Novi paket izdanja sa 4 nemoguće kolaboracije Actooona i nekoliko vanserijskih izdanja od kojih neka ozbiljno konkuriraju za album godine. Novi Bokerini, solo radovi St-a iz Goribor, Tearpalm, odlična akustična kompilacija Edvard Halasa... a tu su još Krš, Amper-O-Mat i repetirani Revolts.

Ima nešto najljepše u mom životu što se dešava 6-7-8 puta godišnje. A to je pošiljka Zdene iz Slušaj najglasnije i albumi koje objavljuje. To su mahom umjetnici koji su izolirani i neprikladni širokom pučanstvu jer ne skladaju 'pop' glazbu u trendu, već na određeni način stvaraju svoje autohtone stilove. U proteklih 4-5 godina ja sam hvalio i grdio sve te autore, nekada u kasnim '80-tim kada je Zdena krenuo sa etiketom, njegov rad su opisivali Sale Dragaš, kasnije ekipa iz 'Heroine', a potom 'Heroine, nove', a danas je njegov rad prepoznat u Americi. Samo ove godine s ponosom se može dičiti 8 albuma koji su došli na top-30 KZSU ljestvice albuma. Redom, to su: zagrebački UMETNIKI - "Kaj bi šteli ti umetniki" (no.1), niška PLASMA-ARC MACHINING - "Plasma-arc machining" (no.5), riječka MARINADA - "Analog Dog" (no.6), celjski ELECTRIC FISH - "Electric Field" (no.8), zagrebački ETUI ETUI SONICZOIL - "Svašta svašta stvarno svašta" (no.16), turski KIM KI O - "En Az Iki, En Fazla Sekiz" (no.19), SCHIZOID WIKLERS - "Porno Star" (no.27) ili najnoviji primjer slovenskog ACTOON-a koji je s albumom "Cemetary Land 2" došao na no.29. Usput, ove 2008. tamo su se još pojavljivali MRŠAVI PAS, LOU PROFA, SATAN PANONSKI, SCH, DKK, THE DYING SUN ENSEMBLE, GORI USSI WINNETOU, THE HUMPERS, KRCKO ORAŠČIĆ, KUKURIKU STREET... Ako se samo pogleda na nacionalnu legitimaciju autora od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Turske... do same USA, ovaj pokazatelj tvrdi da je unatoč nekomercijalnom prijemu Slušaj najglasnije u regiji ex-Yu, daleko bolji odjek ovih izdanja ostvaren u Americi. Zašto je to tako? Jednostavno. Amerikanci itekako vole i prate underground. KZSU je radio stanica koja prati zbivanja na svjetskoj underground sceni, ali onoj koja je istinski vezana za nepobitnost umjetničke slobode i kreacije koja je oslobođena nametnutih trendova. Osobno, sumnjam da bi Hladno pivo, Laka, Ramirez ili Gibonni tamo uspjeli... Bitna je glazba, stil i vezanost za umjetnički ego-trip slobode lišen bilo kakvih prepoznatljivih komercijalnih primjesa, a velike zvijezde današnjice to na žalost nemaju. Umjetnici koji su slobodni i neopterećeni sa svojim izrazom na KZSU mogu postići veoma mnogo (primjerice The Fall, Napalm Death, Mudhoney, Testament, Ryan Adams...). Marin Alvir iz Marinade, prilikom svirke sa Gori Ussi Winnetou u Močvari (16.IV 2008.) mi je rekao da je fantastično kada te pohvale Amerikanci koji te poznaju samo po glazbi. Nikša, veliki producent domaćih underground imena i sjajan klavijaturist (Tena Novak, Kukuriku Street, Damo Suzuki Band...) također ne može sakriti zadovoljstvo što je njegov rad prepoznat u Americi, a da ne govorim o svim ostalim (primjerice Bambi Molesters ili Hali Gali Halid). A tko će uz takve kriterije vrtjeti Pipse sa lošom reinkarnacijom brit-popa i ironične Let 3 s golim guzicama? Jedino je šteta što Ameri još nisu skontali Avdića, Bokerinija i Goribor zbog jezika, ali nema veze. Možda se i to desi...
I kada se promotri rad Zdenka Franjića i Slušaj najglasnije od početka, tamo daleke 1987-8, ovaj čovjek je bez ikakve sumnje zaslužio pijedestal-tron upornosti undergrounda. Često sam ga uspoređivao s Mark E.Smithom iz The Fall koji priznaje samo jedan zakon - ništa nije savršeno i savršenstvu uvijek treba težiti. Zdena je legenda o kojoj će u dosljedno vrijeme biti objavljena i knjiga. Pitala me susjeda 'jel to nekaj dobro kak Ricky Martin?'. Nisam joj znao dati odgovor. Kčerka jednog od The Beatles-a (mislim da je Ringo Star) na omotu albuma "Beatles At The Hollywood Bowl" je pitala - 'jel ste bili bolji od Bay City Rollers'?
Kemija, dijete, kemija i fascinacija....
Riječi da se opiše dosljednost prema nečemu što istinski voliš svim svojim srcem i što živiš cijeli život ne postoje. Lijepe riječi, ali Zdenkova izdanja govore puno više od toga. Ocijenjivati album po album uvijek je prava muka jer su konstantno u pitanju umjetnici koji znaju zbog čega postoje na planeti Zemlji premda ponekad odlutaju u prostor gdje izgube kompas.

