Kad su Jucifer prvi (i jedini) put gostovali u zagrebačkoj Močvari 25.V 2011. razgovarao sam sa gitaristicom Amber Valentine koja je spomenula da se zanima za sociološku povijest Slavenskih naroda unazad stotinjak godina, a osobito su je impresionirali Rusi. Napomenula je da se uči ruski jezik, no ćirilica joj nikako ne sjeda. Mislio sam da se radi o nekom hiru ili možebitno samo nekakvom ispadu empatije nakon solidnog koncerta i par piva budući da su za sve Amerikance Hrvatska i države bivše Jugoslavije uvijek bile dio SSSR-a. Nisam osobito pridavao pažnje tom njenom komentaru, no kad je osvanuo njihov novi šesti studijski album ispisan ruskom ćirilicom, a djelomično i ispjevan na ruskom, shvatio sam da je doslovce mislila ozbiljno.
Ovdje se ovaj dvojac iz Athensa nakon uspješnog i kreativnog obrađivanja francuske revolucije i zloglasne Marije Antoanete na albumu "L'Autrichienne" (2008), te ne osobitog prethodnog "Throned In Blood" (2010) s tematikom ratovanja i različitih zločina čovječanstva duboko zadubili u događaje 2. svjetskog rata na teritoriju SSSR-a personificirajući priču o bitki kod Staljingrada. Naravno, ne treba pretjerano razbijati moždane vijuge; ovo je samo potez kojim će na promotivnoj turneji moguće osigurati angažman u Rusiji i nekim državama bivše najveće zajednice republika, dok će Amerikanci samo prodavati zjake na njihovim koncertima budući da od svega toga ne razumiju gotovo ništa, a ponajmanje jezik. No, to je njihov problem.

Rijetko kad se koji američki rock izvođač usudio kreativno zaći u istraživanje ruske povijesti, a kad se to i dogodilo, u principu se radilo o ismijavanjima, namjernom degradiranju ili samo političkom manirizmu proizašlom iz konteksta hladnog rata. Daleko više su na tom području napravili američki filmaši, no i oni su, često, gotovo redovito nedovoljno neupućeni i nekompetentni laprdali i nadrobili koješta proizvoljno gledano iz aspekta američkog show-biza. Često su uloge Rusa izvedene u rolama engleskog jezika, a imena tih uloga su nestručno, gotovo laički odabrana, fonetski katastrofalno izgovorena ili nazvana s dva imena bez prezimena, najčešće onakva na kakva u cijeloj Rusiji (ili nekadašnjem Savezu) nikad nećete naići. A znalo se dogoditi da su Sibir smatrali gradom, Ural rijekom, Černobil pokrajinom i izmislili neku tamo novu državu 'Krakakoziju' u kojoj vlada državni udar. Kao da SSSR nije imao dovoljno republika i autonomnih oblasti.

Amber koja ovdje vrlo malo pjeva, a uglavnom recitira čitajući tekstove na ruskom jeziku i naravno, svira svoju zelenu gitaru uz pratnju tromih tempova Edgara Livengooda koji je u najvećoj mjeri glavni vokalist-urlator, uistinu je utonula u pomno istraživanje povijesnih činjenica komunističke revolucije. Obuhvatila je period još od 1. svjetskog rata zaključno s bitkom kod Staljingrada dvadesetak godina kasnije (1942-1943) i sažela na pozamašnih 80-tak minuta svoje viđenje jednog od najznačajnijih društvenih prevrata 20. stoljeća koji je otpočeo ovom bitkom u kojoj su po prvi puta nacisti potpisali kapitulaciju. Staljingrad je tada imao oko 600.000 stanovnika, no u gradu ih je ostalo oko 75.000 od čega ih je vrlo malo uspjelo preživjeti. Točan broj poginulih se nikad nije saznao. Pretpostavlja se između 700.000 i 2 milijuna.

S puno suosjećanja koja su sasvim sigurno proizašla iz premisa iščitavanja brojne ruske literature, ona opisuje siromašna sela, hladne zime, zaleđenu Volgu, napaćene narode, vječito gladne, goloruke i bose ljude koji su pod različitim pritiscima i gordim parolama Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina uvučeni u opsežni rat protiv Carske Rusije, potom protiv nacizma, a naposljetku i u izgradnju komunističkog društva. Ugnjetavani i vječito u nametnutom strahu od 'vanjskog i unutarnjeg' neprijatelja, Amber, ili točnije Jucifer, ovdje raspredaju kroniku boli o hrabrim ljudima koji se bore za svoju zemlju, majčicu Rusiju, spremni položiti i život na oltar domovine.

