Bo je kantautorica iz Beograda (pravo ime Bojana Bulatović). Ona za razliku od standardnih biografskih priča o medijskom proboju nije imala problema jer je kao sestra Gorana Bulatovića - Manze, bubnjara i jednog od osnivača Partibrejkersa vrlo rano stupila na scenu. Uz rad u amaterskom kazalištu DES na Novom Beogradu gdje je glumila i pisala pjesme, pojavljuje se još 1989. u filmu "Kako je propao rokenrol" u sceni sukoba putnika i kontrolora tramvajskih karata. 1991. objavila je audio kazetu "Grad kolača" gdje se nalazi dio repertoara kojeg je komponirala za dječju televizijsku emisiju NTV Studija B "Ko, je l'ja?" koja se svakodnevno emitirala u periodu 1990-91. No, tek 2003. objavljuje svoj prvi zvanični album "Mene treba ovaj grad, baš ovakvu kakva sam sad" u izdanju Mojo Beat gdje se predstavlja kao kompletna kantautorica akustičnog usmjerenja na pragovima Joni Mitchell, Neil Younga i Patti Smith. Na njemu je gostovao dio glazbenika iz same prve lige beogradskog rock miljea sa bivšim ili tadašnjim članovima Partibrejkersa, Discipline Kičme, Roze Poze, Zerkman Big Bang Tria, Električnog orgazma, te je uz odličan medijski prijem album ostvario i dva hita "Ljubav je tu" i "Vudu vrač". Interesantno ja da su na albumu korišteni i suvremeni elektronski plesni ritmovi, a veliki udio ideja i realizacije albuma preuzeo je Koja kao producent, aranžer, dizajner omota, autor loopova, te je odsvirao i znatnu količinu gitarskih solo dionica.

"Kapetane gde si" joj je drugi album na kome se prikazuje u relativno jednostavnijem akustičnom okruženju i osim nje na gitari, usnoj harmonici i vodećem vokalu pojavljuju se članovi grupe Popečitelji - Rade Vulić (bubnjevi) i Saša Furunović (akustična gitara). Veliki dio posla ponovno je obavio Koja koji je osim što je bio zadužen za aranžmane i miks odsvirao akustičnu gitaru na skoro polovini materijala. Osim ovog malog pratećeg sastava u nekoliko brojeva se pojavljuje gost Banana iz Električnog orgazma na orguljama. Album je sastavljen od klasično formiranih 45 minuta u pop-rock stilu, melodije su jednostavne, a budući da je Koja umješao svoje prste u aranžmane, taj pop obrazac ima tek neznatnih blagih stanovitih otklona. Glazba je uglavnom na znanoj kantautorskoj liniji akustičnih šansona Tracy Chapman - Bob Dylan s ponekim insinuacijama na R.E.M., pa i The Smiths (naravno i na gore spomenute autore), a tempovi variraju od posve plesnih do sasvim laganih. Kao plesni hitovi nameću se lepršave humoreske "Bicikl" i "Cipele", te emotivne "Ne brini" i "Igrač". Tekstovi su uz svu ispoljenu iskrenost dosta cinični i sarkastični pa tako prvonavedena "Bicikl" sadrži blagi boemski duh ka gradskom saobraćaju i općoj prometnoj gužvi - ''i briga me za pauka i nestašice goriva i krcate autobuse, vozače čudnih poriva... moj bicikl i ja smo tim, gledamo to kao ružan film... kroz ulice pune besa probijamo se bez stresa...'. Uostalom, ona sama navodi u svojoj kraćoj biografiji da obožava voziti bicikl. Drugi dio albuma pretežito se sastoji od mračnijih i elegičnijih kompozicija "Vojnik", "Glasnije il' tiše", "Kraj", dok je posljednja "Burleska" ironična tema o najjednostavnijem riješenju za smirivanje životnih tegoba putem sintetičkih preparata kojima bombardiraju TV i mnogobrojne medijske reklame. Bo se vješto lingvistički poigrala sa svima njima nazivajući ih glupsarin, egonal, budalisan, zombironal retard... Mali štos se nalazi u pjesmi "Kaleidoskop" gdje nakon pjevanog dijela gošća Svetlana Vučković recitira uputstvo kako da se napravi kaleidoskop koji na trenutak može pokazati izlaz iz ne pretjerano optimističnog svijeta o kome u principu govori čitav album.

Smijelo, inteligentno, kreativno i duhovito ostvarenje.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 26/01/2009