Rijetko koji sastav se može pohvaliti da ima rasprodane demo materijale kao što je to slučaj s engleskim death metal kvartetom Nailed. Oni su svoja prva dva albuma "Every Possible Uglyness" (2001.) i "Calculated Act Of Murder" (2002.) nudili izdavačima, no kako nije bilo nikakvog povoljnog odgovora, objavili su ih kao d.i.y. izdanja koja su s vremenom razgrabljena prilikom njihovih turneja po Britaniji, Irskoj, Češkoj i Nizozemskoj. Tek nakon što stekli razvikanu reputaciju po metal medijima i myspace stranici, ponudio im se nezavisni Copro/ Casket Records za objavljivanje materijala, no bubnjar Garth 'Wader' Wray i gitarist Mass Firth (ex-Blasphemer, ex-Dominion i ex-Ebony Lake) su odbili prijedlog za ponovno izdavanje materijala jer se stara postava rasturila. Naime, ta dva demo albuma snimale su dvije posve različite postave s dva različita vokala (John Robson i Andy Wittaker), s drugim gitaristom (uz Mass Firtha tu je bio Phil Rayner iz sastava In Dying Grace), dok je uz Garth Wraya na bubnjevima jedina konstanta bio basist Simon Watson. Zato band 2005. snima posve novi materijal i objavljuje ga kao prvi zvanični album pod naslovom "A Pure World Is A Dead World" s novom postavom u kojoj je vokal bio Andy Wittaker, gitaristi Paul Cuthbert i Mass Firth, bubnjar Wray, a umjesto Watsona na basu se pojavio Dan Cocker. Međutim, nakon promotivne turneje 2005., sastav se ponovno mijenja. Odlazi glavni pjevač Wittaker i gitarist Cuthbert, a sastav odlučuje da sam preuzme funkciju vokala kojih se hvataju Mass Firth i Dan Cocker, dok u zamjenu za gitarista uzimaju Jim Knightsa. U svojoj četvrtoj postavi band snima album "Hatred, Failure & The Extinction Of Mankind" kojeg su završili još 2007., no zbog nezadovoljstva s distribucijom Copro/ Casket Records, početkom 2008. potpisuju ugovor s Anticulture Records te odgađaju objavljivanje albuma prvo do svibnja, a potom i do jeseni 2008. jer su ga naknadno poslali na remasteriranje i novi art koncept u Sterling Sound Studio u New York kod Andy Giblina. Nakon cijele godine muka oko izdavača i produkcije, za medije je prvo podijeljena promotivna kopija u svibnju 2008., dok je nakon novog remasteriranja odlučeno da album konačno ugleda svijetlo dana negdje u rujnu iste godine. Radi se o brutalnom i eksteremnom death metalu pod velikim utjecajima američke struje poput Carcass, Obituary ili Nile, ali i nekih konotacija na Entombed, Dismember ili Dying Foetus. No, u svojem zvuku sadrže i određene smjernice kojima se pomalo oslobađaju old-school tradicija i grade svoj vanžanrovski stil. To se najočitije odražava u specifičnoj bubnjarskoj tehnici Wray 'Vadera' koji svira s nevjerojatnom tehnikom kao da ima nekoliko pari ruku i nogu, te razara set svih raspoloživih elemenata koje ima oko sebe. Fantastično i prosto nevjerojatno da je tako nešto moguće odbubnjati. Prije bi se moglo utvrditi da je riječ o barem dva bubnjara i još masi nadosnimljenih dionica. Ritmičku potporu pruža mu basist Dan Cocker sa nemoguće zavrzlanim sintagmama koji je uz to i jedan od vokala, dok je melodičan dio gitarista Mass Firtha (i glavnog vokala) orijentiran na vrlo komplicirane, često stepenaste riffove i Jim Knightsove solo dionice. Tekstovi su brutalno razarački s angažiranim stavovima o nezadovoljstvu i preziru prema političkim prevratima, ratovima, ubojstvima, ali i metaforiziranim temama o prorocima, lažnim spasiteljima, licemjerju oko abortusa..., te prikazuju kaos na Zemlji u potpuno mračnom i depresivnom maniru najavljujući slom i izumiranje ljudske vrste. Sve skladbe su odvrnute u frenetično brzom tempu s gromovitim crust vokalima, te zahtjevaju pozornost slušatelja od početne "Requiem for a dying sun" do završne i potpuno konfuzne "Ritual abuse".

Optimizmu ovdje nema mjesta. Album samo za hrabre junake željne terora.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 23/08/2008