ACTOOON & AMPER-O-MAT - Kat (2008, Slušaj najglasnije) Prvi u seriji od četiri instrumentalna albuma koje je Acton snimio u kolaboraciji sa Amper-O-Matom, svojevrsnim elektro-akustičnim eksperimentalnim čudakom koji od 2001. radi vlastiti solo projekt. Slobodno ću pretpostaviti da je kao i po običaju album snimljen 'od prve' (at first take, 26.VI 2008., Celje) jer na njemu Acton slobodno improvizira melodije na električnoj fretless gitari i akustičnoj fretless citri prepličući brojne, već otprije poznate detalje sa svojih solo albuma. Skladbe su poredane nazivima "Kat 1, 2, 3...", sve do završne "Kat 10" i na njima se uz gitarske improvizacije koje su većinom ambijentalne r'n'r prirode (uglavnom riffovi, melodijske minijature i bas linije) pojavljuje niz slobodnih bravura Amper-O-Mata. Posebno su upečatljivi "Kat 3" i "Kat 6" s kibernetičkim psycho post-techno elementima, te eksperimenti u kojima koristi kuhinjski ribež za ribanje voća i povrća, osobito u naslovima "Kat 4" i "Kat 5". Međutim, uz svu dobru ideju, glazbi se prišlo isključivo iz aspekta eksperimenta, tako da cjelokupni materijal koji iznosi gotovo 50 minuta ne govori o ničemu i to je osnovna boljka ove hiper realizirane lo-fi papazjane. Čudnovati spoj uglavnom uobičajenih Actonovih gitarskih linija i eksperimentalnih Amper-O-Matovih eskapada djeluje kao sušeno voće s prekjučerašnjim odstajalim krumpirom. Ovdje puno toga manjka izuzme li se vrlo dobar eksperimentalni komad "Kat 8" gdje su se obojica uhvatili u koštac s neistraženim, rubnim područjima post-industriala križanog s elektro-akustikom i pustili improvizaciji na volju. Dosadno djelo koje valja izbjeći.

Ocijena (1-10): 3

ACTOOON & AMPER-O-MAT - Ovulation (2008, Slušaj najglasnije) Samo tjedan dana nakon "Kat" albuma, ovaj dvojac je ponovno sjeo za kompjuter, efekte i fretless gitaru, te nastavio eksperimentirati. Ne znam šta im se motalo po glavi, ali premda album ima nazive kompozicija, opet ništa nisu smisleno rekli. Acton ponovno piguli nepovezane minijature igrajući se gitarskog eksperimentatora koji ne može izaći iz okvira melodija koje 'lijepi' jednu uz drugu po slobodnoj volji, dok ga Amper-O-Mat prati s brojnim halovima, delayem i inim elektronskim efektima. Čudna glazba koja se može svrstati u eksperimentalnu sferu, ali joj manjka pravi kreativni poriv da sav taj naboj objedini u kompaktnu cjelinu. U nekim skladbama se kao i na "Kat" albumu osjete primjese folka i jazz vibracija u Actonovoj svirci koja jest čista, ali je nepovezana i vrlo teška za slušanje. Kad bi primjerice uzeli bilo koji od nemogućih albuma The Residents i komparirali ga s ovim djelom, ne bi se moglo pronaći toliko nelogičnosti kao u ovoj 'anti-glazbi' koja se nalazi na ovome albumu. Ako je to bila nit vodilja da se napravi glazbena opozicija, onda je misija u potpunosti obavljena. U svakom slučaju, ovo je najneobičniji album Actona kojeg je napravio u karijeri. "Ovulator key" i "Antidiffusia", dvije posljednje skladbe su biseri ovog albuma gdje su obojica uključili kreativni naboj i ponovno otišli u eksperimentalni lov na vještice, avangardu i žarku želju da naprave nemoguću glazbu.
Underground djelo lišeno određenih stilskih utjecaja, ali je istovremeno nedorečeno, nedorađeno i potpuno nepromišljeno. Vrlo blijedo spram onoga što se ovdje moglo izroditi.

Naslovi: 1.Setting.com.dot., 2.Spanish rotor, 3.Orange vibrator, 4.Introduction off/on, 5.Isthmus cranium, 6.Magnolia, 7.Ovulator key, 8.Antidiffusia

Ocijena (1-10): 2

ACTOOON & AMPER-O-MAT - Uh (2008, Slušaj najglasnije) Dva dana nakon 'ovulacije', evo njih dvojice ponovno u akciji (9.VII, 2008., Celje). Interesantno je da album ponovno nema naslove pjesama već samo "Uh 1, 2, 3..." (ukupno 8 njih), a Acton ponovno fila jedan te isti prepoznatljivi ska-folk/boogie ritam kroz svoje gitarske eskapade gdje naravno opet koristi i vrlo slične jazzy minijature. U nekim trenucima ovog eksperimenta, posebno u 11 minuta dugačkoj skladbi "Uh 2" čini se kao da uopće nisu pratili jedan drugoga, već su proizvoljno radili što ih volja. Acton na svojem fretlessu, a Amper-O-Mat lupkanjem ribešom. Tko zna, možda su gledali kroz prozor i promatrali kretnje ljudi na ulici i pokušavali ih predočiti eksperimentima... Ali sigurno nisu gledali TV jer znam da ga Acton ne gleda jer ga nema niti ga ne zanima. No, na "Uh 3" taj ribeš već djeluje poput talking druma i tu se čuju neki vrlo zanimljivi ethno zvukovi. Actonova melodija je toliko priglupa i stupidna da se čovjek mora smijati... A kad ga u "Uh 4" krene sa Hawai ritmovima, zaori sa r'n'r riffovima i pređe u ambijentalnu psihodeliju uz samplove poput electro-stracha gdje je cijelu skladbu orijentirao na melodioznosti i sve smiješa i slijepi kao Vicki Bennet (People Like Us) uz namjerno lošu produkciju i zvučno starinsku sliku gramafona koji škripi, dobije se jedna od najotkačenijih underground instrumentalnih skladbi 2008. na ovom području. Međutim, slični prizori se dešavaju i u nastavku, tako da ovaj session album ne treba uzeti u obzir kao ozbiljno art djelo mada na njemu ima nekih finih osebina. Posljednji dio albuma su dva-tri solidna aranžmana za gitaru i brdo zvučnih eksperimenata, a sve u elegičnom izdanju gdje Acton mora izbaciti desetak tonova u tri sekunde. Jest, virtuoz je, ali mu, ruku na srce, eksperimentalna glazba ne leži nikako jer ne zna obuzdati nagon skala i melodija koje su mnogo puta bespotrebne i ničemu ne koriste osim vlastitom ego-tripu. Koja (Disciplina kičme) je odavno rekao 'znaš li ti za neki drugi ritam' i to je dobro pitanje za Actona.
Šteta što on sve radi od prve. Uz brdo nepotrebnih skladbi, ovom umjetniku se dogodi i jedna dobra eskapada poput spomenute "Uh 4". Prave stvari dolaze odjednom, neočekivano i to Acton zna. Zato i radi albume na ovakav način.
Ovo je daleko najbolje izdanje ovog dvojca, bolje od albuma "Kat" i "Ovulation".
Omot albuma radila je Actonova kčer Anja.

Ocijena (1-10): 5

ACTOOON & AMPER-O-MAT - Pip Strip (2008, Slušaj najglasnije) Ništa se bitno nije promijenilo niti nakon pet dana. 14.VII 2008. ovaj dvojac ponovno za kormilarom i radi hoćeš-nečeš novi album 'at first take'. Zaista ne znam jel Acton totalno zaglibio u eksperimentalnu glazbu, ali je činjenica da se i nakon gotovo mjesec dana praćkanja u njoj ponaša kao pravi početnik. Amper-O-Mat još zvuči kao dobar duh u svemu tome, ali neprestana Actonova piguljenja po fretlessu sa melodijama i skalama ubijaju u pojam eksperiment i dovode ga u stanje apsurda između sladunjavosti, namjerne alternative svemu postojećem i želji ka što neobičnijem izrazu. Ma, dođavola, ne rade se tako eksperimentalni albumi. Jedan školovani mulac za klavijature odprije dvadesetak godina mi je rekao kada je prvi puta čuo Kraftwerk - 'ja ti to napravim za 20 sekundi'. Na synthu stisneš ovo, tam dobiješ ritam, sim ga malo usporiš, pojačaš, kako hoćeš, a melodiju radiš proizvoljno. E-he-he... To izgleda i Acton misli o eksperimentalnoj glazbi kakvu je ovdje prikazao, ali malo brus. Nije to. U takvu glazbu treba biti uključena cijela percepcija o onome o čemu je riječ, a u ovome slučaju od same klasične avangarde, moderne klasike do elektronike i različitih industrial stilova (Throbbing Gristle, primjerice) o kojima Acton bulazni u prazno. Kako se to ovdje može uklopiti? Nikako. Tehnika svirke mu je virtuozna, ali on ne zna ukrotiti jedan ton poput Hendrixa ili odsvirati bar jedan drone takt koji bi mu donio mračnu atmosferu kojoj teži. Samo skale, melodije i harmonije. Uspori brate, nitko te ne tjera da stalno iz minute u minutu dokazuješ virtuoznost, makar i na lo-fi način, ali ga zbilja pretjeruješ. Tko će ovo slušati? I zašto? Da jednog dana publika sjedne u neki otmjeni prostor poput Lisinskog i sluša nekog umjetnika koji će te note ponavljati jer će možda netko otkriti njegov talent? Ovakvim djelom, sumnjam. Acton ima talent, to je van bilo kakve sumnje, ali ova 4 albuma jednostavno ne govore o ničemu. Ili bolje, ako bi trebala govoriti, izvedena su na zavrzlanom jeziku za kojeg još ne postoji riječnik.
U srednjoj školi sam skužio jednog profesora iz materijala da uopće nije čitao ono što se napiše u testu, već da letimično pogleda ispisani papir. Ako je u testu bilo nekoliko puta ispisan naziv pitanja u nekoliko različitih i slobodnih varijanti, uvijek bi se dobivale visoke ocijene. To sam rekao jednom svojem kolegi koji je skroz krivo protumačio moje riječi i prenio ih na sat hrvatskog jezika. U sastavku (mi smo to zvali 'školska zadaćnica'), inspiriran 'Blentonima' - Davor Gopcem, 1984. koji su se emitirali na TV, napisao je: "Ja sam Milan, Milan Blenton, izgubljen u svemiru". I tako jedno 50 puta. Jest, čovjek je bio u pravu, ali nije znao zašto. I dobio je jedinicu zato što je profesor znao o čemu se radi - da dečko nije imao inspiraciju. A da je samo dodao - 'slušam bas gitaru kroz kompresor', već bi bila druga situacija. Ali, momak na žalost nije čuo Gopca što je u nastavku 'Blentona' pričao i pjevao da nije znao gdje je gore, a gdje je dolje.
Ovo je sličan glazbeni underground užas. Čujem, a ne razumijem. Baš smo mala deca... tc, tc, tc, Acton, kaj ti treba takvo blamiranje po artu na ovako prizeman način?

