Uspio sam odslušati posljednje tri skladbe "Crystalized", "Swarm" i "Nova" od njih ukupno 7 koliko su ih imali na play-listi i prema prezentiranome, radi se o izuzetno moćno nabrijanom križancu metala, punka, hardcorea, grinda i deatha s eksperimentima koji asociraju na nekadašnje zvrkasto - pomahnitale Mamojebce u pojačano brutalnom izdanju. Vokal apsolutno ništa nisam skontao; činilo mi se kao da frontmen izvikuje non-stop jedan te isti vrisak, ali je zato bubnjar ovdje odradio težački dio posla kao da je u pola sata iskopao šanac dubok barem dva metra. Ova domaća četveročlana zagrebačka ekipa dobro je znana lokalnoj underground publici iz nekolicine ranijih bendova, a navodno su već u ovoj postavi i imali nekoliko nastupa s kojima su zapalili bure baruta. Ekstremno opaki zvuk pun bijesa i adrenalina možda i nije bio za svakoga (moglo se vidjeti pregršt zbunjenih faca u publici, a i čuti komentara da je to veliki shit), no meni osobno se veoma zdopalo što rade ovi momci jer ima tu puno otkačenosti i sofisticirane komedije. Uostalom, bend s ovakvim stilskim tehnikalijama i ne može biti ništa drugo do satira s puno agresivne zabave. Odmah hitam da skinem njihov prvi demo "Piss Upon The Face Of Cowardice" kojeg su postavili kao besplatni download na: http://godsofchaos.bandcamp.com/. O talijanskim THE ORANGE MAN THEORY vjerojatno je malo tko u publici znao nešto više osim onih nekoliko rečenica koje su se nalazile u najavi koncerta, pa je feedback u početku bio dosta mlak kao da se radi o nekom domaćem demo bendu koji tek krči svoj put ka auditoriju. Glazbeno su veoma kompleksni s protežiranjem sijaset elemenata hardcorea, metala, deatha, punka, noisea i riffova uzetih iz hard-rocka, a u pojedinim skladbama imali su i melodičnosti koju su na neku čudnu foru kompletirali kroz poprilično eksperimentalni šlih s obiljem aranžmanskih obrata i breakova. Moglo se čuti i thrash sintagmi, a svih tih četrdesetak minuta nastupa u kome su izveli 10 kompozicija ova kompleksnost stilskog vrludanja dobro je uzdrmala kardiograme prisutnih. Šteta što se nisam adekvatno pripremio za ovaj bend i ko mulac došao bez ikakvog predznanja, pa mi je sve ovo proletjelo kroz uši... Oko 23h svjetla se potpuno gase i na mrklo tamnoj pozornici Močvare započinje seansa koju su neki od prisutnih očekivali godinama. JUCIFER! Pa kako li to samo izgleda i zvuči uživo? Imaju li prateće instrumentaliste? Barem jednog gitaristu ili basistu? (Andy Baker im je bio basist na posljednjoj turneji). Ili moguće i klavijature koje se znaju pojavljivati na albumima? S prvim tonovima distorzirano prljave gitare sve dvojbe su bile riješene. Ne, Jucifer nastupaju samo kao duet i nemaju niti jednog pridruženog člana sa strane, a gitaristica Amber se iz mraka tek nezamjetljivo, skoro sramežljivo pomaljala do jedinog reflektora koji je isijavao prigušeno crveno svijetlo. O bože moj, pa ona je nakon duljeg vremena ponovno pofarbala kosu u plavo (ranije je bila kestenjasto-riđokosa brineta), a dotjerala se u stilu pravog večernjeg mondenog izlaska u otmjeni restoran do kojeg se dolazi preko crvenog tepiha. Crna duga svjetlucava večernja haljina bez rukava zategnuta u bokovima sa širokim trapezom, crne kaubojke optočene zakovicama, izrazito crna maskara na trepavicama i obrvama kao kontrast njenom blijedom tenu, piercing u nosu... Majko mila, kako ova rock mačka sjajno izgleda sa svojom zelenom gitarom! Znam da mnogi imaju seksističku averziju prema djevojkama u haljinama s gitarom u ruci, ali Amber vraški dobro i stilizirano isijava u ovoj opciji. Ona ne samo da ima fantastičnu gitarsku tehniku s kojom parira kompletnom bendu, već i upriličuje nevjerojatan scenski performans. Ona je tokom cijelog koncerta naprosto vodila ljubav s gitarom koja joj služi