Naslovi kompozicija su otisnuti na ruskom i engleskom jeziku s nekim vrlo lošim prijevodima koji se uočavaju već u samom nazivu albuma - "Зa Boлгoй для нас земли нет" odnosno na engleskom "There Is No Land Beyond The Volga", no točan prijevod s ruskog je 'Za nas nema zemlje iza Volge'. Ili doslovce od riječi do riječi - 'Iza Volge za nas zemlje nema'. Ako ćemo pravo, Amber i Livengood su sasvim vjerojatno prvo pjesme pisali na engleskom, pa ih onda prevodili na ruski, pa se tako "White lie" prevela kao "Ложь во спасение" ('laži u spasu'), "Fight hard live free" u "Боритесь, чтоы жить свобoдо" ('borite se za slobodu'), a potpuno je neshvatljiv prijevod "Shame" u "Позор" ('oprez'). Sramota i oprez ili ruski 'pozor' nisu istoznačne riječi. Osim toga, mnogo je i pravopisnih grešaka. Često su pobrkana slova 'Е' i 'Z', odnosno ruska ćirilica 'E' i 'З', ali okey.

Kad se pregrme ove početničke greške na nivou 5-6 razreda osnovne škole kad svi počinju učiti strane jezike, a Jucifer su upravo na tom nivou što se tiče ruskog, upitno je koliko su se približili nama Slavenima s tom i takvom lingvistikom. Svakako je daleko lošija od one koju čujemo od naših bendova koji koriste engleski jezik, no Amber se uspjela snaći i prilično razgovjetno izgovarati ruski u nekim recitacijama. Jest, ruski bi bio daleko jednostavniji jezik da je pisan na latinici, ali kako pobogu za američku početnicu ruskog jezika izgovoriti slova i glasove Й, Ъ, Ы, Ю, Я, Ж i Ч koje ionako svi mi Slaveni znamo i koristimo ih? Smiješno je to za čuti. Amerikancima i neslavenskim zapadnjačkim narodima je to 'korektno' jer Jucifer ovdje pjevaju i izvode pjesme na tamo nekom mrskom komunističkom jeziku koji im danas još uvijek izgleda egzotično, a pojma nemaju da je u njemu strahovito kompliciranih padeža, te da jezik pršti općenitim bogatstvom kakvog oni nemaju u svojim jezicima, uglavnom baziranim na infinitivima i nepravilnim glagolima koji se nauče za par mjeseci. Okey, nema veze. Ajde, bend se uistinu potrudio u onome gdje su nekadašnje američke tajne službe bile skroz plitke - barem su pokušali naučiti ruski jezik pomoću google translatora i nekih, možda originalnih govornika ruskog u Americi koji baš i ne znaju dobro prevesti s engleskog na ruski. No, kad se samo prisjetimo koliki su Kraftwerk perfekcionisti koji su na InMusic Festu 2009. izveli pjesmu "Showroom dummies" na srpsko-hrvatskom, ovaj potez Jucifera se doima samo površnim pokušajem egzotičnog oblikovanja jako dobro zamišljenog albuma. Da ne duljim previše, imam kolegicu Vesnu na poslu (prezime će dakako ostati tajna) koja je rođena u Beogradu, selila se u Zagreb, pa opet u Beograd i Zagreb, te je u vrijeme Jugoslavije imala sve dokumente pisane na ćirilici. Kad god bi je netko prozvao prezimenom i imenom (doktori, činovnici na šalterima, pa čak i učiteljice u školama i profesori na fakultetu), čitala se latinica ne obazirući pažnju na ćirilicu jer se igrom slučaja njeno ime i prezime pisano ćirilicom poklapa s latiničnim fonetskim izgovorom 'beča' = Becha. A to zvuči kao neko muško ime (a i njeno prezime) iz Albanije, ha-ha-ha!!!

Jucifer u jezičnom pogledu nisu do kraja ostvarili i ispunili težak zadatak savladavanja ruskog jezika, no tek djelomično je bolje od svih onih Papa koji glume poliglote obraćajući se na brojnim jezicima. Ali su zato svojim poznatim sludge-doom zvukom ispričali jako bolnu priču najvećeg slavenskog naroda koji će im možda oprostiti brojne felere jezika.

A kako to kod Amber redovito biva, ona voli pretumbati koncept fabule na račun zvrzlane dramatike. Album počinje ruskom recitacijom "The land speaks" o početku bitke kod Staljingrada u zimu 1942., a završava također recitacijom "Зпилог - epilogue" smještenom u kontekst 2013. godine prisjećajući se 1961. kada se Staljingrad preimenovao u Volgograd. Između toga, ona je poredala niz različitih vremenskih perioda vraćajući se na spomenuti 1. svjetski rat i 1914. godinu.

Što se tiče sviračke kreativnosti, tu nema nikakvih problema. "Песнь просыпающгося города - song of the waking city" je tromi sludge/doom instrumental od gotovo punih 10 minuta, neke kompozicije su kompleksnije, primjerice "Волк (Ckopбящая мать) - wolf (grieving mother)", a pronađe se i žestokih komada "Ложь во спасение - white lie" i "Ни шагу назад! - not a step back" koji su na granici deatha i NWOTBHM, te "Hobaя могила - the new grave" pod primjetnim utjecajima Black Sabbath. Jedino što katkad uistinu zasmeta jest Livengoodovo nerazgovijetno mumljanje i vokalno brljavljenje ruskog očito diktiranog po Vuku Karadžiću 'čitaj kako piše' gdje se uistinu ne razaznaje koji jezik koristi, poput kratkih vriskalica "Дом Павлова - Pavlov's house" i "Заградительные oтяды - barrier troops", te de-kompozicijskog doom/sludgea "Cибирь - Siberia". A neke pjesme su odvrištane na engleskom poput trome "Боритесь, чтоы жить свобoдо - fight hard live free" ili prilično žestoke "Позор - shame". Jedna od rijetkih u kojima je Amber zapjevala i to veoma senzibilnim dream-pop glasom su "Эволюция I: Koчевники - evolution I: nomads" i "Kopoлева - oлемьи poжки - queen of antlers". A u elektronskom mračnom ambijentalu "Patriotic song" uz samplove pucnjeva, topovskih plotuna, ratnih razaranja, grmljavine i kiše pojavljuje se nevin vokal djevojčice od desetak godina kako pjevuši rusku dječju pjesmicu vrlo sličnu našoj "Zeko i potočić". Neke od tih 16 pjesama zbog duljina od preko više 5 minuta postaju zamorne svojim sludge/doom repeticijama istih disonantnih riffova, no s obzirom da su i ovaj album napravili kao duet, bogatija infrastruktura građe se nije niti mogla očekivati. Samo se Amber ipak nije sjetila da iskoristi piano, lutnju, klavičembalo ili ukulele kao na ranijim albumima. Ili da uhvati rusku balalajku ili mandolinu.

Jucifer pucaju na možda najveći zalogaj života. Kad već nisu kao underground bend uspjeli u vlastitoj domovini objavljivajući za Relapse Records, Francuzi ih sa odličnim "L'Autrichienne" nisu niti zapazili, možda će u Rusiji ostvariti svoj tour de force? A ako neće, onda će možda naredni album biti o Kinezima, pa o Indijcima, vjerojatno možda i o AIDS-u u Africi pričajući povijesno-revolucionarne storije izvađene iz naftalina ispričane dotičnim autohtonim jezicima. Negdje će možda uspjeti.

Naslovi: 1.The land speaks, 2.Песнь просыпающгося города - song of the waking city, 3.Ложь во спасение - white lie, 4.Боритесь, чтоы жить свобoдо - fight hard live free, 5.Ни шагу назад! - not a step back, 6.Дом Павлова - Pavlov's house, 7.Позор - shame, 8.Cибирь - Siberia, 9.Волк (Ckopбящая мать) - wolf (grieving mother), 10.Эволюция I: Koчевники - evolution I: nomads, 11. Эволюция II: Poдина-мать зовет! - evolution II: soviet motherland calls!, 12.Заградительные oтяды - barrier troops, 13.Hobaя могила - the new grave, 14.Kopoлева - oлемьи poжки - queen of antlers, 15.Patriotic song, 16.Зпилог - epilogue

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/08/2013