Naslovi: 1.Brainwash hc, 2.Pip strip, 3.DGTH, 4.Auto moon, 5.Green light, 6.Spanish polka, 7.Penis roll, 8.Head sex, 9.Jazz sence, 10.Sifon

Ocijena (1-10): 1

AMPER-O-MAT - Function: Disorder (2008, Slušaj najglasnije) Iza ovog pseudonima nalazi se Borut Peternelj pjevač alter-rock banda Detonator iz Celja (www.detonator.si). Kao i Acton, sve radi at first take, a interesantan je njegov glazbeni izum - kuhinjski ribež sa 6 uglova u kojeg je montirao mikrofon te udarcima s muzičkom vilicom, drmusanjem i sličnim radnjama dobiva zapažene eksperimentalne zvukove. Uz to, koristi se i oscilatorom, te je do sada održao oko 30-ak solo nastupa po Sloveniji.
Na omotu stoji slijedeće: Amper-O-Mat je eksperimentalan solo projekt iz Slovenije koji postoji 7 godina i bavi se improviziranim zvučnim interpretiranjem (d.i.y., electro, noise). Album je snimljen u jednom komadu i predstavlja konceptualno istraživanje subtilnih zvučnih krajnosti koje se baziraju na elektroakustičnim oscilacijama i real-time manipulacijama.
Sve to krasno zvuči interpretirano riječima umjetnika i ovaj materijal u trajanju od gotovo 60 minuta ne zvuči loše. Eksperimentalna glazba puna lomova frekvencija, slobodnih improvizacija i igara s elektronskim efektima, halovima, delayima, echom..., kao i stvarnim zvukovima negdje su u bliskoj poveznici s pionirskim radovima Throbbing Gristle i Lustmord. Ima tu i post-industrial efektnih prilagodbi, atmosfera i ambijenata, blage psihodeličnosti, ali cijelom djelu manjka priča koja bi uobličila ovaj koncept. Unatoč tome, ovo je pravo oslobođenje instrumentalne kreativnosti spram onih nesuvislih igara u duetu s Actonom.

Naslovi: 1.Mekkanikktrip, 2.Sonata paraoptika pt +- 1,36, 3.Scriptum 1444E, 4.Ad nactum, 5.Scriptum 3,56j, 6.Irrational flow, 7.Pars momentuum (scriptum 1a), 8.Under

Ocijena (1-10): 7

BOJAN ILIĆ BOKERINI & IVAN MILOSAVLJEVIĆ - Monolit u plastu sena II, nova epizoda, live! (2008, Slušaj najglasnije)
Najteže je biti jednostavan u glavi i izrazu. Bokerini je fenomen čistog prosuđivanja ljepljenja lirskih fraza i citata poput kolaža grafita koji je povezan u kompaktnu cjelinu. Njegovo vrijeme još nije došlo, ali uopće nije pitanje da li će ikad ovakva poezija biti prepoznata u okviru 'pop' lirike.
Odmah da se razumijemo - Bojan Ilić Bokerini je jedan od najoriginalnijih rock pjesnika ex-Yu. On nije agresivan kao Damir Avdić, ali svojim protestnim stilom ukazuje na najbolniji dio društvenog sistema ex-države i sadašnjosti. Beskompromisan i širokih, emotivnih pogleda, on je otvorena knjiga koja crpi svoje nadahnuće iz životnih sličica društva, politike i socijalnog radničkog statusa, ali se ne libi i zagaziti u samoironiju, humor, emociju ili mračnu stranu ljudske psihe.
Ne mogu skriti zadovoljstvo što je ovaj sjajan autor iz Niša uložio trud da svoj novi rad napravi na isti 'spoken-word' način kao i prije godinu dana opet u obliku živog zapisa. Za one koji ne znaju, 2007. je objavio odličan album "Monolit u plastu sena" snimljen uživo u Nišu 26.V 2007. u klubu Feedback (potpisan kao Bojan Ilić Bokerini & Paganska Ljubav). Tada su bili kvartet Paganska Ljubav kojeg osim njihovih Nišljija nitko osim ekipe iz Goribor i Zdenka Franjića nije prepoznao (i moje malenkosti). Ovaj put umjesto čitavog banda funkciju glazbenika preuzeo je Ivan Milosavljević koji je sav materijal izveo uživo (ponovno u klubu Feedback) koristeći kompjuter tehnikom live-acta. S vremenom, ovaj dvojac, odnosno Bokerini će sasvim sigurno imati publiku poput nekadašnje Azre ili Riblje čorbe koja će sve tekstove znati napamet. Paralelno s albumom objavljena je i zbirka poezije pod istim nazivom "Monolit u plastu sena" (2008. IP Zograf) odakle je na ovom djelu izvedeno nekoliko tema, dok je većina tekstova iz njegove ranije objavljene zbirke "Hip-hop stalker" (2004., Niški kulturni centar). Nikad nitko nije ovako čitao i zabilježio vlasitu poeziju na bolji, originalniji i jednostavniji način!
Sam Bokerini ima tu sjajnu karmu otvorenog mozga da priča o stanju stvari kako je bilo nekad, kako je sad i kako bi moglo biti. Čitav album je objavljen kao 'live' komad od 68 minuta bez pauza, ali neka vas to ne obeshrabri. Unutra se nalaze različite autorske glazbene teme i fabula koja govori o jadu i čemeru ove ex-države (uglavnom Srbije) kroz fantastičnu poeziju Bojan Ilić Bokerinija. On ne žali za starim vremenima, već priča kao 'pesnik oblaka zaokupljen cvrkutom limenki imitirajući strašilo'. Obično kritičari trgaju stranice i stranice teksta, nekada su bacali ispisane listove papira u koš, a ja sam ovaj tekst mijenjao jedno desetak puta neprestano se suočavajući s oštrim Bokerinijevim jezikom i njegovom inspiracijom koju ponekad pronalazi u gotovo bezazlenim, ali najviše u epohalno vitalnim društvenim stvarima. Kada sam preslušao prvi puta ovaj album odmah sam se prisjetio sjajnog vremena fudbalera 'reala s Nišave' i ekipe koja je 1982. bila u polufinalu kupa UEFA (FK Radnički - Panajotović, Milenković, Obradović, Mitošević...). Uzgred, uz Crvenu zvezdu koja je osvojila Champions League 1992. i Dinamo, osvajača Kupa velesajamskih gradova 1967., jedino su polufinale europskih kupova s ovih područja imali Hajduk (2 puta), Željezničar (kup UEFA 1985., nesretna utakmica s mađarskim Videotonom) i finale Partizana protiv Real Madrida u Kupu prvaka daleke 1966., kao i zaboravljeno finale Dinama u Kupu velesajamskih gradova 1962. što više nitko živ ne spominje. Nogomet je ipak bio uvijek glavni dokaz Europi za superiornost ovog ex-područja jer osim njega ništa toliko značajno za cijelu naciju nije postojalo. Nitko ne spominje košarku, vaterpolo, rukomet ili novije uspjehe skijaša, plivača, atletičara, tenisača... A Bokerini to ne skriva, on je autor koji bez ikakvog problema zaslužuje onaj pijedestal kojeg je gotovo 30 godina na ovim područjima držao Branimir Johhny Štulić kao nepokorena rock legenda. Njegova poezija je pravi rock izraz u svim segmentima, on koristi puno riječi i puno emocija, puno socio-društvenih nesklada i nerazumijevanja, gomile podjebavanja i mnogo sofisticiranosti. Sjajna stvar na albumu je "Stepen iznad normale", a završna "Taknuto-maknuto (evo podstreka)" u skroz jednostavnom ritmu poput The Young Gods, D.A.F., P.I.L., The Chemical Brothers... je hit domaćeg undergrounda 2008., mada se prema individualnim afinitetima ovdje nalazi brdo pjesama koje će s vremenom same po sebi isplivati kao 'best' nečije play-liste.

Znam da za jedno 10 godina kada Bokerini postane velika zvijezda (držim fige) nitko neće čitati ovaj tekst jer će biti nevažan. Toliko jasnih riječi, jednostavnih, a opet psihodeličnih s osvrtom na okolinu u kojoj živi nije dao niti Ian Curtis, Bob Dylan, Public Enemy, Gang Of Four, Neil Young, Throbbing Gristle, Suicide, Tom Waits... A Bokerini spada u tu vrstu genijalnih govornika. Brdo tekstova koji su oblikovani 'pelenama revolucije' i s 'napred u prošlost' gde je očuh nepismen... svaki puta ma koliko tumačili poeziju Bokerinija kroz narednih 20-30 godina, uvijek će izazivati reakciju 'ne ljuti se nulti čoveče, kada gubimo, obično čuvamo rezultat' (tekst "Audio slon").
Nemam riječi da pohvalim ovaj album... Dijamanti se klešu u mraku. Kao Ramonesi i Tom Waits, neznajući da se netko hrvao s korner zastavicom. Diskriminacija se prenosi...
Onih nekoliko Bokerinijevih ispada iz takta prilikom čitanja ništa bitno ne utječe na cjelokupni dojam ovog fantastičnog electro-punk/industrial/ambijental/trip-hop 'spoken-word' albuma punog socijalnih i psihodeličnih grafita.
Genijalno.

Naslovi pjesama: 1.Opet, 2.Škrtarenje u doba rasipništva - Razgibavanje za lego šetače, 3.CV za nadahnut.com - Odugovlačenje sa predjelom (hej mašino, pusti pare jače), 4.Patent - Živa u merilu vrednosti, 5.Audio slon - Kolekcija ego tripova, 6.Pokušaj povetarca da zalupi okrenuta vrata barake (Kronologija preobražaja) - Prvenstvo prolaza, 7.Lakmus za Feng Šui - Na gotovs laktovima, 8.Za stepen normale iznad poroka - Podvojena sličnost, 9.Taknuto-maknuto (Evo podstreka), 10.Zavod

Ocijena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/bojanilicbokerinipaganskaljubav

KRŠ - Vatreno kršenje (2008, Slušaj najglasnije) Znani beogradski kvartet s one parodirajuće kompilacije "Šta treba maloj deci" konačno se pojavljuje i s vlastitim dugosvirajućim projektom, te se sada jasnije vidi njihov stilski profil koji je bio krivo interpretiran kao indie-rock. Od onih usporedbi sa Sonic Youth i alternativnim rockom kojeg su prikazali na svoja dva dosadašnja koncerta u Zagrebu ovdje nema ničega jer su Krš u principu sasvim običan sastav koji dosljedno prati sintagme garažnog r'n'r-a. Tri gitare (Gaja Vlajković, Žika Vlajković i Mika Živković), bas (Maja Rajković) i bubnjevi (Paja Rajković) u njihov stil su uklopljeni kao instrumentarij koji ne odskače iz konteksta r'n'b-a, rocka, boogiea, bluesa i sličnih pripadajućih struktura. Uz poneki izlet u punk/new-wave (kompozicija "Euforija"), punk-rockabilly ("Kosmonaut") ili tvrđi obilk blues-boogiea ("Informacija"), na albumu se nalaze i tri skladbe s kompilacije "Šta treba maloj deci" s kojima su izazvali podosta stilske pomutnje. "Zaljubljeni par" je rock s pop melodijom, "Lenjost" je izlet u križanac bluesa, ex-yu novog talasa i punka, a "Sirotinju" je odsvirana u ska ritmu. Album također sadrži i lagani naslov "Kafu" koja se često znala pronaći na repertoaru bliskih zagrebačkih zafrkanata Radost!, a interesantno za cijeli materijal je da su kao autori skladbi potpisani Luka Stanisavljević, Duška Rajković i Miloš Gojković, ljudi koji su izgleda nevidljivi članovi Krša sa strane. Tekstovi su parodirajući, podosta ironični i nabijeni inteligentnim sarkastičnim humorom, te je šteta što se u dosta mutnoj produkciji mnogi citati i fraze ne razaznaju na najbolji način. Da su stavili tekstove na omot mnoge stvari bi bile daleko jasnije. Ovako se kroz razgaljeni šan(k)sonjerski vokal Mike Živkovića i kreštavo Majino ciktanje tek sporadično naslućuje lirski potencijal (osobito u ponajboljim skladbama "Some", "Pesma bez bola" i "Šestica").

Naslovi: 1.Mala matura, 2.Euforija, 3.Zaljubljeni par, 4.Kosmonaut, 5.Lenjost, 6.Filmore, 7.Some, 8.Pesma bez bola, 9.Šestica, 10.Afrika, 11.Informacija, 12.Sirotinju, 13.Kafu, 14.Lagana stvar

Ocijena (1-10): 6

RAZNI IZVOĐAČI - Putnik (2008, Slušaj najglasnije) Kompilacija koju je sastavio naš poznanik Edvard Halas iz Subotice sa Slušaj najglasnije izdanja (iz sastava Balans i projekta Euna 3000), te se na njoj nalazi uglavnom akustični izraz. Ovdje je okupio 12 bandova i solo izvođača s područja Vojvodine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske koji prikazuju visoki stupanj kreativnosti u pogledu akustične i pripadajuće, uglavnom vrlo elegične i fine glazbe. Svi izvođači mahom imaju čvrsta rock uporišta s individualnim otklonima ka ambijentalnoj glazbi, post-rocku ili tradicionalnim baladama, te je kompilacija kao takva vrlo dobar presjek jedne zapostavljene scene koja postoji već dulji niz vremena i posljednjih sezona izlazi iz svojih skromnih underground okvira. Snimci su na solidnom tehničkom nivou, no ovaj akustični predznak ne mora se striktno odnositi za dva prva instrumentala WAVELENHTHS - "A smile" i IVAN ČKONJEVIĆA - "Train 6 a.m." (oba iz Beograda) koji sežu u domenu ambijentalnog post-rocka. Po naslovu "Putnik" zagrebačkih VOLAND LE MAT čitava kompilacija je dobila ime s punom zaslugom jer je riječ o tipičnom unplugged sessionu gdje je osim akustičnih gitara korišten klavir, bas i uobičajena bubnjarska tehnika izvedbe ritma s metlicama, a mene osobno podsjeća na ležeran intelektualni jazz-soul pop stil Steely Dan. Domaćin kompilacije Edvard Halas i njegov BALANS izabrali su instrumental "November in june" u vrlo elegičnom raspoloženju s elementima folka na gitari koja je odsvirana poput bisernice. Vrlo lijepa stvar. NINA iz Zagreba, vlasnica jednog od nebeskih vokala poput Lidije Bajuk ovdje je prisutna s također elegičnom kompozicijom "Kristali" uz pratnju IZAE, po svemu sudeći trija u kome su dvije akustične gitare i violina. Tekst i vokal su veoma emotivni, a pomalo i frustrirajuće depresivni, te se u koncept kompilacije veoma dobro uklapaju. Novosadski JAZZMEENAH (kompozicija "Tonight") s ženskim vokalima na engleskom jeziku podsjetiti će na Stinu Nordestam i šteta je što skladba traje svega 2.21. Klasični akustični manirizam sadržan je u skladbi "Cabria" HURRICANE BROTHERS iz Zrenjanina i BAD TASTE iz Podgorice (pjesma "Monday blur") koji će zbog promuklog vokala i rock naboja mnoge podsjetiti na Kurta Cobaina iz vremena posljednjeg albuma Nirvane "Unplugged In NY", a ništa drugačiji stil ne pokazuju niti BROKEN SHOES iz Podgorice u naslovu "Flower bird", također na engleskom uz sitnu razliku što su akustičnu gitaru zamijenili električnom. Elektronsku odstupnicu od akustičnog sadržaja albuma čini MHZ iz Novog Sada (pjesma "What I feel what I know") koji zvuči kao electro-pop kombinacija Radiohead i posve laganog post-techna. Iznenađenje predstavlja meni posve nepoznati HTON iz Subotice s kompozicijom "# # #" koja posve odskače od uobičajenog stilskog akustičnog izraza i daleko je bliskija neo-folk/gothic izrazu poput kasnih Swans, Death In June ili cijele današnje retro struje (Sturmast, Cawatana, Luftwaffe...). Za završetak kompilacije Edvard je izabrao MARKA RADIŠIĆA iz Beograda s lo-fi instrumentalom "Sad znam da si ti bio onaj pravi" koji je odsviran na akustičnu gitaru koja ispušta nekoliko sasvim jednostavnih akorda i odličnu svirku poduplanih melodija violine. Podsjeća na ono što radi zadarski Čopor...
Kompilacija je veoma lijepi i fini izbor opuštajućih skladbi koje nisu naporne za slušanje, te plijene svojim bogatstvom autorskih izraza gdje se Edvard Halas pokazao kao vrlo vješti režiser da sastavi nepretenciozan skup nekoliko različitih stilova kojima je glavna crta idila i prividni mir.
'Dalek sam i tih, za tebe. Vrijeme odlazi večeras, vrijeme uvijek šiba ravno. Ja sam putnik koji zna osvojiti vrijeme, a ti još gledaš onu stranu, ti još misliš da je važno... Nemaš pojma da sam ja promijenio ime. I mislit ću večeras na tebe, i pjevat ću večeras za tebe. Mijenjam gradove i sela, mijenjam poglede na život. Moja koža zna odoliti vjetru, odbijam prisutnost, želim uvijek nova mjesta, želim osvojiti kraj' (tekst naslovne "Putnik", Voland Le Mat).
Sve skupa, ovo je veoma lijepo kompilacijsko djelo koje se mora imati kao dokument vremena gdje su prisutni posljednji romantičari i impresionisti koji se ne bave borbom za goli život, agresijom i pornografijom. Barem ne na ovoj kompilaciji. Ovi umjetnici vole život i govore o njemu kroz razne aspekte. Svaka čast autoru kompilacije.

Naslovi: 1.WAVELENHTHS - A smile, 2.IVAN ČKONJEVIĆ - Train 6 a.m., 3.HTON - # # #, 4.VOLAND LE MAT - Putnik, 5.BALANS - November in june, 6.NINA & IZAE - Kristali, 7.JAZZMEENAH - Tonight, 8.MHZ - What I feel what I know, 9.HURRICANE BROTHERS - Cabiria, 10.BROKEN SHOES - Flower bird, 11.BAD TASTE - Monday blur, 12.MARKO RADIŠIĆ - Sad znam da si ti bio onaj pravi

Ocijena (1-10): 9

REVOLTS - Revolts (2008, Slušaj najglasnije) Zagrebački r'n'r dvojac u odrastanju odmah je nakon prvijenca "Početak" otišao u studio kod Nikše i sav materijal ponovno snimio, te dodao dvije nove kompozicije. Ovaj puta su sve odsvirali daleko konciznije, vidi se da su mnogo radili na aranžmanima, a Nikša se potrudio da im razgovjetnije ispegla zvuk. I vokali gitariste Borne Maksana su daleko čišći, tako da se onaj album "Početak" može smatrati tek početničkim spoticanjem o atmosferu i kablove studija. Glazba je korijenski r'n'r/blues hard-rock na prljavi garažni način, a dvije nove skladbe s kojima ujedno i završava album ("Pokori se!" i "Mali zvrk") su solidne domaće inačice JSBE, odnosno organski hard-rocka a'la Deep Purple gdje u ovoj posljednjoj dominira Nikšin starinski zvuk klavijatura poput John Lorda. Samo je smiješno čuti momka od 15-16 godina kako u tekstu "Pokori se!" spominje zarađivanje, rad i penziju...

Naslovi: 1.3 days blues, 2.Bumerang boy djeber, 3.Pobjego, 4.Ciganska, 5.Ljubičasta kiša, 6.Pero Bluz, 7.Divlji pas, 8.Purpurna krila, 9.Tvornica, 10.Pokori se!, 11.Mali zvrk

Ocijena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/revoltshr

ST - Na eksperimentalnoj bazi (2008, Slušaj najglasnije) Aleksandar Stojković - St, vokal Goribor napravio je svoj solo album iz loopova i samplova koji su otpali iz jednog drugog projekta na kojem je radio. 11 vrsnih plesnih instrumentala u ritmici vrlo bliskoj matičnom bandu, St je podebljao sa psihodeličnim dubovima, elektronikom i različitim efektima dobivši spoj starog minimalističkog alter elektronskog zvuka sa suvremenim glazbenim kretanjima. Uskladivši svoj underground izraz s mnoštvo ritmova od tvrdog uvodnog blues-funka "38" poput Sly Dunbara i Robbie Shakespeara, plesnog house hip-hopa "Bass-spas" koji navodi na pomisao da se tu negdje krije Afrika Baambaataa, odličnog trip-hopa "D Vibe" s vokalnim hip-hop samplovima na engleskom jeziku do d'n'b ritmike u vragolastim eksperimentima pojačanom "Kang Fuu". Ali to je tek trećina albuma na kome tek slijede prava iznenađenja. "Kodi" je mračan psycho s etno elementima na akustičnoj gitari koja zvuči poput šargije, dok "Kraj nije the end" i "Okej" u svojem ambijentalno rasplinutom izrazu potpuno daju eksperimentalni pečat spajanjem post-rocka i elektronske samplirane psihodelije. Najoriginalniji komad "Tako tako" nalazi se već pred samim krajem albuma i obasipa avangardnim funk riješenjima koji djeluju kao proizašli iz kuhinje čuvenog Mark Stewarta i njegove Maffie negdje iz druge polovice '80-tih. Kao prvi video već je realiziran "G38" i album bez ikakvog problema nastavlja instrumentalizaciju priče Goribor. Možda zasmeta što nema prepoznatljive St-ove lirike i njegovog teškog oporog vokala, ali i bez toga se pokazao kao kompozitor koji se u plesnom minimalizmu snalazi poput ribe u vodi. Jedan od boljih plesnih albuma 2008. Vjerojatno mu se smiješi i dobar plasman na underground ljestvici američkog KZSU.

Naslovi: 1.38, 2.Bass - spas, 3.D Vibe, 4.Kang Fuu, 5.Kodi, 6.Kraj nije the end, 7.Okej, 8.Tako tako, 9.Tanger, 10.Tiho, brzo i polako, 11.Veliki bluz

Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/stgoribor

TEARPALM - Prijatelj sa Duhovima Mesta (2008, Slušaj najglasnije) Projekt Marka Dabetića iz Niša koji je objavljen kao dupli cd. Glazbenik je znan kao gitarist iz one postave Paganske Ljubavi koja je 26.V 2007. s Bojan Ilić Bokerinijem snimila album "Monolit u plastu sena" uživo u klubu Feedback u Nišu. Prvi cd je njegov autorski rad, a drugi sadrži remikseve koje su napravili njegovi glazbeni kolege.
Kod njegovog solističkog rada proteže se eksperimentalna glazbena crta zasnovana na pravilima ambijentalnih struktura u relevantnim minimalističkim periodima izvedbe pomoću kompjutera i elektronike. Glavno obilježje stila Tearpalm su melodičnost, harmonija i lagana, posve usporena drone ritmička potka koja svoje korijene vuče iz ostavštine elektronskih sfera post-industriala, post-techna, electro-glitcha, ambijentalne i avangardne glazbe, a ima tu i blagih primjesa elektronskog noise zvuka, kao i moderne klasične glazbe. Album je naoko mirne atmosfere instrumentalnog karaktera uz tek nekoliko vokalnih samplova i odiše eksperimentalnom tenzijom u pristupu gdje je autor očigledno imao koncept čitave priče. Otvara ga lagani plesni ambijentalni electro-glitch broj "DUBbed her the greatest pain" s prizvukom post-rock gitare i sampliranim dubovima koji djeluju između harmonike i melodike, te je to ujedno jedini plesni komad na ovom cd-u. Već u narednom "Zaratustra 112 & 122" Tearpalm otvara svoj ambijentalni prozor u melodičnost i naglašene orijentalne minijature na instrumentu koji zvuči poput indijskog dobra ili citre. U aranžman su uključeni samplirani fagot, gudači i još poneki duhački instrument u stepenastoj gradaciji. Naslovna "Prijatelj sa Duhovima Mesta" je mrtvo lagana troma koračnica usporena do granica izdržljivosti. Ambijentalka je to čiju atmosferu podražavaju nejasni vokalni samplovi čime autor aludira na duhove i svojom se aranžmanskom prisebnošću može usporediti i s kurentnim doom/drone metalom ili post rockom, no u ovom slučaju izraz je temeljen na horor elektronici koji finišira starim škriputavim samplom uzetim iz pjesme "Last kind words blues" Geeshie Wiley iz 1930. godine. "S.R.S.N.N." je još jedan lagani electro-glitch broj koji pljeni svojim melodijskim eksperimentima i varijacijama u psihodeličnom reverbu, delay i echo formatu. Post-industriala se dotiče psihodelična "Morning glory" koja podsjeća na eksperimente Throbbing Gristle i samo se čeka da odnekud iskoči vokal Genesis P-Orridigea, a nastavak eksperimentalne melodične gradacijske ambijentalnosti slijedi u "Mrtvi pre zore" koja ima i pozadinsku strukturu samplova uzetih s neke nogometne utakmice i folklornog zapisa svirke harmonike i rasplesanog kola iz Plametine s Kosova. Najkraća "Lithium or I tried to kiss a guy when I was 16, and I falled (to like it)" je elegični komad gothic valcera s jednoličnim vokalnim samplom. Melodija me podsjetila na Bauhaus "The three shadow". Odmah potom slijedi najdulji komad na albumu "Voajer" u trajanju od 12 i pol minuta gdje su posve gradacijski smještene minimalističke ambijentalne konture pri čemu autor ne bježi od unakrsnih melodija stupnjevajući ih prema načinu koji je blizak Steve Reichu i Philip Glassu. Posljednja "The whole story of what is" (možda i s dodatkom "Never coming back" kako piše ispod naslova?!...) je odličan eksperimentalno putujući ambijentalni elektronski noise koji finišira isprekidanim samplovima u fade-outu.
Ovo je djelo koncizno i studiozno napravljeno gdje niti jedan ton i zvuk nisu suvišni. Nema prenemaganja i kvazi artističkog bulažnjenja. Sve je na svojem mjestu i ništa ne manjka. Kreativno i dotjerano u svim pogledima od prve do zadnje sekunde.

Drugi cd kao što je navedeno, sadrži remikseve i nešto drugačije verzije 4 kompozicije koje se nalaze na prvom nosaču zvuka, te uz to ima i dva zasebna naslova - lucidni minimalistički "Coop him up (re-laterpretation)" u izvedbi LEZET i plesni (hm?) post-industrial "Morning glory/ Dno zaborava" kojeg potpisuje THIRD I. Na ovom 40 minuta dugačkom komadu mikseva nalazi se i jedna plesna elektronska verzija "S.R.S.N.N. (TMSR mix)" kojeg izvodi MARGITA JE MRTVA, a vraća se u vrijeme electro-popa '80-tih. Za posljednji broj "Prijatelj" - DEEPARTMENT ne bih mogao tvrditi da je remiks nekog broja s albuma. Ako jest, onda je posve neprepoznatljiv jer nema ništa od samplova koje je Tearpalm koristio u izvornom obliku na prvom cd-u. Slobodno ću pretpostaviti da se autor poslužio ovim remiksevima da upotpuni cijelu sliku albuma kao zaokruženo djelo jer da se naknadno objavio djelovao bi kao 13-to prase koje se nigdje ne može uklopiti.
Prvi cd slušati pod obavezno, a drugi tek za popunu dojma. Naravno, ako ste ljubitelj eksperimentalne elektronske glazbe.

Naslovi: CD1: 1.DUBbed her the greatest pain, 2.Zaratustra 112 & 122, 3.Prijatelj sa Duhovima Mesta, 4.S.R.S.N.N., 5.Morning glory, 6.Mrtvi pre zore, 7.Lithium or I tried to kiss a guy when I was 16, and I falled (to like it), 8.Voajer, 9.The whole story of what is
CD 2: 1.FIGURATIVE THEATRE - Prijatelj sa Duhovima Mesta, 2.LEZET - S.R.S.N.N., 3.THIRD I - Morning glory/ Dno zaborava, 4.MARGITA JE MRTVA - S.R.S.N.N. (TMSR mix), 5.FIGURATIVE THEATRE - The voyeour (ritual mix), 6.LEZET - Coop him up (re-laterpretation), 7.DEEPARTMENT - Prijatelj

Ocijena (1-10): 9

horvi // 13/09/2008

> vidi sve fotke // see all photos