i za sviranje bas dionica, melodija, riffova, efekata, psihodeličnih sekvenci, eksperimenata, te se neprestano izvijala u transu radeći mostove sa svojom krhkom figurom poput gimnastičarke ili baletne plesačice, a bilo je i padanja na koljena i različitih savitljivih figura koje čak niti oni sa dvadesetak godina na leđima ne mogu izvesti ako se prethodno ne zagriju, rastegnu i tjelesno dobro pripreme. U tome scenskom spektaklu nema nikakvih arogantnih prenemaganja kakva se mogu vidjeti po reality programima tipa 'hrvatski idol' ili 'Hrvatska traži zvijezdu', ovo je bila čista artikulacija strasti i fizičke kondicije koja je spontano izlazila na vidjelo kao popratni dio glazbeno-vizualnog sadržaja. A jedini preostali član, bubnjar Edgar Livengood je za to cijelo vrijeme gotovo bio u njenoj sjeni sakriven iza ogromnog seta udaraljki. Kad smo se oporavili od početnog šoka, dakako vizualno iznenađujuće prijatno zamamnog i tonski veoma bučnog i uglavno tromog, drugo iznenađenje je bilo da Amber tokom čitavog koncerta nije otpjevala niti jednu kompoziciju. Sve pjesme je pjevao Edgar i one su kao takve poprimile sasvim drugačije oblike od onih koji se nalaze na posljednja dva - tri albuma "If Thine Enemy Hunger" (2006), "L'Autrichienne" (2008) i "Throned In Blood" (2010) s kojih su izvodili najveći dio repertoara. Teškom mukom su se mogle raspoznati primjerice "To Earth", "Champ de Mars", "Deficit", "Armada", "Work will make us free", "Good provider", "Rifles", "The mountain" ili urnebesne "Thermidor", "Contempt", "Pointus of Palia" i "Fall of the Bastille" koje u studijskim verzijama pjeva Amber. Odsustvo njezinog uglavnom pritajeno letargičnog, pa i slatkastog vokala učinilo je koncert sasvim drugačijim od onoga što se očekivalo, a kasnije mi je sama rekla da su večeras morali ići na tu opciju da Edgar preuzme vokale jer se istrošila na prethodnim večerima kada su nastupili u Torinu, Montpelieru, Madridu i Barceloni. Ah, tja, šteta... No, zato je glazba udarila u sve pore nervnog sistema sa različitim varijantama doom/sludge/stonera, death/black metala, grungea, noisea i alternativnog žestokog rocka koji je tek povremeno mogao asocirati na recimo Melvins, Sun O))), Moss, Black Sabbath, pa i Nirvanu ili 'mekše' bendove poput Pixies, L7, Breeders... Mada sve to ovako kada se ispiše izgleda i djeluje poprilično bezvezno (gitara i bubnjevi), te asocira na onu ultra razvikanu The White Stripes šablonu po kojoj drndaju mnogi duet bendovi, Jucifer su u principu posve drugačiji sastav sa sasvim drukčijim zvukom. Ovo što su pružili te večeri u Močvari vjerojatno nije bio njihov fokus na ovoj turneji zbog Amberine glasovne indisponiranosti, ali po zvuku su nadmašili gro bendova koji imaju po dvije gitare i jednog basistu. To što i kako Amber skida kompletan bend na svojim žicama je jednostavno fantastika za proučavanje jer se u njenom zvuku čuje cjelokupna gitaristička rock postava. A koliko sam uspio primjetiti, osim onih par pedala za distorziju ne koristi nikakve samplove, loop-tehniku i slična sredstva s kojima bi upotpunila zvuk. Samo gitaru sa 6 žica i obilje sjajno adaptirane tehničke potkovanosti. Ja sam osobno mislio da će u nekim intervalima Amber odnekud izvaditi lutnju, ukulele ili neki mali synth i izvesti poneku spoken-word kompoziciju za predah, ali od toga ništa. Samo prljavo nafilan gitaristički zvuk koji je šibao cirka tek nešto više od sat vremena. Prekratko doduše, ali za prvi susret s njihovim zvukom uživo sasvim dovoljno da ih se kibicira i za sljedeću europsku turneju. Do tada će se glas o Jucifer, nadam se, proširiti po krugovima ovdašnjih ljubitelja alter-rock/metal zvuka i valjda ih nitko više neće mješati sa Gluecifer.

horvi // 28/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos